Prijeđi na sadržaj

Oružane snage Republike Hrvatske

Ovo je izdvojeni članak – svibanj 2009. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Oružane snage Republike Hrvatske. Za druga značenja pogledajte Hrvatske oružane snage (razdvojba).
Oružane snage Republike Hrvatske
Država Hrvatska
Utemeljena1991.
GraneAmblem HKoV Hrvatska kopnena vojska

Amblem HRM Hrvatska ratna mornarica

Amblem HRZ Hrvatsko ratno zrakoplovstvo
StožerGlavni stožer OS RH
Mrežne stranicewww.morh.hr
Vodstvo
Vrhovni zapovjednik Zoran Milanović
Ministar obrane Ivan Anušić
Načelnik GS OS RH General pukovnik Tihomir Kundid
Ljudstvo
Vojna dob18 godina
NovačenjeDragovoljno vojno osposobljavanje
Djelatno osoblje14 100 (2023.) [1]
Pričuvno osoblje17580
Vojni proračun
Iznos€1.506 milijardi[2] ($1,624 milijarde)
Postotak BDP-a1.81% (2024)
Povezani članci
PovijestDomovinski rat
ČinoviČinovi u Oružanim snagama Republike Hrvatske

Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH) su vojne snage organizirane za obranu Republike Hrvatske i njezinih saveznika vojnim sredstvima te za druge oblike i uporabe u skladu s domaćim i međunarodnim pravom. Hrvatska vojska štiti suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske i brani njezinu teritorijalnu cjelovitost.

Sukladno zahtjevima koji se postavljaju Hrvatskoj vojsci u obrani naroda i ispunjavanju obveza koje proizlaze iz članstva u NATO-u, definirane su misije i zadaće Hrvatske vojske. Hrvatska vojska ima tri temeljne misije, a to su: obrana Republike Hrvatske i njezinih saveznika, doprinos međunarodnoj sigurnosti i potpora civilnim institucijama.

Predsjednik je vrhovni zapovjednik oružanih snaga i izvršava administrativne ovlasti u vrijeme rata davanjem zapovijedi načelniku stožera, dok provedbu administrativne i obrambene politike u mirnodopsko vrijeme provodi Vlada RH putem Ministarstva obrane. Ova jedinstvena institucija sastoji se od kopnenih, pomorskih i zračnih grana koje se nazivaju

Oružane snage su 2023. godine imale 15.900 pripadnika, od čega 14.103 aktivnog vojnog osoblja i 1.806 državnih službenika i namještenika.[3] Ukupna raspoloživa muška radna snaga u dobi od 16 do 49 godina iznosi 1.035.712, od čega je 771.323 zdravstveno sposobno za vojnu službu. Novačenje će se ponovno uvesti od siječnja 2025.

Nakon što je u Dugoročnim planom razvoja OSRH za razdoblje 2015. – 2024. bio predviđen štedljiv razvoj oružanih snaga uz oslonac na resurse savezničkih zemalja u pogledu najskupljih oružanih sustava - tako se primjerice u NATO sustavu protuzračne i proturaketne obrane predviđalo hrvatsko sudjelovanje korištenjem suvremenog radarskog sustava, ali bez ikakvih složenijih protuzračnih sustava zemlja-zrak izuzev sustava malog dometa za protuzračnu obranu obranu manevarskih postrojbi (MANPADS), a nije se predvidjela nikakva nabava modernih borbenih zrakoplova izuzev održavanja zastarjelih aviona MIG-21 -,[4] nakon usloženja sigurnosne situacije u Europi u svezi Rusije[5][6]koja je kulminirala Ruskom invazijom na Ukrajinu 2022. godine formirana je u Hrvatskoj politička volja za odlučno jačanje Oružanih snaga RH, te je i vojni proračun znatno uvećan.[7][8][9]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Formiranje ranih 1990-ih

[uredi | uredi kôd]
1. hrvatski gardijski zdrug postrojen pred predsjednikom Tuđmanom

U kasno proljeće 1991. godine formirane su prve vojne jedinice Zbora Narodne garde, osnovane 20. travnja 1991. godine. odlukom predsjednika Republike i koja je iz pravnih i političkih razloga formalno bila dio Ministarstva unutarnjih poslova. Osim struktura i postrojbi koje su stvorene državnom politikom, postojale su i stranačke vojske ili njihove labave pripadnosti. Hrvatska stranka prava organizirala je svoje oružane odrede, Hrvatske obrambene snage (HOS), koji su bili privatno naoružani, relativno dobro obučeni i obučeni na taktičkoj razini, te raspoređeni na kritične položaje na bojištima. Stranka demokratskih promjena (Reformirani komunisti, SDP) naoružala je svoje aktiviste u Istri, Primorju i Dalmaciji, kao i vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u drugim dijelovima Hrvatske. Na nekim mjestima je, međutim, sustav TO ponovno aktiviran (npr. u Zagrebu), što je dalo bolje rezultate.

Sustav zapovijedanja i kontrole u početku je bio bio suočen s nejasnoćama o nadležnostima. ZNG je, tako, bio pod dvojnom nadležnošću Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane. Veliki dio zapovjedništva na terenu prebačen je u lokalne krizne stožere sastavljene i vođene političkim dužnosnicima koji nisi nužno imali većeg vojnog znanja od onog koje su vojni obveznici stjecali tijekom odsluženja obveznog vojnog roka u JNA. Često je na terenu bilo nekoliko različitih jedinica, koje, čak i ako su nominalno bile u istoj organizaciji, često nisu imale zajedničko više zapovjedništvo.

Glavni zadaci ZNG-a (kasnije HV-a) bili su spriječiti prodor JNA i drugih snaga u najvažnijim smjerovima, braniti gradove i kritična područja te osvajati vojarne JNA u dubini vlastitog raspoređivanja. Te su se zadaće počele sveobuhvatnije i sustavnije ispunjavati tek nakon što su oružane snage organizirane u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV) na temelju novog Zakona o obrani i kada je 21. rujna 1991. godine osnovan Glavni stožer s načelnikom generala Antona Tusa. Tada je započela sustavnija mobilizacija pričuvnih vojnika i organizacija jedinica, zapovjedništva i institucija, kao i planirana uporaba snaga.

Dana 1. listopada 1991. godine formirana su velika vojno-teritorijalna i borbena zapovjedništva (Operativne zone) sa sjedištima u Osijeku, Bjelovaru, Zagrebu, Karlovcu, Rijeci i Splitu. Podređene su im bile operativne skupine koje su zapovijedale određenim smjerovima i područjima. Osnovne, a ujedno i najviše taktičke postrojbe bile su pješačke brigade (profesionalne i pričuvne), a formirane su i brigade i bataljuni drugih grana. Do kraja godine formirane su i razvijene 63 brigade.

Domovinski rat

[uredi | uredi kôd]
16. obljetnica Operacije Oluja u Kninu.

Tijekom Domovinskog rata oružane snage postupno su narasle na oko 300.000 pripadnika. Većina postrojbi popunjena je iz pričuve, odnosno iz osoblja koje je osnovna vojna znanja steklo tijekom obveznog služenja vojnog roka u JNA. Zahvaljujući rastućem vojnom iskustvu, kvaliteta ovih postrojbi je rasla, a organizacija cijelog sustava s vremenom se poboljšavala.

Nastavljena je obuka novih generacija 18-godišnjaka koji su služili vojni rok u Hrvatskoj vojsci, pri čemu se vojne postrojbe za vrijeme vojne službe u pravilu nisu koristile za borbene zadaće (mladići bi uglavnom dobivali pozive u borbene postrojbe ubrzo nakon završetka obveznog vojnog roka).

Kako je rat odmicao, tajnim operacijama (Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 713 od 25. siječnja 1991. god. spriječena je legalna nabava vojne opreme u ratom zahvaćene zemlje nastale na tlu bivše Jugoslavije), kupljene su značajne količine vojnih viškova nastalih nakon raspada Varšavskog pakta. Osobito je nabava borbenih zrakoplova sovjetskog podrijetla bila značajna za formiranje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo imalo je dvadesetak zrakoplova Mig 21, nekoliko borbenih helikoptera Mil Mi-24,[10] kao i nekoliko transportnih helikoptera. Također, domaća industrija postala je sposobna za značajnu samostalnu proizvodnju oružja i vojne opreme.[11]

Hrvatska ratna mornarica nastala je u velikoj mjeri zahvaljujući uspješnoj akciji zarobljavanja oko četvrtine brodova Jugoslavenske ratne mornarice u Šibeniku 1991. godine. Zarobljene su i protubrodske rakete RBS-15: ovaj sustav proizveden u Švedskoj još nije pušten u rad od strane jugoslavenske ratne mornarice, a Hrvatska ratna mornarica je to uspjela nakon što su hrvatski stručnjaci samostalno razvili sustav upravljanja paljbom "Fobos"; Naime, švedskom proizvođaču nije bilo dopušteno isporučiti taj ključni dio sustava naoružanja. Uvođenjem modernih projektila dometa preko 70 km u operativnu uporabu, Hrvatska ratna ratna mornarica uvelike je spriječila ozbiljne akcije neprijateljske mornarice.

Oružane snage Republike Hrvatske bile su u ratnoj strukturi do 12. ožujka 1996. godine, kada su odlukom Predsjednika Republike Hrvatske prešle u mirnodopsko vrijeme.

Nakon završetka vojnih operacija Oluja, Maestral i Južni potez američka obavještajna služba CIA je u službenom izvještaju „Balkanska bojišta” (eng. Balkan Battlegrounds) dala svoju ocjenu Hrvatske vojske:

„Hrvatska vojska se još jednom dokazala kao najbolja vojna organizacija na Balkanu. Snage HV-a su: odlično planiranje na razini stožera, djelovanje profesionalnih udarnih brigada te sposobnost davanja potpore elitnim pješačkim postrojbama jakom topničkom vatrom i zračnom podrškom. HV je razvio istinsko združeno djelovanje u kojem su odabrane pješačke postrojbe poduprte oklopom i topništvom mogle probiti jaku obranu te brzo iskoristiti svoj proboj do konačnog cilja. Te osobine su učinile da je HV gotovo nemoguće zaustaviti.”[12]

Prilikom posjeta ministra obrane Damira Krstičevića Pentagonu 2017. američki ministar obrane James Mattis izjavio je povodom obilježavanja obljetnice Operacije Oluja:

„Oluja je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, što dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti tijek povijesti. Iznimno poštujemo vas, našeg saveznika, jednu malu zemlju, koja se bori znatno iznad svoje kategorije”, rekao je Mattis Krstičeviću koji je tijekom Oluje bio zapovjednik 4. gardijske brigade.[13]

Reforme

[uredi | uredi kôd]
Počasna garda na vojnoj paradi povodom Dana Bastille 2013.

Stabilizacijom situacije nakon završetka rata uslijedilo je nekoliko važnih valova reformi. Postajao je sve vidljiviji trend drugih tranzicijskih zemalja, ali i NATO članica, staviti naglasak u razvoju oružanih snaga na mobilnost, na višefunkcionalnost i fleksibilnost u uporabi oružanih snaga, a ne na masovnost sastava i tešku tehniku. Ekonomska prezahtjevnost i koncepcijska neprikladnost, tj. neprimjenjivost stare hladnoratovske koncepcije postala je očita. Nove sigurnosne prijetnje i nova međunarodna konstelacija tražile su dublje promjene u načinu koncipiranja oružanih snaga.[14] Proces reforme obrambenog sustava započeo je 2002. godine. Cilj reforme i reorganizacije je uspostavljanje moderne strukture obrambenog sustava koja će moći odgovoriti izazovima novoga doba uzimajući u obzir članstvo Republike Hrvatske u NATO-u i sigurnosne aranžmane u okviru Europske unije.[15] Glavne smjernice za reformu postavljene su strateškim dokumentima koje je Republike Hrvatska usvojila: Strategijom nacionalne sigurnosti RH, Strategijom obrane RH, Vojnom strategijom RH. Tijekom 2003. godine u Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru počelo se raditi na Strategijskom pregledu obrane (SPO), koji je donesen 2005. godine.[14] Usvajanjem Dugoročnog plana razvoja OS RH 2006. – 2015. (DPR) u Hrvatskom saboru 7. srpnja 2006. postavljeni su jasni sadržajni i vremenski okviri daljnje reforme, razvoja i modernizacije OS RH u narednih deset godina.[15]

Bit promjena sastoji se u postupnom prijelazu s hrvatskih individualnih (nacionalnih) na kolektivne obrambene i sigurnosne mehanizme, a to podrazumijeva i:

  • prijelaz na profesionalizaciju Oružanih snaga Republike Hrvatske, što podrazumijeva nadopunu vojnika dobrovoljno, a ne vojnim rokom (to podrazumijeva i značajne promjene u načinu nadopunjavanja pričuve, jer sustav dobrovoljne/ugovorne pričuve više neće moći nadopunjavati ročnici nakon završetka vojne službe);
  • Prijelaz na sustav kolektivne obrane znači manji aktivni i pričuvni sastav, ali bolje obučen, opremljen, kompatibilan i interoperabilan sa saveznicima.
  • mogućnost da se manje nacije koje su članice Saveza, poput Hrvatske, mogu djelomično "specijalizirati" kako bi svojim ograničenim kapacitetima mogle na specifičan način doprinijeti zajedničkim operacijama.
  • još veći ukupni angažman postrojbi i pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u kolektivnim aktivnostima, međunarodnim misijama, preventivnim sigurnosnim aktivnostima itd.

Godine 2007. donesena je Odluka o nepozivanju novaka na služenje vojnog roka, što je predstavljalo važan korak prema profesionalizaciji Hrvatske vojske, što podrazumijeva ukidanje obveznog služenja vojnog roka i uvođenje dobrovoljne vojne službe.[16] Prva generacija dobrovoljnih ročnika počela je služiti u studenom 2008.[17]

Nakon što je Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje 2015.-2024. predviđen štedljiv razvoj oružanih snaga, kompliciranje sigurnosne situacije u Europi koje je kulminiralo ruskom invazijom na Ukrajinu 2022. godine, u Hrvatskoj je formiralo političku volju za odlučnim jačanjem Oružanih snaga Republike Hrvatske, posljedicno je vojni proračun znatno povećan.[18][19][20]

Proračun

[uredi | uredi kôd]

Putanja hrvatskog vojnog proračuna i potrošnje bila je konstantno ispod 2% BDP-a,[21] što je velika razlika u odnosu na 1990-e kada su izdaci za obranu predstavljali veliki udio u hrvatskim proračunskim rashodima zbog tada aktualnog Domovinskog rata. Primjerice, 1995. godine hrvatski proračun za obranu iznosio je 12,4 milijarde kuna ili oko 10% BDP-a, što je u to vrijeme bila i najveća stopa izdataka za obranu. Krajem 2019. hrvatska Vlada izdala je revidiranu strategiju izdataka za obranu prema kojoj će zemlja povećati svoje izdatke za obranu kako bi postupno ispunila cilj od 2 % NATO-a, a proračuni za obranu za 2019. i 2020. doživjeli su trenutne revizije i povećanja kako bi se ispunio novi plan potrošnje. Stoga bi rashodi za obranu u 2025., na temelju trenutačnih projekcija, mogli dosegnuti 1,75 milijardi eura ili oko 2 % BDP-a, što bi bilo u skladu s preporukom NATO-a. Međutim, ako se u hrvatske izdatke za obranu uključe obrambene mirovine, onda Hrvatska već ispunjava cilj od 2% koji preporučuje NATO. Oko 1140 milijuna eura isplaćeno je u mirovinama za obranu za oko 97000 pojedinaca u Hrvatskoj.[22][23]

Izdaci za obranu posljednjih godina; [24][25][26]

Godina Iznos (u USD) % BDP-a Promjena u %
2014 1.064 mlrd. 1.78
2015 883 mil. 1.73 ▼ 1.03
2016 837 mil. 1.58 ▼ 5.96
2017 926 mil. 1.64 Rast 6.15
2018 966 mil. 1.56 ▼ 2.81
2019 1,001 mlrd. 1.61 Rast 7.19
2020 983 mil. 1.69 ▼ 3.02
2021 1,361 mlrd. 1.95 Rast 30.82
2022 1,285 mlrd. 1.78 ▼ 2.40
2023 1,441 mlrd. 1.74 Rast 0.73
2024 1,624 mlrd. 1.81 Rast 7.11

Organizacijska struktura

[uredi | uredi kôd]

Oružane snage podijeljene su na grane, službe, profesije i njihove specijalnosti. Grane Oružanih snaga su Hrvatska vojska, Hrvatska ratna mornarica i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.

Grane Oružanih snaga su dijelovi Oružanih snaga u okviru kojih se vrši priprema i opremanje pojedinaca, postrojbi i namjenskih snaga za izvršavanje zadaća u određenim geografskim područjima (kopno, more, zrak) čija je primarna zadaća održavanje potrebne razine borbene spremnosti operativnih jedinica.

Oružane snage imaju mirnodopski i ratni sastav. Mirnodopski sastav Oružanih snaga sastoji se od aktivnog vojnog osoblja, državnih službenika i zaposlenika raspoređenih u Oružane snage, rezervista pozvanih na obuku, ugovornih rezervista, kadeta i osoba koje su prošle dobrovoljnu vojnu obuku. Iznimno, mirnodopski sastav oružanih snaga sastoji se i od ročnika kada je na snazi obvezna vojna služba. Ratni sastav Oružanih snaga, osim vojnog osoblja, državnih službenika, zaposlenika i ročnika (kada je na snazi obvezna vojna služba), sastoji se i od ročnika mobiliziranih u Oružane snage.

Dosadašnja struktura Hrvatske vojske na snazi je od 1. prosinca 2014. godine i obuhvaća Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, Vojna predstavništva, Stožerne postrojbe, tri grane: Hrvatsku kopnenu vojsku (HKoV), Hrvatsku ratnu mornaricu (HRM) i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (HRZ), kao i Hrvatsko vojno učilište "Dr. Franjo Tuđman", Zapovjedništvo za potporu i Zapovjedništvo specijalnih snaga. [27]

  • Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske je Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, zajedničko tijelo organizirano u okviru Ministarstva obrane koje je odgovorno za zapovijedanje, pripremu i uporabu Oružanih snaga. Glavni stožer zapovijeda cijelim Oružanim snagama sukladno diktatu vrhovnog zapovjednika (predsjednika Republike Hrvatske) i ministra obrane te obavlja i druge stručne poslove za vrhovnog zapovjednika i ministra obrane. Također ima niz jedinica pod svojim izravnim zapovjedništvom, uključujući CROSOFCOM, bataljun počasne garde i nekoliko drugih.
  • Hrvatsko vojno učilište "Dr. Franjo Tuđman" (HVU) visokoškolska je vojna ustanova Oružanih snaga Republike Hrvatske. Odgovoran je za osposobljavanje pojedinaca za potrebe cijele Hrvatske vojske. Nalazi se u vojarni "Petar Zrinski" u zagrebačkoj četvrti Črnomerec.
  • Zapovjedništvo za potporu (ZzP) najvažniji je dio logističkog sustava Oružanih snaga Republike Hrvatske i odgovorno je za provedbu logističke, medicinske i dio kadrovske potpore Oružanim snagama Republike Hrvatske. Odgovoran je za nabavu i pripremu svih državnih sredstava dodijeljenih Oružanim snagama te za cjelokupni plan njihove uporabe i njegovu primjenjivost na operacije na bojnom polju.
  • Zapovjedništvo specijalnih snaga Republike Hrvatske (CROSOFCOM) jedno je od tri samostalna zapovjedništva Oružanih snaga Republike Hrvatske, izravno podređeno Glavnom stožeru Oružanih snaga Republike Hrvatske. Misija CROSOFCOM-a je osigurati borbenu spremnost snaga za specijalne operacije za operacije u obrani teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske te sudjelovati u operacijama pod vodstvom NATO-a i koalicije.
  • Vojna predstavništva (VP) predstavljaju Oružane snage i obavljaju svoje dužnosti, profesionalne zadaće vezane uz sudjelovanje u radu i praćenje rada odjela, radnih skupina, stalnih i privremenih tijela u Sjevernoatlantskom savezu, Europskoj uniji te u Savezničkom zapovjedništvu za operacije i Savezničkom zapovjedništvu za transformaciju.
  • Jedinice potpore (PP) osnivaju se u svrhu razvoja sposobnosti za provedbu različitih zadaća i aktivnosti potpore, koje druge sastave, zbog specifičnosti ili opsega, Oružane snage ne mogu osigurati unutar organskog sastava. Te jedinice su: Bojna predsjedničke garde, Pukovnija vojne policije (PVP), Centar za obavještajne operacije (SOD), Centar za komunikacijske i informacijske sustave (SKIS), Centar za upravljanje osobljem (HRC), Dom Glavnog stožera Oružanih snaga (DGSOS)

Zapovijedanje i Rukovođenje

[uredi | uredi kôd]
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović vrši smotru pripadnika Središta za razvoj vođa Marko Babić

Vrhovni zapovjednik OSRH je predsjednik Republike Hrvatske.[28] Zapovijedanje Oružanim snagama u miru, vrhovni zapovjednik ostvaruje preko ministra obrane, koji odgovara vrhovnom zapovjedniku za provedbu zapovijedi i izvješćuje ga o provedbi. U stanju neposredne ugroženosti i ratnom stanju vrhovni zapovjednik izravno izdaje zapovijedi načelniku Glavnog stožera te istodobno obavješćuje ministra obrane o izdanim zapovijedima. Načelnik Glavnog stožera u tom slučaju za provedbu zapovijedi odgovara vrhovnom zapovjedniku. Ako ministar obrane ne provodi zapovijedi vrhovnog zapovjednika, vrhovni zapovjednik može ostvarivati zapovijedanje Oružanim snagama neposredno preko načelnika Glavnog stožera.[29]

Zapovijedanje i rukovođenje u Oružanim snagama provode časnici i dočasnici imenovani i raspoređeni na zapovjedne dužnosti u Oružanim snagama. Zapovijedanje se zasniva se na načelima jednočelništva i subordinacije. Za svoj rad, zapovijedanje i rukovođenje pripadnici Oružanih snaga odgovaraju nadređenima.[29]

U svrhu uspostave jedinstvenog sustava zapovijedanja i nadzora nad svim dijelovima postrojbi u zemlji i inozemstvu, ustrojena je nova organizacijska cjelina pri GS OS RH: Zapovjedno operativno središte (ZOS).[30] U Zapovjednom operativnom središtu stvara se jedinstvena operativna slika te se omogućava vođenje svih aktivnosti i operacija postrojba OS RH u razdoblju do 96 sati, uključujući i angažiranje snaga u izvršavanju zadaća nadzora zračnog i morskog prostora RH.[31]

Hrvatski sabor ostvaruje demokratski nadzor nad Oružanim snagama.

Služba u OSRH

[uredi | uredi kôd]

Službom u OSRH smatra se obavljanje vojnih i drugih stručnih poslova u postrojbama, zapovjedništvima i ustanovama Oružanih snaga. Pripadnici OSRH su vojne osobe te državni službenici i namještenici.

Vojne osobe su:

  • djelatna vojna osoba – osoba primljena u službu na temelju ugovora ili rješenja o prijmu
  • ročnik – osoba na odsluženju 2-mjesečnog dragovoljnog vojnoga roka;
  • pričuvnik – osoba iz pričuvnog sastava na izvršavanju vojne obveze;
  • kadet – osoba na školovanju na vojnoj školi na temelju ugovora o školovanju.

Dočasnici i časnici su osobe koje uz odgovarajuću civilnu izobrazbu imaju potreban stupanj vojnih znanja i vještina i ovlašteni su za zapovijedanje postrojbama, zapovjedništvima i ustanovama Oružanih snaga.

Vojne osobe pri stupanju u Oružane snage daju svečanu prisegu.

Prema odnosima u službi vojne osobe mogu biti: nadređene i podređene, a prema činovima i dužnostima: starije i mlađe. Nadređena je ona osoba koja vodi i zapovijeda zapovjedništvom, postrojbom ili ustanovom Oružanih snaga, odnosno pojedinim njihovim dijelovima i osobama u njima. Starija je ona osoba koja ima viši čin, a ako su osobe istog čina, starija je ona osoba za čije je ustrojbeno mjesto utvrđen viši ustrojbeni čin, odnosno ako imaju jednak ustrojbeni čin, starija je ona osoba koja je prije promaknuta u osobni čin.

Pripadnicima OSRH u vojnim objektima i postrojbama Oružanih snaga zabranjena je svaka politička djelatnost kao i sudjelovanje na političkim skupovima i demonstracijama te javno istupanje u svezi sa stanjem i odnosima u Oružanim snagama bez ovlasti ministra obrane ili osobe koju on ovlasti. Djelatnim vojnim osobama, nije dopušteno članstvo u političkim strankama niti kandidiranje u predstavnička tijela. Također, nije dopušteno sindikalno organiziranje.

Pripadnici OSRH odgovaraju za kaznena djela po odredbama Kaznenog zakona i drugih zakona. Kaznena odgovornost ne isključuje stegovnu odgovornost ako djelo koje je predmet kaznenog postupka predstavlja i kršenje vojne stege. Stegovni postupak vodi se bez obzira na tijek kaznenog postupka.

Vojna je stega točno, potpuno i pravodobno obavljanje poslova i zadaća u Oružanim snagama. O stegovnim prijestupima pripadnika Oružanih snaga, osim o stegovnim prijestupima ročnika, kadeta i pričuvnih vojnika odlučuju vojno stegovni sudovi (prvostupanjski i Viši vojno stegovni sud). Također postoje i vojno stegovna tužiteljstva.

Dragovoljno vojno osposobljavanje

[uredi | uredi kôd]

Program dragovoljnog vojnog osposobljavanja provodi se od 2008. godine u Oružanim snagama Republike Hrvatske u skladu s Pravilnikom o dragovoljnom vojnom osposobljavanju. Dragovoljnim vojnim osposobljavanjem ročnici stječu vojna znanja i vještine za obnašanje vojničkih dužnosti u Oružanim snagama RH, te potrebna znanja i vještine za služenje u pričuvnom sastavu OS RH.[32] Ono je ujedno i jedan od uvjeta za prijem u djelatnu vojnu službu, odnosno stječe se mogućnost sudjelovanja u razvrstanoj pričuvi.

Na dragovoljno vojno osposobljavanje kandidati se mogu prijaviti tijekom cijele godine podnošenjem zahtjeva u Područnom odsjeku za poslove obrane prema mjestu prebivališta ili putem online prijave. Nakon prijave, kandidati koji zadovolje navedene uvjete, bit će pozvani na zdravstvene preglede i psihološka ispitivanja u Zavodu za zrakoplovnu medicinu KB Dubrava u Zagrebu i u Zavodu za pomorsku medicinu u Splitu.

Program dragovoljnog vojnog osposobljavanja traje osam tjedana i provodi se u Požegi te na vojnom vježbalištu “Glavica” i strelištu “Novo Selo”. Po dolasku u vojarnu u Požegi, ročnici zadužuju vojnu opremu i potpisuju ugovore o dragovoljnom vojnom osposobljavanju. Nakon toga ročnicima predstoje dva tjedna uvođenja u vojno okružje, a zatim polažu svečanu prisegu. Potom slijedi obuka tijekom koje će svladati temeljne vojničke sposobnosti i vještine. Nakon završene obuke ročnici dobivaju vojno-stručnu specijalnost strijelca roda pješaštva, čime stječu jedan od propisanih uvjeta za profesionalnu vojnu karijeru te mogućnost sudjelovanja u razvrstanoj pričuvi.

U kasnijim godinama je ustrojen sustav Dragovoljnog vojnog osposobljavanja u trajanju od 8 tjedana, u koje se mogu uključiti vojni obveznici mlađi od 30 godina; nakon uspješnog završetka tog progama - tijekom kojega dragovoljni ročnici dobivaju plaću u visini od 900 eura neto - mogu vojni obveznici aplicirati za prijam u djelatnu vojnu službu.[33] 2024. god. su sačinjeni planovi radi uvođenja obveznog služenja vojnog roka s istim trajanjem kao postojeće dragovoljno vojno osposobljavanje, u koji se planira uključiti samo dio novih generacija vojnih obveznika - njih 4.000 godišnje.[34] MORH dodjeljuje stipendije učenicima srednjih škola zainteresiranima za vojna i vojnotehnička zanimanja; tako je za 2024. god. osigurano 500 stipendija, gdje se učenicima 1. i 2. razreda dodjeljuje 100 eura mjesečno, učenicima 3. razreda srednje škole 120 eura, a učenicima 4. razreda po 150 eura mjesečno.[35] Dodjeljuju se i stipendije studentima visokoškolskih ustanova, one u 2024. god. iznose 300,00 eura za 1. godinu studija, za 2. godinu 400,00 eura, za 3. godinu 500,00 eura, za 4. godinu 600,00 eura i za 5. godinu studija 700,00 eura .[36] Pri Sveučilištu u Zagrebu su za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske ustrojena 2 sveučilišna prijediplomska studija - vojnog inženjerstva (VI) i vojnog vođenja i upravljanja (VViU) - oba u tranjanju od 8 semestara; te 2 sveučilišna diplomska studija u trajanju od 2 semestra - Diplomski studijski program vojnog inženjerstva (VI) i Diplomski studijski program vojnog vođenja i upravljanja (VViU).[37] Nakon što su ti studiji u Zagrebu pokrenuti 2018. godine, od 2018. djeluje i integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij Vojno pomorstvo kojeg je nositelj Sveučilište u Splitu.[38]

Međunarodna obrambena suradnja

[uredi | uredi kôd]
Hrvatski i talijanski vojnici u Libanonu

Republika Hrvatska započela je svoje prvo sudjelovanje u mirovnoj misiji UN-a 1999. godine slanjem 10 pripadnika Hrvatske vojske u mirovnu misiju u Sijera Leone - UNAMSIL kao mirovne promatrače.. Osim u mirovnim misijama UN-a, u veljači 2003. sudjelovanjem voda Vojne policije u NATO misiji ISAF u Afganistanu, Hrvatska je započela svoj angažman i u NATO-vim misijama. Od listopada 2008. po prvi put je u mirovnu misiju EU-a (EUFOR) u Čad i Srednjoafričku Republiku na 6 mjeseci upućen izvidnički tim (15 pripadnika).[39]

Hrvatski vojnici sudjeluju u operaciji KFOR na Kosovu od srpnja 2009. godine kada je poslan prvi HRVCON s 20 pripadnika i dva transportna helikoptera Mi-171Sh. Kontingenti su se sastojali od pješačke satnije, zračne komponente (smještene u bazi Bondsteel), komponenti nacionalne potpore (zapovjedna skupina, tim za obavještajnu potporu, nacionalni element potpore i mobilni medicinski tim), izviđačkog tima. Osim toga, Hrvatska vojska također sudjeluje sa zapovjednikom stožera KFOR-a i savjetnicima u NALT timu, koji se nalaze u kampu "Film City", sjedištu KFOR-a u Prištini.

Hrvatska sudjeluje u operaciji Ojačane prednje prisutnosti NATO-a u Poljskoj i Litvi. Prvi je hrvatski kontingent u Poljsku otišao u listopadu 2017. godine, drugi u ožujku 2018., a iste godine u listopadu na sjeveroistok Poljske na vojni poligon „Bemowo Piskie“ razmješten je 3. hrvatski kontingent (HRVCON-a eFPBG – USA) koji je preuzeo zadaće svojih prethodnika. U Poljskoj se trenutno nalazi 4. HRVCON. Hrvatski vojnici, zajedno s pripadnicima oružanih snaga Rumunjske i Velike Britanije, dio su Borbene grupe pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država, koja je pridodana 15. mehaniziranoj brigadi Republike Poljske. Okosnicu kontingenta čine pripadnici Topničko-raketne bojne Gardijske mehanizirane brigade s bitnicom samovoznih višecijevnih lansera raketa Vulkan, stožerno osoblje koje radi u sastavu zapovjedništva BGP-a, kao i tim Vojne policije te nacionalni element potpore s pripadajućim naoružanjem, opremom i vozilima.

Hodočašće 2. HRVCON-a na Brdo križeva u Litvi

U studenom 2017. godine 1. hrvatski kontingent ojačane prednje prisutnosti NATO-a otišao je u Litvu, gdje su sudjelovali u toj NATO-ovoj aktivnosti u sklopu Borbene skupine pod vodstvom Njemačke (1. HRVCON-a eFPBG–DEU). 181 pripadnik Oružanih snaga RH upućen je na rok od sedam mjeseci, a glavninu snaga činili su pripadnici mehanizirane satnije iz sastava 1. mehanizirane bojne "Tigrovi" Gardijske mehanizirane brigade. Temeljna zadaća i misija hrvatskog kontingenta bila je integracija u multinacionalnu borbenu grupu pod vodstvom SR Njemačke, kao i provedba obuke u tom u sastavu u kojem su, uz pripadnike OSRH-a, i pripadnici oružanih snaga Kraljevine Nizozemske, Kraljevine Norveške, Kraljevine Belgije, Velikog Vojvodstva Luxembourg, Francuske Republike i zemlje domaćina Republike Litve.

U okviru daljnjeg jačanja savezničkog položaja odvraćanja i obrane te uzimajući u obzir pogoršanje sigurnosne situacije u istočnoj Europi nakon ruske agresije na Ukrajinu, NATO je u veljači 2022. pokrenuo pojačanu aktivnost opreza, što je dovelo do uspostave borbenih skupina u Mađarskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj i Republici Bugarskoj. Sukladno Odluci Hrvatskog sabora iz ožujka 2022. godine. Republika Hrvatska sudjeluje u ovoj borbenoj skupini od srpnja 2022. godine, kada je prvi hrvatski kontingent poslan u Mađarsku.[40]

Na summitu u Varšavi u srpnju 2016., NATO je najavio transformaciju misije Active Endeavour na Sredozemnom moru u širu operaciju sigurnosti na moru. Nova je operacija dobila ime Sea Guardian. U operaciji potpore miru Sea Guardian u Sredozemlju u rujnu 2018. sudjelovao je brod Hrvatske ratne mornarice RTOP-41 Vukovar. Zapovjednik broda bio je poručnik bojnog Ante Uljević, a zapovjednik 1. HRVCON-a kapetan korvete Nikola Bašić. Bio je to prvi put da brod Hrvatske ratne mornarice sudjeluje u NATO vođenoj operaciji Sea Guardian, gdje je provodio neborbene zadaće s težištem na stvaranju cjelovite pomorske situacijske slike, a u cilju odvraćanja mogućih ugroza i osiguranja zajedničke sigurnosti na moru.

Pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske sudjeluju u operaciji UNIFIL (United Nations Interim Force in Lebanon) od srpnja 2007. godine na dužnostima stožernih časnika, a od 2013. na dužnosti časnika za vezu. U ožujku 2023. godine, časnika Oružanih snaga Republike Hrvatske zapovjednik UNIFIL-a pohvalio je za pomoć u evakuaciji ozlijeđenih vojnika Izraelskih obrambenih snaga zbog aktiviranja minske eksplozivne naprave tijekom ožujka 2023. godine.

Trenutna misija Organizacija Mjesto Broj pripadnika

(2023.)[40]

NATO-ova ojačana prednja prisutnost – Borbena skupina Poljska NATO Poljska 161
NATO-ova ojačana prednja prisutnost – Borbena skupina Litva NATO Litva 195
NATO-ova aktivnost ojačane budnosti – Borbena skupina Mađarska NATO Mađarska 205
Kosovske snage – KFOR NATO Kosovo 520
Misija NATO-a u Iraku NATO Irak 26
Operacija Sea Guardian NATO Sredozemno more 66
Pomorske snage Europske unije u Somaliji – operacija Atalanta Europska unija Somalija 4
Pomorske snage Europske unije na Mediteranu – operacija Irini Europska unija Sredozemno more 5
Skupina vojnih promatrača Ujedinjenih naroda u Indiji i Pakistanu – UNMOGIP Ujedinjeni narodi Indija i Pakistan 20
Misija Ujedinjenih naroda za referendum u Zapadnoj Sahari – MINURSO Ujedinjeni narodi Zapadna Sahara 12
Misija Ujedinjenih naroda potpore miru u Libanonu - UNIFIL Ujedinjeni narodi Libanon 2
Operacija Inherent Resolve Oružane snage SAD-a Kuvajt 3
Bivša misija Organizacija Lokacija
Operacija Active Endeavour NATO Sredozemno more
Međunarodne snage za potporu sigurnosti – ISAF NATO Afganistan
Misija odlučne podrške – RS NATO Afganistan
Misija Europske unije u Čadu – EUFOR Tchad/RCA Europska unija Čad
Pomorske snage Europske unije na Mediteranu – operacija Sophia Europska unija Sredozemno more
Operacija Triton Europska unija Sredozemno more
Promatračke snage Ujedinjenih naroda za povlačenje – UNDOF Ujedinjeni narodi Golanska visoravan - Sirija i Izrael
Misija Ujedinjenih naroda u Etiopiji i Eritreji – UNMEE Ujedinjeni narodi Etiopija i Eritreja
Misija Ujedinjenih naroda u Liberiji – UNMIL Ujedinjeni narodi Liberija
Misija Ujedinjenih naroda u Sijera Leoneu – UNAMSIL Ujedinjeni narodi Sijera Leone
Misija Ujedinjenih naroda za potporu u Istočnom Timoru – UNMISET Ujedinjeni narodi Istočni Timor
Promatračka misija Ujedinjenih naroda u Gruziji – UNOMIG Ujedinjeni narodi Gruzija
Operacija Ujedinjenih naroda u Obali Bjelokosti – UNOCI Ujedinjeni narodi Bjelokosna Obala
Mirovne snage Ujedinjenih naroda na Cipru – UNFICYP Ujedinjeni narodi Cipar
Misija Ujedinjenih naroda za stabilizaciju na Haitiju – MINUSTAH Ujedinjeni narodi Haiti

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ (PDF) https://www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2024-10-25/090702/IZVJ_OBRANA_2023.pdf Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  2. ↑ NATO (PDF)
  3. ↑ Godišnjeizvješćeoobraniza2023. godinu (PDF)
  4. ↑ "DUGOROČNI PLAN RAZVOJA ORUŽANIH SNAGA REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE OD 2015. DO 2024. GODINE", "Narodne novine" br. 151/2014, 19. prosinca 2014.
  5. ↑ "Russia suspends its mission at NATO, shuts alliance’s office", JIM HEINTZ, AP, 18. listopada 2021.
  6. ↑ "BRIEFING: Russia and the Western Balkans", European Parliamentary Research Service, službene stranice Europskog parlamenta, travanj 2023.
  7. ↑ "Hrvatska se naoružava i planira potrošiti gotovo 4 milijarde eura", Poslovni.hr/Hina, 24. travanj 2023. Pristupljeno 16. rujna 2023.
  8. ↑ "Plenković čestitao Dan HV-a: Ulagati u obranu nije tabu, već obveza moderne države u postojećim globalnim okolnostima", službene stranice Vlade RH, 28. svibnja 2023.
  9. ↑ "Moderna Hrvatska vojska", službene stranice MORH, 25. svibnja 2023.
  10. ↑ MIG Cijena
  11. ↑ "Kako smo pobijedili u domovinskom ratu (3): Vojna tehnika i oprema HV-a", Dean Čanić za "Vojna povijest", 15. listopada 2014
  12. ↑ Balkan Battlegrounds Vol 1: str. 392 , https://www.documentcloud.org 24. rujna 2019. Pristupljeno 24. rujna 2019.
  13. ↑ Američki ministar obrane hvalio Krstičevića: "O Oluji se uči na našim vojnim školama", www.index.hr 14. srpnja 2017. Pristupljeno 24. rujna 2019.
  14. ↑ a b I. Prodan, Pričuva Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatski vojnik, broj 67/2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2008. Pristupljeno 20. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  15. ↑ a b Godišnja razmjena informacija o obrambrenom planiranja 2008 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 21. prosinca 2008. Pristupljeno 20. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  16. ↑ Ukinuto obvezno služenje vojnog roka. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2009. Pristupljeno 20. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  17. ↑ U požešku vojarnu stigli prvi dragovoljni ročnici, Hrvatski vojnik, broj 213/2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2009. Pristupljeno 20. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  18. ↑ "Hrvatska se naoružava i planira potrošiti gotovo 4 milijarde eura", Poslovni.hr/Hina, 24. travanj 2023. Pristupljeno 16. rujna 2023.
  19. ↑ "Plenković čestitao Dan HV-a: Ulagati u obranu nije tabu, već obveza moderne države u postojećim globalnim okolnostima", službene stranice Vlade RH, 28. svibnja 2023.
  20. ↑ "Moderna Hrvatska vojska", službene stranice MORH, 25. svibnja 2023.
  21. ↑ "Obrambeni troškovi 1995.-2015.", službene stranice OSRH. Pristupljeno 24. veljače 2024.
  22. ↑ Proracun
  23. ↑ Mirovine
  24. ↑ Defence Expenditure of NATO Countries (2014-2023) (PDF)
  25. ↑ Defence Expenditure of NATO Countries (2014-2024) (PDF)
  26. ↑ International Monetary Fund Croatia economic outlook
  27. ↑ MILITARY WHITE PAPER (PDF)
  28. ↑ Ustav Republike Hrvatske
  29. ↑ a b Zakon o obrani
  30. ↑ Strateški pregled obrane, MORH, Zagreb, 2005 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. veljače 2008. Pristupljeno 17. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  31. ↑ Dugoročni plan razvoja OS RH 2006. - 2015.
  32. ↑ Program Dragovoljnog vojnog osposobljavanja
  33. ↑ "Program Dragovoljnog vojnog osposobljavanja", službene stranice MORH, 11. travnja 2024. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  34. ↑ "Milanović prozvao Vladu zbog vojnog roka, ali zaboravio je jednu važnu stvar: MORH mu odgovorio, no jedna stvar ostaje nejasna", Krešimir Žabec, Jutarnji.hr, 28. rujna 2024. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  35. ↑ "MORH raspisao javni poziv za dodjelu stipendija učenicima srednjih škola", službene stranice MORH; 17. lipnja 2024. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  36. ↑ "MORH raspisao javni poziv za dodjelu stipendija redovitim studentima iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnologija", službene stranice MORH, 27. lipnja 2024. Pristupjleno 7. studenog 2024.
  37. ↑ Sveučilište u Zagrebu - Vojni studijski programi. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  38. ↑ "O Hrvatskom vojnom učilištu", službene stranice MORH, 24. veljače 2019. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  39. ↑ Sudjelovanje pripadnika OS RH u mirovnim operacijama UN-a i EU-a, MORH. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2009. Pristupljeno 16. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  40. ↑ a b International deployment for the year 2022 (PDF)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Oružane snage Republike Hrvatske
v • u
Oružane snage Republike Hrvatske
v • u
Oružane snage u Europi
Suverene države
Nepriznate i djelomično
priznate države
Ostale
v • u
Hrvatska
simboli i identitet
povijest
Hrvatska prije Hrvata • rana povijest Hrvata • Primorska Hrvatska • Panonska Hrvatska • Hrvatsko Kraljevstvo • Neretvanska kneževina • Zahumlje • Travunija • Istarska marka • Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo • Dubrovačka Republika • Kraljevina Hrvatska u Habsburškoj monarhiji • Međimurje pod ugarskom vlašću • Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija • Država Slovenaca, Hrvata i Srba • Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji • Banovina Hrvatska • Drugi svjetski rat • Nezavisna Država Hrvatska • Socijalistička Republika Hrvatska • Referendum o hrvatskoj samostalnosti • Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske • Međunarodno priznanje Hrvatske • Domovinski rat • Hrvatska u Sjevernoatlantskom savezu • Hrvatska u Europskoj uniji • Hrvatska i euro
zemljopis
politika
gospodarstvo
društvo
kultura


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Oružane_snage_Republike_Hrvatske&oldid=7088541"