Prijeđi na sadržaj

Šekovići

Izvor: Wikipedija
Šekovići
Država Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska
Sjedište Šekovići
Načelnik Miladin Lazić
Površina 170 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

9629 (1991.)
20/km²
Pošta

Šekovići su općina u sjeveroistočnoj BiH, koja administrativno pripada entitetu Republika Srpska.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Nalaze se u istočnoj Bosni, između općina Zvornik, Vlasenica, Osmaci, Kalesija i Kladanj. Na području općine prevladavaju šume, pašnjaci, oko rijeke Drinjače postoji i nešto obradivog zemljišta. Otežavajuća okolnost za razvoj Šekovica je udaljenost od tranzitnih prometnica.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Po posljednjem službenom popisu stanovništva, 1991. godine, općina Šekovići imala je 9629 stanovnika, raspoređenih u 34 naselja.


Stanovništvo općine Šekovići
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 9030 (93,77 %) 9753 (94,17 %) 10.241 (96,88 %)
Muslimani 326 (3,38 %) 304 (2,93 %) 286 (2,70 %)
Hrvati 10 (0,11 %) 15 (0,14 %) 6 (0,05 %)
Jugoslaveni 129 (1,33 %) 175 (1,68 %) 2 (0,01 %)
ostali i nepoznato 134 (1,39 %) 109 (1,05 %) 35 (0,33 %)
ukupno 9629 10.356 10.570

Šekovići (naseljeno mjesto), nacionalni sastav

[uredi | uredi kôd]
Šekovići
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 1606 (92,56 %) 1059 (86,09 %) 520 (96,11 %)
Muslimani 17 (0,97 %) 32 (2,60 %) 10 (1,84 %)
Hrvati 5 (0,28 %) 12 (0,97 %) 5 (0,92 %)
Jugoslaveni 80 (4,61 %) 90 (7,31 %) 0
ostali i nepoznato 27 (1,55 %) 37 (3,00 %) 6 (1,10 %)
ukupno 1735 1230 541

Naseljena mjesta

[uredi | uredi kôd]

Akmačići, Ašćerići, Bašići, Betanj, Bobari, Čanići, Đurići, Dobrić, Džanojevići, Javor, Kalabače, Kaštjelj, Korijen, Markovići, Milovanovići, Papraća, Petrovići, Plazače, Pobedarje, Podpola, Raševo, Selište, Strmica, Stupari, Sučani, Šekovići, Tepen, Trnovo, Tupanari, Udbina, Velika Njiva, Vidakovići Vrela, Vreljansko Polje, Vrelo i Zupci.

Smatra se da općina trenutno ima oko 8000 stanovnika. Većina onih koji su napustili Šekoviće iselili su se u Srbiju, dobar dio radno sposobnih muškaraca je na rad otišao u Rusiju, a jedan dio je utočište našao u zemljama zapadne Europe i prekooceanskim zemljama. Preostali stanovnici uglavnom su na rubu egzistencije, bez mogućnosti zapošljavanja. Velik broj ljudi koji su se iselili iz Šekovića dolazi u mjesto za vrijeme praznika i godisnjih odmora, tako da mjesto tijekom ljeta i prvog dijela siječnja oživi.

Uprava

[uredi | uredi kôd]

Po procjenama OSCE i općinska uprava ima prevelik broj zaposlenih neodgovarajuće stručne spreme. Neophodno je izvršiti temeljnu i radikalnu reformu općinske uprave, po uzoru na općinsku upravu koja postoji u zapadnoj Europi, jer zbog malog proračuna općina nije u stanju financirati sadašnju općinsku upravu.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Smatra se da su općinu Šekovići naselili stanovnici istočne Hercegovine, s područja Gacka i Nevesinja.

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

Slabo razvijeno, postoji nekoliko boljih privrednih subjekata, ostatak uglavnom ne radi. Nekoliko tvrtki za obradu drva radi dosta uspješno. Postoje izuzetni uvjeti za razvoj seoskog, samostanskog i lovnog turizma, te stočarstva i voćarstva. Općina u suradnji s NVO CAM Šekovići pokušava zainteresirati više stanovnika regije za mogućnosti razvoja turizma koje pruža općina.

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Miloš Zekić, partizanski general-potpukovnik, smatra se šekovačkim Ataturkom (ocem Šekovića).

Spomenici i znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Pravoslavni manastir Lovnica iz 16. stoljeća, nalazi se 2 kilometra od centra Šekovića. Pravoslavni manastir Papraća, iz 14. stoljeća nalazi se 15 kilometara od Šekovića prema Zvorniku. Partizansko spomen obilježje nalazi se pokraj manastira Lovnica, 2 kilometra od Šekovića

Obrazovanje

[uredi | uredi kôd]
  • OŠ Jovan Dučić
  • srednjoškolski centar Petar II Petrović Njegoš.

Kultura

[uredi | uredi kôd]

Sport

[uredi | uredi kôd]

Izvor

[uredi | uredi kôd]
  • Hasan Zolić, odg. ur., Nacionalni sastav stanovništva : rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Statistički bilten 234., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, prosinca 1993. (URL)Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]