Drugi svjetski rat u Jugoslaviji: razlika između inačica

Vrijeme	1941. - 1945.
Mjesto	Jugoslavija
Ishod	Pobjeda partizana

Jugoslavenski front
	sukob: Drugi svjetski rat
	; Na vrhu, lijevo: Ante Pavelić posjećuje Adolfa Hitlera.; Na vrhu, desno: vješanje partizana Stjepana Filipovića.; U sredini, lijevo: Josip Broz Tito i suradnici.; Dolje, lijevo: četnici i njemački vojnici u selu u Bosni 1944.; Dolje, desno: Dragoljub (Draža) Mihailović i suradnici.
Vrijeme	1941. - 1945.
Mjesto	Jugoslavija
Ishod	Pobjeda partizana
Sukobljene strane
Saveznici:; NOVJ; SSSR; (ograničeno sudjelovanje, 1944. - 1945.); SAD; (ograničeno sudjelovanje, 1943. - 1945.); UK; (ograničeno sudjelovanje, 1943. - 1945.); Kraljevina Bugarska (od 1944.)	Sile Osovine:; Treći Reich Kraljevina Italija; (do 1943.) Kraljevina Mađarska ; (do 1944.) Kraljevina Bugarska ; (do 1944.); Marionetski režimi: NDH Nedićeva Srbija; (do 1944.) Kraljevina Crna Gora; (do 1944.) Albanija; (odvojena od Kraljevine Italije, 1943. - 1944.) Ostali: Četnici
Zapovjednici
Josip Broz Tito; Milovan Đilas; Aleksandar Ranković; Kosta Nađ; Peko Dapčević; Koča Popović; Petar Drapšin; Svetozar Vukmanović; Arso Jovanović; Sava Kovačević†;	Maximilian von Weichs; Alexander Löhr; Edmund Glaise von Horstenau; Mario Roatta Ante Pavelić Dido Kvaternik Milan Nedić Dimitrije Ljotić Sekula Drljević Leon Rupnik Draža Mihailović Kosta Pećanac
	Ukupni gubici:; ~600.000 - ~1,700.000

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 4. veljače 2018. u 21:25

Drugi svjetski rat na području Jugoslavije formalno je započeo 6. travnja 1941. napadom njemačkih i talijanskih postrojba na Kraljevinu Jugoslaviju, a završio 15. svibnja 1945. s bezuvjetnom predajom nacionalsocijalističke Njemačke saveznicima. Prije tog datuma se bilježi napad njemačkih snaga na garnizon Jugoslavenske vojske kod Đerdapa, a nakon 15. svibnja 1945. su bilježeni manji okršaji jugoslavenskih snaga sigurnosti s ostatcima poraženih četničkih i ustaških jedinica.

Terminologija

Na području koje je godine 1941. pripadalo Kraljevini Jugoslaviji, kao i na područjima sa južnoslavenskim stanovništvom koja su bila u sastavu Italije (Istra, Rijeka, Kvarner i grad Zadar) te nakon rata pripojena Drugoj Jugoslaviji, razvio se 1941.-1945. godine rat koji je pobjednička strana zvala od početka Narodnooslobodilački pokret (NOP) i/ili Narodnooslobodilački rat (NOR). U njemu su sudjelovali širi slojevi stanovništva, na ovoj ili onoj strani; rat je imao osim obilježja obrane od agresora i karakter građanskog rata, u praktično svakoj današnjoj državi koja je nastala iz bivše SFRJ postojala je vojska koja je ratovala protiv partizana. U Sloveniji bijela garda, u Hrvatskoj i BiH ustaše, domobrani i četnici, u Srbiji četnici, nedićevci i ljotićevci, na Kosovu balisti itd. Rat je odnio brojne žrtve; vidi članak Žrtve Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije.

Komunistička partija Jugoslavije koristila je taj termin od početka ustanka, 1941. Pojam Narodnoslobodilačka borba uglavnom se koristio kao sinonim; može se reći da je "borba" širi pojam od "rat". Borci NOR-a nazivaju se općim imenom partizani. Često se koristila proširena sintagma Narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija. Nakon političkog preokreta 1990., iz razumljivih razloga termin je izbjegavan. Međutim, Hrvatska enciklopedija navodi, u članku Narodnooslobodilački rat, da taj pojam ima bitno značenje, koje se ne može nekim drugim pogodnim pojmom zamijeniti. Pojam narodnooslobodilački rat odnosi se na borbu protiv stranih zavojevača i za društvenu preobrazbu u nekim zemljama Europe i Azije tijekom Drugog svjetskog rata (uključivo i Jugoslaviju) te na antikolonijalnu borbu naroda Azije i Afrike nakon toga. Odnosi se na borbu koja nije uperena samo protiv stranih zavojevača, nego istovremeno stremi bitnoj društvenoj i političkoj preobrazbi (revoluciji), te tijekom borbe gradi svoje usporedne organe vlasti. U slučaju Jugoslavije, KPJ, iako je svoje namjere iz taktičkih razloga često prikrivala, od početka ustanka imala je za cilj ne samo borbu protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača (tzv. kvislinzi i kolaboracionisti), nego i osvajanje političke vlasti i socijalističku revoluciju u skladu sa komunističkom ideologijom, koju su prihvaćale stranke članice Komunističke internacionale. U biti značajnu ulogu u pripremi kadrova za orgnaizaciju partizanskog rata u Jugoslaviji je imao SSSR. Uoči rata nekoliko stotina budućih istaknutih sudionika NOB je završilo partizanske tečajeve u organizaciji sovjetske vojno-obavještajne službe u SSSR-u i Španjolskoj.^[5]

U doba komunističke vlasti Socijalističke Jugoslavije, termin "narodnooslobodilački rat" imao je naravno apriorno pozitivno značenje, a socijalistička revolucija smatrala se epohalnim povijesnim progresom koji se ne može dovesti u sumnju. Danas, iste termine možemo koristiti bez vrjednovanja, pozitivnog ili negativnog, imajući u vidu ono što se zaista događalo i namjere ključnih sudionika. Objektivno, možemo govoriti o povijesnim zbivanjima koja je povijesna znanost u bivšoj SFRJ nazivala "Narodnooslobodilački rat" (NOR) za vrijeme Drugog svjetskog rata te o socijalističkoj revoluciji za vrijeme rata i poslije njega, a da su pri tome mogući različiti stavovi o tome je li to bilo dobro ili loše (ili djelomice dobro, a djelomice loše).

Sukob je uz elemente antifašističkog rata imao i snažne i na kraju presudno važne elemente komunističke revolucije i elemente građanskog rata ili građanskih ratova..^[6]

Tijek rata

Nakon što je Drugi svjetski rat počeo invazijom Njemačke i Sovjetskog Saveza na Poljsku u rujnu 1939. godine, izgledalo je mogućim da ratne operacije zaobiđu područje Kraljevine Jugoslavije. Nakon što je u puču Simović - Mirković od 27. ožujka 1941. svrgnuta vlada Cvetković - Maček i svrgnut regent Pavle Karađorđević (maloljetni kralj Petar II. Karađorđević je samog sebe proglasio punoljetnim 8 i pol mjeseci prije nego je navršio osamnaestu godinu), međutim, Sile Osovine su ocijenile situaciju u Jugoslaviji odveć nestabilnima, a nove pučističke vlasti odveć sklonima Velikoj Britaniji da bi ih mogle tolerirati u području Europe pod svojom dominacijom. U kratkom Travanjskom ratu 6. - 17. travnja 1941. god. Jugoslavenske vojne snage su posve poražene, nakon čega su Sile Osovine posve razdijelile Jugoslaviju: znatan dio teritorija te države nastale 23 godine ranije je razdijeljen između država koje su sudjelovale u invaziji, a od preostalog dijela su formirane Nezavisna Država Hrvatska, Srbija pod njemačkom okupacijom i Kraljevina Crna Gora pod vlašću talijanske monarhije.

Nakon što Ustaše ne žele dati svojim sponzorima u Italiji (u kojoj su prije rata imali vojne kampove i organizirali se za akcije protiv Jugoslavije) cjelokupno područje između Jadrana i linije Karlovac - Mostar, koriste Talijani nezadovoljstvo Srba vrlo agresivnom politikom režima NDH prema toj etničkoj skupini - te već u lipnju 1941. godine sponzoriraju četnički Vidovdanski ustanak 22. lipnja 1941. god. u Hercegovini, a potom i četničko - partizanski ustanak na područjima oko tromeđe Dalmacije, Like i Bosne 27. srpnja 1941. godine.

7. srpnja 1941. godine pokreće se i četničko - partizanski ustanak protiv Nijemaca u Srbiji: četnici ubrzo podržavaju Nijemce u borbi protiv partizana koje predvode komunisti - te partizana u Srbiji ubrzo gotovo posve nestaje; partizanski pokret se opet u Srbiji u skromnim razmjerima budi tek 1943. godine.

Komunisti, koji su nakon invazije Sila Osovine na SSSR bili vrlo motivirani za borbu protiv Nijemaca i Talijana, uspijevaju na području NDH i Kraljevine Crne Gore ostvariti veći utjecaj od četnika Draže Mihailovića. Mihailović umjesto borbe s nadmoćnijim okupatorom odlučuje čekati preokret na glavnim ratištima II. svjetskog rata i potpomaže Talijane (koji na svojem okupacijskom području u cijelosti opremaju, hrane i plaćaju četničku "antikomunističku miliciju") i Nijemce (koji na području Srbije toleriraju četničku prisutnost u izoliranim ruralnim sredinama prepoznajući u njihovoj prisutnosti osiguranje od pokušaja organiziranja partizana, te četnike u stanovitoj mjeri također potpomažu).

Kao rezultat četverogodišnjeg ratovanja - najviše na područjima NDH i Crne Gore - bilježe se vrlo velika razaranja i žrtve među vojnicima svih vojski (najmanje među vojnicima Njemačke i Italije, protiv kojih je nominalno "Narodonooslobodilački rat" bio usmjeren) te među civilima: do približno oko milijun poginulih - broj koji je uvelike nadmašivao žrtve u drugim zemljama pod okupacijom Sila Osovine, u kojima su uglavnom stradavali Židovi i Romi.

Najvažniji događaji

Ratni i poratni zločini

Materijalni gubici

Tijekom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji razoreno je, spaljeno ili teško oštećeno 21% nastambi. Uništeno je 24% svih voćnjaka i 38% svih vinograda. Uništeno je ili opljačkano 62% konja, 56% goveda, 63% ovca i koza, 59% svinja, 54% peradi i 42% košnica s pčelama. Iz zemlje je odneseno devetnaest milijuna tona žitarica i ostalih proizvoda od usjeva, 17 000 tona pamuka i 2 500 000 tona mlijeka i mliječnih proizvoda.^[7] U to se ubrajaju potrepštine za održavanje njemačke i talijanske vojske koje su Pavelić i Nedić bili obvezni pružati. Velik dio poljoprivrednog oruđa uništen je ili oštećen ili postao nerabljiv uslijed prekomjernog korištenja i lomljenja. Značajan dio svih ribarskih brodova i opreme uništen je ili teško oštećen. Ili od strane okupatora ili uslijed savezničkih bombardiranja i partizanskih sabotaža odvezeno je, oštećeno ili uništeno 77% lokomotiva i 84% svih željezničkih kola. Razorena je većina mostova predviđenih za željeznički promet i većina željezničkih pruga. Većina automobila, kamiona, boljih cesta i cestovnih mostova na sličan je način nastradala. Izgubljeno je više od polovine prekomorskih i riječnih sredstava za prijevoz tereta u zemlji. Znatan broj bolnica, znanstvenih i obrazovnih institucija (osobito muzeja, pismohrana i knjižnica) opljačkan je, teško oštećen ili uništen.

Njemački general Lohr napisao je na rijeci Drini o događajima tijekom povlačenja njemačkih vojnika 4.5 mjeseca s Egejskih otoka i kontinentalne Grčke kroz Makedoniju, Sandžak i jugozapadnu Srbiju iduće.^[8]

»Niti jedna stvar vrijedna spomena nije pala u neprijateljske ruke. Morali smo sagraditi 1403 pontonska mosta, 23 željeznička mosta kao i 20 kilometara željezničke pruge. Uništili smo 223 cestovna mosta, 281 željeznički most, 95 tunela, 598 kilometara željezničke pruge, 9 776 željezničkih kola i lokomotiva.«

(13. siječnja 1945.)

Galerija

Podjela Jugoslavije, 1941-1943
Podjela Jugoslavije, 1943-1944
NDH
Nedićeva Srbija
Crna Gora
Podjela Kosova

Komunistička strategija osvajanja vlasti

Strategiju osvajanja vlasti objašnjava govor Moše Pijade sa prvog zasjedanja AVNOJ-a 1942. u Bihaću:^[9]^[10]

...potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi.
Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije.Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku.

Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom... Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere... Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira...

Povezani članci

Demografski gubici Jugoslavije u drugom svjetskom ratu

Izvori

↑ Tomasevich, Jozo; War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: The Chetniks, Volume 1; Stanford University Press, 1975 ISBN 978-0-8047-0857-9 [1]
↑ Cohen, Philip J., Riesman, David; Serbia's secret war: propaganda and the deceit of history; Texas A&M University Press, 1996 ISBN 0-89096-760-1 [2]
↑ Ramet, Sabrina P.; The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005; Indiana University Press, 2006 ISBN 0-253-34656-8 [3]
↑ Tomasevich, Jozo; War and revolution in Yugoslavia, 1941-1945: occupation and collaboration, Volume 2; Stanford University Press, 2001 ISBN 0-80473-615-4 [4]
↑ Timofejev A., Rusi i Drugi svetski rаt u Jugoslаviji: uticаj SSSR-а i ruskih emigrаnаtа nа dogаđаje u Jugoslаviji 1941-1945.Beograd, 2011
↑ [Slaven Letica, Male povijest Velike Srbije. Zagreb, 2013]
↑ Jozo Tomašević, Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941-1945 (okupacija i kolaboracija), EPH LIBER, Zagreb 2010.
↑ Kriegstagebuch, svezak 4, dio 2, str. 1013.
↑ Vladislav B. Sotirović, Na odru Titografije, samoizdanje, 2012, ISBN 978-609-408-241-2
↑ http://www.casnik.si/index.php/2013/03/14/sedemdeset-let-prikrita-resnica/

Nedovršeni članak Drugi svjetski rat u Jugoslaviji koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[autogenerated2-1] Tomasevich, Jozo; War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: The Chetniks, Volume 1; Stanford University Press, 1975 ISBN 978-0-8047-0857-9 [1]

[autogenerated3-2] Cohen, Philip J., Riesman, David; Serbia's secret war: propaganda and the deceit of history; Texas A&M University Press, 1996 ISBN 0-89096-760-1 [2]

[autogenerated4-3] Ramet, Sabrina P.; The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005; Indiana University Press, 2006 ISBN 0-253-34656-8 [3]

[autogenerated9-4] Tomasevich, Jozo; War and revolution in Yugoslavia, 1941-1945: occupation and collaboration, Volume 2; Stanford University Press, 2001 ISBN 0-80473-615-4 [4]

[5] Timofejev A., Rusi i Drugi svetski rаt u Jugoslаviji: uticаj SSSR-а i ruskih emigrаnаtа nа dogаđаje u Jugoslаviji 1941-1945.Beograd, 2011

[6] [Slaven Letica, Male povijest Velike Srbije. Zagreb, 2013]

[7] Jozo Tomašević, Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941-1945 (okupacija i kolaboracija), EPH LIBER, Zagreb 2010.

[8] Kriegstagebuch, svezak 4, dio 2, str. 1013.

[9] Vladislav B. Sotirović, Na odru Titografije, samoizdanje, 2012, ISBN 978-609-408-241-2

[10] ttp://www.casnik.si/index.php/2013/03/14/sedemdeset-let-prikrita-resnica/

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

@@ Redak 73: / Redak 73: @@
 Na području koje je godine [[1941]]. pripadalo [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]], kao i na područjima sa južnoslavenskim stanovništvom koja su bila u sastavu Italije (Istra, Rijeka, Kvarner i grad Zadar) te nakon rata pripojena [[Druga Jugoslavija|Drugoj Jugoslaviji]], razvio se [[1941]].-[[1945]]. godine rat koji je pobjednička strana zvala od početka [[Narodnooslobodilački pokret]] (NOP) i/ili [[Narodnooslobodilački rat]] (NOR). U njemu su sudjelovali širi slojevi stanovništva, na ovoj ili onoj strani; rat je imao osim obilježja obrane od agresora i karakter građanskog rata, u praktično svakoj današnjoj državi koja je nastala iz bivše SFRJ postojala je vojska koja je ratovala protiv ''partizana''. U Sloveniji ''bijela garda'', u Hrvatskoj i BiH ustaše, domobrani i četnici, u Srbiji četnici, nedićevci i ljotićevci, na Kosovu balisti itd. Rat je odnio brojne žrtve; vidi članak [[Žrtve Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije]].
-[[Komunistička partija Jugoslavije]] koristila je taj termin od početka ustanka, [[1941]]. Pojam '''Narodnoslobodilačka borba''' uglavnom se koristio kao sinonim; može se reći da je "borba" širi pojam od "rat". Borci NOR-a nazivaju se općim imenom [[partizani]]. Često se koristila proširena sintagma ''Narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija''. Nakon političkog preokreta 1990., iz razumljivih razloga termin je izbjegavan. Međutim, [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]] navodi, u članku [[Narodnooslobodilački rat]], da taj pojam ima bitno značenje, koje se ne može nekim drugim pogodnim pojmom zamijeniti. Pojam [[narodnooslobodilački rat]] odnosi se na borbu protiv stranih zavojevača i za društvenu preobrazbu u nekim zemljama Europe i Azije tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] (uključivo i Jugoslaviju) te na antikolonijalnu borbu naroda Azije i Afrike nakon toga. Odnosi se na borbu koja nije uperena samo protiv stranih zavojevača, nego istovremeno stremi bitnoj društvenoj i političkoj preobrazbi ([[revolucija|revoluciji]]), te tijekom borbe gradi svoje usporedne organe vlasti. U slučaju Jugoslavije, [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]], iako je svoje namjere iz taktičkih razloga često prikrivala, od početka ustanka imala je za cilj ne samo borbu protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača (tzv. [[kvislinzi]] i kolaboracionisti), nego i osvajanje političke vlasti i [[socijalistička revolucija|socijalističku revoluciju]] u skladu sa [[komunizam|komunističkom]] ideologijom, koju su prihvaćale stranke članice [[Kominterna|Komunističke internacionale]]. U biti značajnu ulogu u pripremi kadrova za orgnaizaciju partizanskog rata u Jugoslaviji je imao SSSR. Uoči rata nekoliko stotina budućih istaknutih sudionika NOB je završilo partizanske tečajeve u organizaciji sovjetske vojno-obavještajne službe u SSSR-u i Španjolskoj.<ref> [http://www.scribd.com/doc/50893747/Rusi-i-drugisvetski-rat-u-Jugoslaviji Timofejev A., Rusi i Drugi svetski rаt u Jugoslаviji: uticаj SSSR-а i ruskih emigrаnаtа nа dogаđаje u Jugoslаviji 1941-1945.Beogrаd, 2011]  </ref>
+[[Komunistička partija Jugoslavije]] koristila je taj termin od početka ustanka, [[1941]]. Pojam '''Narodnoslobodilačka borba''' uglavnom se koristio kao sinonim; može se reći da je "borba" širi pojam od "rat". Borci NOR-a nazivaju se općim imenom [[partizani]]. Često se koristila proširena sintagma ''Narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija''. Nakon političkog preokreta 1990., iz razumljivih razloga termin je izbjegavan. Međutim, [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]] navodi, u članku [[Narodnooslobodilački rat]], da taj pojam ima bitno značenje, koje se ne može nekim drugim pogodnim pojmom zamijeniti. Pojam [[narodnooslobodilački rat]] odnosi se na borbu protiv stranih zavojevača i za društvenu preobrazbu u nekim zemljama Europe i Azije tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] (uključivo i Jugoslaviju) te na antikolonijalnu borbu naroda Azije i Afrike nakon toga. Odnosi se na borbu koja nije uperena samo protiv stranih zavojevača, nego istovremeno stremi bitnoj društvenoj i političkoj preobrazbi ([[revolucija|revoluciji]]), te tijekom borbe gradi svoje usporedne organe vlasti. U slučaju Jugoslavije, [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]], iako je svoje namjere iz taktičkih razloga često prikrivala, od početka ustanka imala je za cilj ne samo borbu protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača (tzv. [[kvislinzi]] i kolaboracionisti), nego i osvajanje političke vlasti i [[socijalistička revolucija|socijalističku revoluciju]] u skladu sa [[komunizam|komunističkom]] ideologijom, koju su prihvaćale stranke članice [[Kominterna|Komunističke internacionale]]. U biti značajnu ulogu u pripremi kadrova za orgnaizaciju partizanskog rata u Jugoslaviji je imao SSSR. Uoči rata nekoliko stotina budućih istaknutih sudionika NOB je završilo partizanske tečajeve u organizaciji sovjetske vojno-obavještajne službe u SSSR-u i Španjolskoj.<ref> [http://www.scribd.com/doc/50893747/Rusi-i-drugisvetski-rat-u-Jugoslaviji Timofejev A., Rusi i Drugi svetski rаt u Jugoslаviji: uticаj SSSR-а i ruskih emigrаnаtа nа dogаđаje u Jugoslаviji 1941-1945.Beograd, 2011]  </ref>
 U doba komunističke vlasti [[Druga Jugoslavija|Socijalističke Jugoslavije]], termin "narodnooslobodilački rat" imao je naravno apriorno pozitivno značenje, a socijalistička revolucija smatrala se epohalnim povijesnim progresom koji se ne može dovesti u sumnju. Danas, iste termine možemo koristiti bez vrjednovanja, pozitivnog ili negativnog, imajući u vidu ono što se zaista događalo i namjere ključnih sudionika. Objektivno, možemo govoriti o povijesnim zbivanjima koja je povijesna znanost u bivšoj SFRJ nazivala "Narodnooslobodilački rat" (NOR) za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] te o socijalističkoj revoluciji za vrijeme rata i poslije njega, a da su pri tome mogući različiti stavovi o tome je li to bilo dobro ili loše (ili djelomice dobro, a djelomice loše).