Dubravka Oraić-Tolić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Dubravka Oraić-Tolić (Slavonski Brod, 1943.) je hrvatska akademkinja, književna teoretičarka, esejistica, pjesnikinja i prevoditeljica.

Životopis[uredi | uredi kôd]

U životu je bila posebice vezana za Vinkovce. Ratne 1992. je godine bila među mnogim kulturnim djelatnicima koji su iz Zagreba došli u neposredno ratom ugrožene Vinkovce i donijeli donaciju knjiga za vinkovačku knjižnicu mira.[1]

Redovita je profesorica teorije književnosti na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2014. godine redovita je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[2][3][4]

Supruga je hrv. publicista i diplomata Benjamina Tolića i mati Ive Tolić, jedne od vodećih svjetskih 40 biologa, djelatnice Instituta Max Planck i Instituta Ruđer Bošković.[2]

Djela[uredi | uredi kôd]

Znanstveni opus joj čini tridesetak naslova - desetak znanstvenih monografija, tri zbirke pjesama i petnaestak uredničkih i prevoditeljskih svezaka.[1]

Knjige[uredi | uredi kôd]

Ističu se znanstvena djela:

  • Pejzaž u djelima Antuna Gustava Matoša (1980.)
  • Teorija citatnosti (1990.)
  • Književnost i sudbina (1995.)
  • Paradigme 20. stoljeća : avangarda i postmoderna (1996.)
  • Dvadeseto stoljeće u retrovizoru (2000.)
  • Muška moderna i ženska postmoderna : rođenje virtualne kulture (2005.) [5][6]
  • Citatnost u književnosti, umjetnosti i kulturi (2019.) [7][8]

Objavila je pjesnička djela:[4]

  • Oči bez domovine
  • Urlik Amerike
  • Palindromska apokalipsa
  • Hrvatsko ratno pismo 1991./92. : apeli, iskazi, pjesme (1992.) [9]

Objavila je petnaest knjiga različita žanra. Raspon žanrova je od poezije do književnoznanstvene proze i esejistike.

Autorica je preko stotinjak znanstvenih radova u tuzemnim i inozemnim časopisima.

Urednica[uredi | uredi kôd]

  • biblioteka Kritički portreti hrvatskih slavista (urednica, suurednik Ivo Frangeš)
  • Enciklopedija hrvatske književnosti (urednica, suurednik Ivo Frangeš)
  • biblioteka L Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu (urednica, suurednici Krešimir Nemec i Viktor Žmegač)
  • niz zbornika

Uvrštena u antologije[uredi | uredi kôd]

Nagrade[uredi | uredi kôd]

  • 2012.: Državna nagrada, za životno djelo u području humanističkih znanosti [4]
  • 2013.: Nagrada HAZU, za najviša znansvena i umjetnička dostignuća u RH u području književnosti, za knjigu Akademsko pismo: Strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studente i studentice [10]
  • 2016.: Nagrada Josip i Ivan Kozarac, za životno djelo (predsjednik organizacijskog odbora Goran Rem rekao da je ovu nagradu morala dobiti već nekoliko puta prije: 1980. godine za knjigu Pejzaž u djelima Antuna Gustava Matoša; 1990. godine za knjigu Teorija citatnosti; 1992. godine, za knjigu Hrvatsko ratno pismo čija je bila urednica) [1]
  • 2021.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo

Nagrade koji su dobili drugi temeljem rada Dubravke Oraić-Tolić:

  • Sibelan Forrester dobila je nagradu Najbolji prijevod slavenskih - istočnoeuropskih i euroazijskih ženskih studija, objavljenih od 2004. do 2006., za prijevod poetskih knjiga Dubravke Oraić-Tolić Urlik Amerike i poeme Palindromska apokalipsa, koja je nastala na poticaj Osječke revije

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 HINA, L.V.: Na Danima Josipa i Ivana Kozarca nagrada za životno djelo Dubravki Oraić-Tolić, culturenet.hr, 24. listopada 2016. Pristupljeno 26. listopada 2016.
  2. ↑ 2,0 2,1 Ljerka Bratonja Martinović: Iva Tolić: Vraćam se u Hrvatsku i tu ću nastaviti istraživanja o "vrućoj" temi biologije - starenju, Novi list, 17. svibnja 2014.
  3. ↑ Dubravka Oraić-Tolić, FFZG
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 Iz: Pregled kandidata za nove članove Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Izborna skupština – 15. svibnja 2014., HAZU
  5. ↑ Dubravka Oraić Tolić, Muška moderna i ženska postmoderna : rođenje virtualne kulture, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005. (335 str.), ISBN 9531786747
  6. ↑ Dubravka Oraić Tolić, Muška moderna i ženska postmoderna, Kolo 2/2001. (HAW)
  7. ↑ Dubravka Oraić Tolić, Citatnost u književnosti, umjetnosti i kulturi, Naklada Ljevak, Zagreb, 2019. (388 str.), ISBN 9789533552699
  8. ↑ Ivan Bošković, Veliko ime hrvatske književne znanosti / Dubravka Oraić Tolić, Nova Istra 3-4/2020. (IA)
  9. ↑ Hrvatsko ratno pismo 1991./92. : apeli, iskazi, pjesme / Croatian War Writing 1991/92. : Appeals, Viewpoints, Poems, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1992., 640 str., UDK 355.019(497.5)"1991/1992"
  10. ↑ HAZU Odluka o dodjeli nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2012. godinu, 26. ožujka 2013. (pristupljeno 13. lipnja 2016.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dubravka_Oraić-Tolić&oldid=6025400"