Kreševo (BiH)

Izvor: Wikipedija
»Kreševo« preusmjerava ovamo. Za naselje u općini Šestanovac, (župa Radobilja, omiško zaleđe), pogledajte Kreševo (Šestanovac).
Kreševo
Grb
Grb
Država Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Županija Središnja Bosna
Vlast
 - Načelnik Renato Pejak (HDZ BiH)
Površina
 - Općina 149 km²
Stanovništvo (2013.)
 - Općina 5.273
 - Naseljeno mjesto 1.025
Poštanski broj 71260
Pozivni broj ‎(+387) 030
Zemljovid
Položaj općine Kreševo u Bosni i Hercegovini
Položaj općine Kreševo u Bosni i Hercegovini

Položaj općine Kreševo u Bosni i Hercegovini

Kreševo je općina u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine poznata kao bosanski kraljevski grad te glasovitom franjevačkom samostanu iz 14. stoljeća. Kreševo administrativno pripada Županiji Središnjoj Bosni.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Popis Hrvata katolika u Kreševu 1743.[uredi | uredi kôd]

  • broj sela: 26
  • broj kuća: 314
  • odrasli: 1315
  • djeca: 392
  • ukupno stanovnika: 1707[1]

Popisi 1971. – 1991.[uredi | uredi kôd]

Stanovništvo općine Kreševo
godina popisa 1991.[2] 1981. 1971.
Hrvati 4714 (70,03 %) 5012 (74,07 %) 5284 (76,12 %)
Muslimani 1531 (22,74 %) 1498 (22,14 %) 1484 (21,38 %)
Srbi 34 (0,50 %) 54 (0,79 %) 118 (1,70 %)
Jugoslaveni 251 (3,72 %) 117 (1,72 %) 23 (0,33 %)
ostali i nepoznato 201 (2,98 %) 85 (1,25 %) 32 (0,46 %)
ukupno 6731 6766 6941

Kreševo (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi | uredi kôd]

Kreševo
godina popisa 1991.[2] 1981. 1971.
Hrvati 937 (65,38 %) 919 (69,93 %) 877 (72,65 %)
Muslimani 305 (21,28 %) 278 (21,15 %) 240 (19,88 %)
Srbi 15 (1,04 %) 38 (2,89 %) 51 (4,22 %)
Jugoslaveni 126 (8,79 %) 73 (5,55 %) 22 (1,82 %)
ostali i nepoznato 50 (3,48 %) 6 (0,45 %) 17 (1,40 %)
ukupno 1433 1314 1207

Popis 2013.[uredi | uredi kôd]

Stanovništvo općine Kreševo
godina popisa 2013.[3]
Hrvati 4149 (78,69 %)
Bošnjaci 1014 (19,23 %)
Srbi 26 (0,49 %)
ostali i nepoznato 84 (1,59 %)
ukupno 5.273
Kreševo – naseljeno mjesto
godina popisa 2013.[3]
Bošnjaci 164 (16,00 %)
Hrvati 821 (80,10 %)
Srbi 11 (1,07 %)
ostali i nepoznato 29 (2,83 %)
ukupno 1.025

Naseljena mjesta[uredi | uredi kôd]

Općinu Kreševo sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta[3] :

Alagići, Bjelovići, Botunja, Bukva, Crkvenjak, Crnički Kamenik, Crnići, Deževice, Drežnice, Gunjani, Kojsina, Komari, Kreševo, Kreševski Kamenik, Lipa, Mratinići, Pirin, Poljani, Polje, Rakova Noga, Ratkovići, Stojčići, Vidosovići, Vodovoji, Volujak, Vranci i Zvizd.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Kreševo se prvi put spominje 1435., i imalo je kraljevski dvor i utvrdu, ispod koje se nalazilo podgrađe s trgom.[4]

"U kraljevskom gradu Kreševu..." – započinjala je ovako znamenita "Kreševska povelja",[5] pisana davnog 12. kolovoza 1434. godine. Ova povelja, čiji se izvornik čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku danas je najstariji pisani dokument u kome se spominje ime grada nastalog stoljećima prije. Do danas nisu otkriveni pouzdani povijesni izvori, koji bi mogli točno odrediti vrijeme nastanka Kreševa.

Prikaz samostana i crkve u Kreševa, uz prikaz fra Grge Martića i pokopa vojvode Knezovića iz 1452. godine na Hrvatskom katoličkom kalendaru u Bosni i Hercegovini za mjesec studeni, 1930. godina

Postoje brojni tragovi, koji su mogli biti izazov povjesničarima: nekropole u selima Deževice i Pirin, Rimski most u Vrancima, ostatci zidina u Crkvenjaku, Crnićkom kameniku, Berberuši, Kotarcu i Gradu na Bedemu iznad Kreševa. U srednjem stoljeću je sačuvano dosta povijesnih dokumenata, jer početkom 14. stoljeća dolazi do značajnijeg razvoja rudarstva u srednjoj Bosni; bogatoj u prvom redu srebrom, bakrom, živom i olovom.

Rudokopi u Kreševu se prvi put spominju 1381. godine. Uz rudarstvo napreduje i trgovina, čiji nositelji postaju spretni Dubrovčani. Carinski sustav bosanskog kralja uglavnom je bio u njihovim rukama. Naselje Deževice, smješteno zapadno od Kreševa, bilo je u to doba vrlo važno carinsko i trgovinsko središte srednje Bosne. Krajevi s rudarskom proizvodnjom srebra, olova, bakra i željeza od posebnog su značaja za bosanske banove i kraljeve.

To je razlog da u grad Kreševo dolaze lokalni hrvatski velikaši i dubrovačka gospoda, a tu često stoluje i Bosanski kralj sa svojom svitom. Tako je 3. rujna 1444. godine Stjepan Tomaš Kotromanić svojim kraljevskim pečatom potvrdio Dubrovčanima odgovarajuće povlastice izdavši povelju u kojoj Kreševo naziva slavnim gradom.

U blizini ostataka srednjovjekovnog grada Kreševo smještenom na brdu Grad izgrađena je zalaganjem fra Stjepana Buljana 1996. godine kapela u spomen na posljednju bosansku kraljicu Katarinu Kosaču, koja je svoj život završila u progonstvu. Pokopana je u Rimu u franjevačkoj crkvi Ara Coeli 1478.godine.

Razdoblje pod turskom vlašću od 1463. do 1878. godine zabilježeno je po stradanjima, ali su ipak rudari i kovači zbog vađenja i prerade željezne rudače imali povlašten položaj. Tada se u Kreševu u odnosu na druge krajeve u Bosni živjelo bolje.

Austro-ugarska vladavina je 1878. godine donijela više prava, reda i izgradnje općenito u Bosni, ali je zbog industrijalizacije u Kreševu došlo do zatvaranja rudnika, topionica i kovačnica. Veliki broj Kreševljaka se u potrazi za poslom iselio u novootvorene industrijske centre. Godine 1908. se otvara u Kreševu Kovačka zadruga, jedno od prvih dioničkih društava u Bosni i Hercegovini na čijim je temeljima poslije drugoga svjetskog rata formirana Tvornica kovanog alata Čelik, koja je upošljavala najveći broj ljudi i bila nositelj razvoja cijelog kraja.

Kreševo

Kreševo je u svojoj teškoj prošlosti dalo veliki broj znamenitih ljudi, poglavito franjevaca. Do konca 19. stoljeća svojim djelovanjem u Kreševu i Bosni ostavili su snažan pečat uglednici: narodni liječnik fra Franjo Gracić, liječnik i kirurg fra Mato Nikolić komu je papa Pio VII. dao dozvolu liječiti u Bosni, po kojemu je nazvana i novoizgrađena bolnica u Novoj Biloj; doktor medicine fra Petar Marešević koji je titulu stekao na Bečkom sveučilištu; te uvaženi biskupi fra Mato Delivić, fra Marijan Bogdanović, fra Augustin Botoš-Okić, te povjesničar fra Ignacije Strukić.

Početak 20. stoljeća obilježio je dr. Danijel Ban, utemeljitelj prve Hrvatske čitaonice i društvenog doma u Kreševu, zatim povjesničar i etnolog fra Augustin Kristić, spisatelj i pjesnik dr. fra Augustin Čičić i drugi ... Veći dio svog života proveo je u Kreševu hercegovački franjevac i pisac fra Grga Martić, istaknuti kulturni i politicki djelatnik. U Kreševu je umro i pokopan 1905. godine. Pred samostanom je postavljena njegova bista, djelo kipara Ivana Meštrovića.

Kameni most u selu Vrancima je najstariji sačuvani građevni objekt na prostoru općine, s autentičnim izgledom i neodređenog vremena njegove gradnje. Moguće je da datira iz rimskog perioda, s obzirom na to da se iznad njega, na udaljenosti od oko 400 metara nalaze ostatci prometnice, "rimske ceste" u dužini od 2000 metara, ili iz vremena samostalne Bosne, odnosno prvih godina turske vladavine u Bosni. Narod i sada taj most zove "rimski most".

L i t e r a t u r a : 1) Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, autori: Dž. Čelić i M. Mujezinović, 1969. godine, izvorno ZZSK BiH. 2) Povijesni spomenici Kreševa, Augustin Kristić, 1995. godine.

Putna prometnica Kreševo – Homolj ćuprija (Lepenica): U turskom periodu a i poslije, do 1900. godine kada je izgrađena suvremena prometnica Kreševo – Kiseljak, prometnica Kreševo – Sarajevo koja je vodila preko Han Ivice, Homolj ćuprije, Azapovića, Rakovice i dalje u Sarajevo imala je veliki značaj za transport kovačkih izrađevina (robe) iz Kreševa u Sarajevo i dalje u istočni dio Osmanlijskog Carstva. Tako su skadarski trgovci znali i po 100 tovara robe transportirati u Albaniju. Poznati kreševski trgovac Merdan dao je načiniti kaldrmu, vjerojatno je obnovio dio prometnice Kreševo – Homolj ćuprija (Lepenica), koju narod u novije vrijeme (prim. A.B., pred kraj 19. stoljeća) zovu Merdanova testa (cesta). U drugoj polovici 19. stoljeća, obitelj Merdan (Salih, Mula, Ahmed, i dr.) bila je vlasnik 6 gvozdenih majdana s topionicama u majdanskoj općini Kreševo.

L i t e r a t u r a : 1) Lepenica, privreda, stanovništvo, priroda, zdravlje; Grupa autora, Sarajevo 1963. godine. 2) Lokalizacija gvozdenih majdana i rudnici oko Kreševa, autor Augustin Kristić, 1956. godine.

Kreševo je bilo mjesto gdje su 21. rujna 2007. predsjednici najvećih hrvatskih stranaka iz BiH potpisali deklaraciju o preustroju BiH.

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Šport[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Dominik Mandić: Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis; Hrvatski povijesni institut; Chicago-Roma, 1962.
  2. a b Nacionalni sastav stanovništva – Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  3. a b c 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 27. svibnja 2020.
  4. Kreševo | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 25. prosinca 2020.. Kreševo se prvi put spominje 1435. U XV. st. bilo je jedno od prijestolnih mjesta s kraljevskim dvorom i utvrdom, ispod koje se nalazilo podgrađe s trgom.
  5. Kreševska Povelja, 12. kolovoza 1434.
  6. Fočanski dani FENA: 12 novih dobara proglašeno nacionalnim spomenikom BiH, 6. lipnja 2012. (pristupljeno 14. listopada 2016.)