Prijeđi na sadržaj

HNK Hajduk Split

Ovo je izdvojeni članak – svibanj 2007. Kliknite ovdje za više informacija.
Stranicu mogu uređivati samo prijavljeni suradnici (istječe: neograničeno); Stranicu mogu premjestiti samo prijavljeni suradnici (istječe: neograničeno)
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s NK Hajduk Split)
»NK Hajduk« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Hajduk (razdvojba).

HNK Hajduk Split
Puno ime Hrvatski nogometni klub Hajduk Split
Nadimak Hajduci, Bili, Splitski bili, Majstori s mora
Osnovan 13. veljače 1911.
Igralište Gradski stadion u Poljudu, Split
Kapacitet 33.987
Predsjednik Ivan Bilić
Trener Gonzalo García
Liga HNL
2024./25. 3.
Domaći dres
Gostujući dres
Trenutačna sezona

Hrvatski nogometni klub Hajduk Split hrvatski je nogometni klub iz Splita. Najveće je sportsko društvo u Splitu i jedno od najvećih u Hrvatskoj. Domaće utakmice igra na Gradskom stadionu u Poljudu. Kroz povijest klub je osvojio 18 prvenstava, 17 kupova i 5 superkupova, a najveći europski uspjesi su mu tri četvrtzavršnice Kupa/Lige prvaka te po jedna poluzavršnica Kupa UEFA i Kupa pobjednika kupova.

Hajduk je u veljači 1911. u Pragu osnovala skupina splitskih studenata. Oko kluba su se okupljali prohrvatski, puntarski građani, pristaše sjedinjenja Kraljevine Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Tradicionalna boja dresa je bijela s plavim donjim dijelom. Nadimci kluba su Bili, Hajduci, Majstori s mora. Godine 2011. Hajduk je velikom proslavom obilježio 100 godina od osnutka.[1]

Po istraživanju GfK Hrvatska iz 2005. godine za Hajduk navija približno 24 % ljudi u Hrvatskoj ili preko 1 060 000 navijača. Za Hajduk navija 76 % ljudi u Dalmaciji što je ujedno i najveći postotak podrške za nogometni klub u jednoj regiji u Hrvatskoj.[2][3] Osim tradicionalno najveće podrške u Dalmaciji klub ima velik broj navijača u svim dijelovima Hrvatske, među Hrvatima u BiH i među hrvatskom dijasporom u inozemstvu. Navijačka skupina Hajduka, Torcida, osnovana je 1950. godine te je najstarija navijačka grupa u Hrvatskoj i Europi. Torcida je poznata po fanatičnoj podršci i vjernosti klubu. Hajduk je u 2023. godini dosegao brojku od 100 000 članova.

Hajduk je, uz zagrebački Dinamo, jedan od dva najpopularnija i najtrofejnija kluba u Hrvatskoj. Nogometna utakmica između ova dva velika suparnika naziva se Vječni derbi, a zbog velikog rivaliteta i navijačkih tenzija mnogi Vječni derbi svrstavaju među najveće nogometne derbije na svijetu.[4] Rivalstvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje još od 1913. godine kada su Hajduk i Građanski odigrali prvu utakmicu. Do danas je odigrano 218 derbija, a Hajduk je slavio 68 puta.

Prva su momčad na svijetu koja je obišla svih pet kontinenata.[5]

Povijest

Osnutak kluba

Natpis o osnivanju Hajduka u praškoj pivnici „U Fleků”
Splitski studenti u Pragu, među njima: Lucijan Stella (sjedi, prvi s lijeva), Fabijan Kaliterna (prvi s desna u gornjem redu) i Vjekoslav Ivanišević (sjedi, prvi s desna)

Hrvatski nogometni klub „Hajduk” osnovala je, u praškoj pivnici U Fleků, skupina splitskih studenata: Fabjan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, a po nekima i Vladimir Šore, i to nakon što su gledali susret tamošnjih „Sparte” i „Slavije”. Tada su došli na ideju da osnuju nogometni klub u svom rodnom gradu. Organizacija je bila vrlo slaba na početku, dok se u splitskom kafiću „Troccoli” nisu napisala pravila kluba, dok su za imena kluba, predlagana imena poput „Mosor”, „Marjan”, „Borac”, „Uskok”, „Velebit” i dr. Ime je klubu, na kraju, dao profesor splitske gimnazije Josip Barač nakon što su mu spomenuti studenti u ured utrčali naglo poput pobunjenika, tzv. hajduka.

Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici prihvaćena 13. veljače 1911. godine. Nakon toga skoro su svi počeli graditi nogometno igralište na lokaciji „Kra'jeva njiva” (pokraj „stare murve”) koje se prije koristilo kao vojni poligon austro-ugarske vojske. Oko kluba okupljali su se prohrvatski, puntarski građani, pristaše sjedinjenja austrijske kraljevine Dalmacije s ugarskom kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom. Prvi je predsjednik postao Kruno Kolombatović.

Početak

Detalj s prve utakmice Hajduka
Luka Kaliterna

Prvi protivnik bio je „Calcio Spalato”, klub talijanaša koji su živjeli u Splitu, susret je odigran 11. lipnja 1911. godine, a završio rezultatom 9:0 (6:0) za Hajduk. Ovoj utakmici prethodila je prva Hajdukova trening utakmica koja je odigrana nekih dva mjeseca prije, točnije 16. travnja 1911. godine. Prvi pogodak za Hajduk koljenom je postigao Šime Raunig. Godine 1911., Hajduk je prvi put gostovao, i to u Zagrebu protiv „HAŠK-a” i izgubio 3:2. Hajduk je u sezoni 1923. po prvi puta igrao u prvenstvu Kraljevine SHS u kojem ga je odmah eliminirao SAŠK s 4:3. Veću reputaciju stekao je pobjedom od 3:2 nad „Olympiqueom” iz Marseillea u svojoj prvoj međunarodnoj utakmici. Bila je dio turneje po Sjevernoj Africi.

Godine 1924. cijela postava Hajduka osim vratara koji je imao talijansko državljanstvo (iako je bio iz hrvatskih krajeva), igrala je za reprezentaciju Kraljevine SHS (Čehoslovačka 0:2). Povodom 15. godišnjice postojanja Hajduka Ivo Tijardović skladao je operetu „Kraljica baluna”. U sezoni 1927. Hajduk je osvojio svoju prvu titulu prvaka, a 1929. drugu. Godine 1931. klub je posjetio Sjedinjene Američke Države u okviru proslave 20 godišnjice osnutka, dok je dvije godine kasnije izgrađen „Dom Hajduka”.

Klupska boja 1932. bila je bijela, a klupska adresa igralište Poljana kralja Petra.[6]

Privremena zabrana rada

Za vrijeme talijanske okupacije Splita (1941. – 1943.) Hajduk je odbijao nastupati u talijanskom prvenstvu. Dolaskom Splita pod vlast NDH, stvari se nisu izmijenile. Iako su pokrenuli inicijativu za uključenje Hajduka u nogometno prvenstvo NDH, kompromitiranost vlasti NDH u odnosima s talijanskim okupatorom, rezultirala je odbijanjem Hajdukovih ljudi za sudjelovanje u prvenstvu NDH. Kako Hajduk, tako su i ostali splitski klubovi odbili nastupati u talijanskim prvenstvima. Na to je 19. srpnja 1941. talijanski guverner Dalmacije Giuseppe Bastianini naredbom odredio da se klubovi koji nisu odjeli Nacionalne fašističke stranke proglase nezakonitima. Uskoro su klubovi raspušteni, a imovina im je zaplijenjena. Sa strane NDH je državni povjerenik za šport Miško Zebić zabranio hrvatskim klubovima angažirati igrače Hajduka rekavši da će Hajduk „sudjelovati u prvenstvu, nakon što će Dalmacija i Split budu pripojeni NDH”.[7]

Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije 1941. i uspostave Nezavisne Države Hrvatske, Hajduk je odbio sudjelovati u službenim natjecanjima pod patronatom okupacijskih vlasti. Talijanske fašističke vlasti ponudile su klubu sudjelovanje u talijanskom prvenstvu pod imenom AC Spalato, no uprava kluba tu je ponudu odbila. Kao posljedica, klub je zabranjen i prestao je službeno djelovati.[8]

Tijekom 1943. godine, u Zagrebu su postojale inicijative za obnovu kluba, koje su dolazile od bivših članova i simpatizera. Aktivnosti su uključivale okupljanje navijača i pokušaje organizacije rada kluba, ali nisu rezultirale obnovom Hajduka u natjecateljskom smislu jer se zahtijevalo da obnovljeni Hajduk igra na slobodnom teritoriju koji nije pod kontrolom Sila Osovine.[9]

U partizanskim redovima također su postojali pokušaji obnove. Jedan od prvih koraka bio je apel splitskih sportaša u redovima Narodnooslobodilačkog pokreta, kojima se pozivalo nogometaše na pridruživanje borbi i očuvanju sportskog duha.[10] U Livnu je krajem 1943. zabilježen pokušaj prikupljanja hajdukovaca na oslobođenom teritoriju, ali plan nije ostvaren zbog vojnih napada nacističke vojske i vojske NDH na tom području.[11]

Konačna obnova Hajduka dogodila se 1944. godine na otoku Visu, tada već pod kontrolom Narodnooslobodilačkog pokreta. Inicijativu za obnovu vodio je Šime Poduje, koji je u suradnji s bivšim igračima i simpatizerima kluba organizirao njihovo okupljanje i obnoviteljsku skupštinu. Klub je obnovljen 7. svibnja 1944., na blagdan sv. Dujma,[12] pod imenom Hrvatski športski klub Hajduk – NOVJ.[13]

Nakon obnove, Hajduk je djelovao kao reprezentativna momčad Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Odigrao je niz utakmica u Italiji i savezničkim bazama, stekavši status sportskog simbola otpora. Jedna od najpoznatijih utakmica odigrana je u Bariju protiv britanske reprezentacije, pred desecima tisuća gledatelja.[14]

Zrinjski – Hajduk 2:3, Mostar, 13. 8. 1939.

Hajduk je igrao igrali protiv Britanskog garnizona Ortanuova, a zatim i protiv Britanskoga garnizona u Traniju 10. rujna 1944. S igračima RNK Splita, ASK-a, šibenskog Osvita i naravno Hajduka igrao je sa savezničkim momčadima (momčadima klubova iz zemalja pod kontrolom Saveznika i savezničkim vojnim/mornaričkim momčadima) diljem slobodnih ozemlja Europe i Sredozemlja. Reprezentacija britanske vojske (British Army XI) i Hajduk sastali su se 23. rujna 1944. na najposjećenijoj utakmici tijekom Drugoga svjetskog rata u Bariju pred oko 50 tisuća ljudi. Hajduk je izgubio 7:2. U uzvratu koji je bio u Splitu, 26. prosinca 1944. godine, Hajduk je pobijedio vojničku reprezentaciju Velike Britanije 1:0.[15]

Tijekom 1945. Hajduk kreće na turneju po Egiptu, Palestini, Libanonu, Siriji i Malti.[16] U svibnju 1945., na posljednjoj utakmici velike ratne turneje, general Humbolt je u ime Charlesa de Gaullea odlikovao Hajduk titulom počasnoga kluba Slobodne Francuske.[17]

Razdoblje nakon rata

Poslije Drugog svjetskog rata Hajduk je nastavio igrati u jugoslavenskom nogometnom sustavu. Godine 1946. osvojeno je prvenstvo Hrvatske i osnovan časopis „Hajdukov Vjesnik”. U sezoni 1948./49. Hajduk je posjetio Australiju i tako postao prvi klub iz Jugoslavije koji je igrao na svim kontinentima. U sezoni 1950. klub je osvojio prvenstvo Jugoslavije bez izgubljenog susreta. Iste godine, prije odlučujuće utakmice s Crvenom zvezdom (pobjeda 2:1) osnovana je navijačka organizacija Torcida (nazvana po brazilskim navijačima), te postala prva organizirana navijačka skupina u Europi. Naredne je godine rekonstruiran stadion „Stari plac”.

Momčad Hajduka 1954./55. godine. Gornji red s lijeva: Kokeza, Beara, F. Matošić, D. Grčić, Rebac, Vidošević, Šenauer; čuče: Luštica, Vukas, Broketa i L. Grčić.

Dana 3. travnja 1955. u Zagrebu Hajduk je uspio dobiti Dinamo sa 6:0, što je najveća pobjeda u derbiju dva najveća hrvatska kluba.

Frane Matošić s 729 golova najbolji stijelac u povijesti Hajduka

Između 1956. i 1966. nije osvojen niti jedan trofej, iako je Hajduk igrao 3 finala Kupa maršala Tita. Jedno vrijeme klub se nalazio na sredini, pa i samom dnu, ljestvice, no nikada nije ispao iz najvišeg ranga natjecanja. U tom su razdoblju za Hajduk igrali Frane Matošić, Vladimir Beara, Ivo Bego i Bernard Vukas. Prvi je zabilježio rekordnih 729 golova u 739 utakmica.

Tomislav Ivić

Kup maršala Tita osvojen je u sezoni 1966./67., a sljedeće sezone zabilježen je i prvi nastup u nekom europskom natjecanju. Hajduk je u prvom kolu Kupa pobjednika kupova ispao od Tottenhama.

Najveće godine kluba

Razdoblje od 1970. do 1980. najuspješnije je u klupskoj povijesti. Hajduk je u sezoni 1970./71., nakon 16 godina, ponovno bio prvak Jugoslavije i to pobjedom u Beogradu, opet, nad Partizanom s 4:3 nakon što su gubili 0:3. U to vrijeme igrali su Petar Nadoveza, vratar Ivan Katalinić, Dragan Holcer, Jurica Jerković, Luka Peruzović, Vilson Džoni, Brane Oblak, Dražen Mužinić, Ivica Šurjak, Ivan Buljan, Slaviša Žungul itd. Istaknuo se i trener Tomislav Ivić koji je osvojio 3 prvenstva i 4 kupa. Uz velike uspjehe u domaćim natjecanjima (9 trofeja u 10 godina), u međunarodnim natjecanjima zabilježeno je polufinale Kupa pobjednika kupova sezone 1972./73. kada ga je izbacio engleski Leeds United. Bilježi se i 5 uzastopnih kupova, od 1971./72. do 1976./77.[18]

Godine 1979. Hajduk se preselio na novi stadion Poljud.

Poljudski stadion u izgradnji, 1979. godine

Dana 8. svibnja 1991. Hajduk je osvojio posljednji Kup maršala Tita pobijedivši momčad Crvene zvezde, koja će tri tjedna kasnije postati europski prvak, s 1:0. Zgoditak je postigao Alen Bokšić, a time je Hajduku zauvijek pripao Titov pehar.

Hajduk u neovisnoj Hrvatskoj

Više u članku: HNK Hajduk u Republici Hrvatskoj

Slavlje nakon pobjede protiv Dinama, početkom 90-ih

U prve četiri sezone 1. HNL Hajduk je s 3 osvojena naslova prvaka bio uspješniji od rivala iz Zagreba. Također je igrao u četvrtfinalu Lige prvaka 1994./95.

Proslava naslova prvaka u sezoni 2004./05

Hajduk se u sezoni 2010./11. plasirao u Europsku ligu preko rumunjskih protivnika (3. pretkolo protiv Dinama iz Bukurešta 1:3 u Bukureštu, 3:0 na Poljudu, doigravanje protiv Uniree iz Urzicenija 4:1 na Poljudu, 1:1 u Bukureštu), ali u skupini upisao samo jednu pobjedu protiv Anderlechta na Poljudu (1:0). Nakon ispadanja iz kupa protiv Istre 1961 (0:1 nakon produžetaka) Stanko Poklepović je smijenjen s mjesta trenera. Dana 20. prosinca Joško Svaguša je otišao s mjesta predsjednika, a njegovo mjesto privremeno je preuzeo Josip Grbić. Hajduk je proslavio 100-ti rođendan 2011. Dana 26. travnja Hrvoje Maleš je preuzeo funkciju predsjednika Hajduka.

Proslava 100. godišnjice kluba 2011. godine

Dama 27. svibnja trenerom Hajduka postao je Krasimir Balakov. Dana 23. srpnja Hajduk je igrao prijateljsku utakmicu s Barcelonom (0:0). Dana 23. ožujka 2012., kada je Balakov preuzeo Kaiserslautern, mjesto trenera preuzeo je Mišo Krstičević. Hajduk je u juniorskoj i kadetskoj konkurenciji osvojio titulu prvaka Hrvatske u sezoni 2011./12. Hajduk je pobijedio Inter Milanu na San Siru (2:0). Hajduk je bio pred stečajem jer je grad Split 12. listopada odbio jamstvo kredita, ali je uz pomoć Torcide tri dana kasnije bio ponuđen. Hajduk je bio mnogo puta suspendiran, ali to ga nije omelo da igra utakmice 1. HNL. Dana 29. travnja 2013. trenerom Hajduka postao je Igor Tudor,[19] koji je s Hajdukom osvojio Hrvatski nogometni kup 2012./13. nakon pobjede nad zagrebačkom Lokomotivom (2:1 na Poljudu, 3:3 na Maksimiru u Zagrebu).

U sezoni 2013./14. Hajduk je bio u borbi je za titulu s Dinamom do 27. kola. Najteži poraz u derbijima s Dinamom pretrpio je 4. prosinca 2013. na Maksimiru u četvrtfinalu kupa (0:5).[20] Od 9. do 26. kola Hajduk je nanizao 18 utakmica bez poraza. Hajduk je tu sezonu završio na 3. mjestu u ligi, iza Rijeke.

Dana 14. srpnja 2014. pokrenut je HNK Hajduk Split II. U ljeto 2014. godine Mario Pašalić je otišao u Chelsea. Na početku sezone 2014./15. Hajduk je stigao do zadnjeg pretkola (doigravanja) Europske lige nakon što je prošao irski Dundalk u drugom (2:0, 1:2) i kazahstanski Šahter iz Karagande u trećem pretkolu (2:4, 3:0) da bi na kraju bio eliminiran od Dnjipra iz Dnjipropetrovska (1:2, 0:0). Igor Tudor 4. veljače 2015. podnosi ostavku na mjesto trenera Hajduka, privremeno ga je zamijenio Hari Vukas, a nakon dva tjedna zatezanja oko dolaska ili nedolaska Edoarda Reje, 19. veljače za novog-starog trenera je postavljen Stanko Poklepović koji je 13. travnja smijenjen zbog niza loših rezultata, a njegovo mjesto je preuzeo sportski direktor Goran Vučević. On je smijenjen 10 dana poslije, nakon eliminacije u polufinalu kupa od Splita, a 24. travnja trenerom je ponovno postao Hari Vukas. Hajduk je uspio izboriti izlazak europske kvalifikacije nakon pobjede nad Zagrebom u pretposljednjem kolu.

Dana 30. svibnja, dan nakon zadnje utakmice u sezoni 2014./15., za novog trenera je izabran Damir Burić.[21][22] U ljeto 2015. godine Hajduk je drugi put uzastopno stigao do doigravanja Europske lige nakon eliminacije estonskog kluba Sillamäe Kalev u prvom (1:1, 6:2 (druga utakmica igrana u Dugopolju zbog zauzetosti svog stadiona)),[23] slovenskog Kopra (2:3, 4:1)[24] u drugom i norveškog Strømsgodseta (2:0 na Poljudu, 2:0 u Drammenu) u trećem pretkolu,[25] ali je u doigravanju ispao od Slovana iz Libereca (oba puta po 1:0) tako da se Hajduk u potpunosti okrenuo prvenstvu. Tog ljeta je i izabran novi Nadzorni odbor u kome je bilo 9 članova među kojima je i Ljubo Pavasović-Visković kao predsjednik tog tijela.[26] U prvenstvu je Hajduk u jesen držao priključak s Dinamom, a u prvenstvu je s vratarom Lovrom Kalinićem postigao rekord u nizu bez primljenog pogotka od osam utakmica i sa 756 minute i tako je prestigao rekord iz sezone 1992. sa Zoranom Slavicom od sedam utakmica i sa 711 minute bez primljenog gola.

Početkom 2016., oboren je rekord po broju članova iz 2015. godine od 15.380 članova. Dana 13. veljače, Hajduk je proslavio 105. rođendan s premašenjem brojke od 20.000 članova, otvaranjem fan-shopa u splitskoj trajektnoj luci i pobjedom protiv Slaven Belupa (2:0).[27]

Dana 17. svibnja za novog predsjednika je izabran Ivan Kos, a 2. lipnja, nakon sporazumnog raskida ugovora, Damir Burić je napustio mjesto trenera, a to mjesto je preuzeo Slovenac Marijan Pušnik. Hajduk je ispao u doigravanju za Europske lige 2016./17. od izraelskog Maccabija iz Tel Aviva tek nakon jedanaesteraca. Nakon ispadanja u četvrtfinalu kupa protiv gradskog rivala Splita nakon produžetaka, 1. prosinca Pušnik dobio otkaz, a umjesto njega na klupi se našao Joan Carrillo. Dana 22. travnja 2017. Hajduk je stigao do pobjede na Maksimiru protiv Dinama (2:0, strijelci Erceg i Futács), što je bila prva pobjeda nakon 8,5 godina na tom zagrebačkom stadionu.[28]

Niti veći dio jesenske polusezone nije bio puno bolji nego prethodne sezone, jer je Hajduk ispao ponovno u doigravanju za ulazak u Europsku ligu od Evertona, a i nije bilo iskoraka niti što se tiče prvenstva, jer Hajduk puno zaostajao za konkurentima za naslov prvaka. Za Hajduk je te sezone igrao bivši portugalski reprezentativac Hugo Almeida.[29] Dana 6. studenog, nakon poraza protiv Rudeša, Joan Carrillo je smijenjen.[30] Njega je naslijedio Željko Kopić.[31] U prosincu, Hajduk je nakon 5,5 godina svladao Rijeku na Rujevici (2:1) golovima Tome Bašića i Ante Ercega.[32]

Hajduk je 25. kolovoza 2021. dobio i svoju žensku ekipu.[33]

Hajduk je u sezoni 2022./23. izborio doigravanje za ulazak u Europsku konferencijsku ligu nakon što je izbacio Vitóriu de Guimarães s 3:1 na Poljudu i porazom od 1:0 u gostima. U doigravanju je ispao od Villarreala koji je pobijedio 4:2 u Valenciji i 2:0 na Poljudu. Dana 12. rujna, nakon remija sa Šibenikom u gostima, Valdas Dambrauskas je napustio klupu Hajduka, a momčad je u ostatku jesenskog dijela prvenstva vodio Mislav Karoglan, koji za to vrijeme nije doživio poraz. Na Staru godinu 2022. klub je preuzeo Ivan Leko. Nakon krize u kojoj je bio Hajduk na početku proljetnog dijela sezone, momčad se stabilizirala i osvojila kup drugi put zaredom pobjedivši Osijek, Slaven Belupo i Šibenik u finalu u Rijeci, što je bilo prvi put nakon 46 godina da je Hajduk obranio naslov u kupu, a momčad je nanizala osam utakmica bez primljenog pogotka na kraju sezone.

Juniorska momčad Hajduka se u 2023. plasirala u finale Lige mladih nakon što je svladala Šahtar Donjeck (1:0) i Manchester City (2:1) na Poljudu, u četvrtfinalu je izbacila Borussiju Dortmund na stadionu Signal Iduna Park nakon jedanaesteraca (1:1, 9:8 11 m), dok je u Ženevi u polufinalu pobjedila AC Milan (3:1), i onda u finalu uvjerljivo poražena od AZ Alkmaara (0:5).

Hajduk je sezonu 2023./24. započeo s pet pobjeda u prvih pet utakmica, iako je u europskim kvalifikacijama odmah ispao i to od PAOK-a (0:0 u Splitu i 0:3 u Solunu). Nakon četiri poraza u razdoblju od šest utakmica, Leko je smijenjen 23. listopada, a na klupu se vraća Karoglan, ovaj put kao stalni trener, a klub je 2. prosinca osigurao jesenski naslov nakon pobjede nad Goricom na Poljudu (3:0). U klub su u zimskom prijelaznom roku došli igrači Ivan Perišić i Josip Brekalo. No u proljetnom dijelu se dogodio raspad koji je započeo porazom od Rijeke na Poljudu u prvoj utakmici, a kulminirao sa četiri uzastopna poraza (Lokomotiva, oba puta Dinamo u prvenstvu i u kupu i Rijeka), što je rezultiralo smjenom Jakobušića i Karoglana 8. travnja i ostavkom Nikoličiusa i nakon dvije sezone Hajduk je ostao bez trofeja.

Dana 25. travnja za novog predsjednika Hajduka je izabran Ivan Bilić,[34] a potom krajem svibnja na mjesto sportskog direktora je zasjeo Nikola Kalinić,[35] dok je 12. lipnja mjesto trenera preuzeo nekadašnji slavni talijanski nogometaš Gennaro Gattuso.[36] Momčad je doživjela novo europsko razočaranje, jer su ispali od slovačkog Ružomberoka u 3. pretkolu,[37] a 10. rujna je navodno zbog lošeg prijelaznog roka smijenjen Kalinić, pa je na njegovo mjesto došao François Vitali. Situacija u sezoni 2024./25. nije bila baš drugačija, jer nakon vrlo dobrog jesenskog dijela sezone momčad je opet doživjela raspad u proljeće, mada je Hajduk matematički bio u borbi za naslov do zadnjeg kola prvenstva, dok je u kupu ispao od Rijeke u četvrtfinalu.

Simboli kluba

Grb

Hajdukov grb je hrvatski šahirani grb u krugu, obrubljena plavom vrpcom, s na svakoj strani po 2 okomite crte. Iznad šahiranog grba je natpis Hajduk, a ispod Split. Šahirani grb se sastoji od 25 crveno bijelih polja koja su iste širine kao i plava vrpca.

O značenju okomitih crta klub se još nikad nije službeno izjasnio.

Stari plac
Stadion Poljud

Grb je 1911. osmislio Vjekoslav Ivanišević, a najstarija sestra Fabijana i Luke Kaliterne, Ana Kaliterna, je odnijela taj crtež u samostan gdje su časne sestre ručno izvezle 20 – 30 komada. Grb se prvi puta u javnosti pojavio 1926. godine prilikom izvedbe Tijardovićeve operete 'Kraljica baluna' kao dio scenografije. Hajduk je dugo igrao bez grba na dresu. 1939. se pojavljuje izvorna inačica.[38] Nakon toga odigrao je utakmicu u Bariju 1944. s crvenom zvijezdom u sredini igrajući pod drugim imenom i od tada je izbačen hrvatski šahirani grb. Nakon toga godinama na dresu stoji samo crvena petokraka kao simbol komunizma sve do 1990. godine, kada u posljednjem prvenstvu Jugoslavije klub nastupa sa starim grbom, s hrvatskim šahiranim grbom, koja se održala do danas. U međuvremenu se javlja i druga inačica, s hrvatskim šahiranim grbom, ali uz zvijezdu petokraku u gornjem dijelu grba, na spoju vijenaca.

S petokrakom promijenjene su crte sa strane, te umjesto njih postavljena godina osnutka kluba – 1911.

Stadion

HNK Hajduk igra svoje utakmice na Gradskom stadionu na Poljudu od 1979. godine. Stadion Poljud, poznat pod nadimkom Poljudska ljepotica, nalazi se u splitskoj četvrti Poljudu na sjeverozapadu grada. Izgrađen je 1979. godine u sklopu izgradnje sportskih objekata 8. Mediteranskih igara. Autor projekta je bio istaknuti riječki arhitekt Boris Magaš.

Od 1911. do 1979. utakmice je igrao na igralištu zvanom „Kod stare Plinare”, gdje danas igra RK Nada. Teren se izvorno zvao „Kraljeva njiva”. Otkako je preselio na Poljud, staro igralište se u govoru u Splitu naziva „Stari plac” ili „Staro Hajdukovo”. Stadion se nalazio kraj rodilišta čime je praktično svakom novom Splićaninu to bio prvi vanjski objekt koji je ugledao. Na sjevernoj tribini stadiona nalazila se navijačka skupina Torcida, na njemu je odigrano 3148 utakmica, palo 9542 golova i osvojeno 11 prvenstava i 6 kupova.

Hajdukova organizirana navijačka skupina se zove Torcida, ime koje je uzela po svojim brazilskim uzorima.

Vlasništvo

HNK Hajduk je 2008. godine iz udruge građana preoblikovan u športsko dioničko društvo. Iste godine su svi zainteresirani dobili priliku postati dioničari te su navijači tada kupili 2,86 % dionica.[39] Godinu kasnije, 2009. godine, Odlukom Uprave Hajduka o povećanju temeljnog kapitala pretvaranjem potraživanja u dionice Grad Split stiže do 56,10 % dionica. Nakon grada Splita najveći udio dionica ima DAB (Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka)  9,82 %, a iza njih fizičke osobe ili tvrtke s udjelima od 1,86 % do 5,22 %.

Kroz godine je želja navijača za stjecanjem dionica rasla te je ona jasno definirana Statutom Našeg Hajduka kao jedan od ključnih ciljeva.[40]

Godine 2015. su se događale promjene u dioničarskoj strukturi Hajduka. Tvrtka Tommy d.o.o. je kroz otkup udjela od drugih tvrtki i fizičkih osoba stigla do 24,53 % dionica, a taj udio je 2016. godine za 35 milijuna kuna ponudila na otkup navijačima na rok od deset godina.

Naš Hajduk pristaje na tu ponudu te tako stječe 24,53 % dionica Hajduka.[41] Do sada je svaka rata otkupa na vrijeme uplaćena tvrtki Tommy d.o.o. i prikupljeno je više od 20 milijuna kuna.[42]

Grad Split je 12. prosinca 2017. godine povećao svoj udio na 65,92 posto nakon odluke Vlade RH da 9,82 dionica DAB – a prenesu na Grad Split što je Gradsko vijeće Grada Splita prihvatilo.[43]

U skladu sa Statutom Našeg Hajduka, navijači nastavljaju s povećavanjem navijačkog udjela dionica u Hajduku.

Dana 6. svibnja 2021. navijači su u kratkom roku prikupili 455 026,39 kuna te kupili dodatnih 10 000 dionica odnosno 1,86 % temeljnog kapitala Hajduka od tvrtke Konstruktor inženjering d.d. u stečaju. Tom kupovinom navijači su stekli kontrolni paket od 25 % + 1 dionicu odnosno 26,39 % dionica. Kontrolni paket jamči zaštitu grba, boje dresa, Statuta te Kodeks upravljanja i demokratske izbore za Nadzorni odbor kluba.[44]

Dana 2. prosinca 2021. tvrtka Studenac d.o.o. odlučila je kao podršku razvoju lokalne zajednice i podrške Hajduku kao klubu svojih članova Našem Hajduku donirati dodatnih 10 000 dionica, odnosno 1,86 % dionica čime je udio Našeg Hajduka u temeljnom kapitalu porastao na 28,26 %.[45]

Šest mjeseci kasnije Naš Hajduk je dodatno povećao broj svojih dionica. Nakon što je još u listopadu 2021. godine predana ponuda za kupnju dionica tvrtke Kerum d.o.o u stečaju u vrijednosti 455 028,25 kuna, ta je ponuda i prihvaćena 11. travnja 2022. godine na Skupštini vjerovnika koja je održana na Trgovačkom sudu u Splitu. Tom kupnjom 10 000 dodatnih dionica, odnosno 1,86 % dionica Hajduka, Naš Hajduk je 2022. godine stigao do ukupno 30,12 % temeljnog kapitala Hajduka.[46][47]

Klupski uspjesi

Natjecanja Mjesto Godinа
Osvojena natjecanja − 40
Osvojena prvenstva – 18 (15 nacionalnih, 3 nenacionalna)
Prvenstvo Kraljevine SHS/Kraljevine JugoslavijePrvak21927., 1929.
Drugi61924., 1928., 1930./31., 1931./32., 1932./33., 1936./1937.
Treći21926., 1930.
Prvenstvo Banovine HrvatskePrvak11940./41.
Drugi11939./40.
Тreći0/
Prvenstvo FD/NR HrvatskePrvak21945., 1946.
Drugi0/
Тreći0/
Prvenstvo FNR/SFR JugoslavijePrvak71950., 1952., 1954./55., 1970./71., 1973./74., 1974./75., 1978./79.
Drugi61947./48., 1952./53., 1975./76., 1980./81., 1982./83., 1984./85.
Тreći81948./49., 1951., 1956./57., 1960./61., 1977./78., 1981./82., 1988./89., 1989./90.
Prvenstvo Republike HrvatskePrvаk61992., 1993./94., 1994./95., 2000./01., 2003./04., 2004./05.
Drugi141992./93., 1995./96., 1996./97., 1997./1998., 1999./00., 2001./02., 2002./03., 2006./07., 2008./09., 2009./10., 2010./11., 2011./12., 2021./22., 2022./23.
Тreći61998./99., 2013./14., 2014./15., 2015./16., 2016./17., 2017./18.
Osvojeni kupovi – 17
Kup FNR/SFR JugoslavijeOsvajač91966./67., 1971./72., 1973., 1974., 1975./76., 1976./77., 1983./84., 1986./87., 1990./91.
Finalist51953., 1955., 1962./63., 1968./69., 1989./90.
Кup HrvatskeOsvajač81992./93., 1994./95., 1999./00., 2002./03., 2009./10., 2012./13., 2021./22., 2022./23.
Finalist52000./01., 2004./05., 2007./08., 2008./09., 2017./18.
Osvojeni superkupovi – 5
Superkup HrvatskeOsvajač51992., 1992./93., 1993./94., 2003./04., 2004./05.
Finalist52003., 2010., 2013., 2022., 2023.
Kontinentalna natjecanja − 0
UEFA Liga prvakaOsvajač0/
Finalist0
Polufinale0/
Četvrtfinale31976.
1980.
1995.
UEFA Europska ligaOsvajač0/
Finalist0/
Polufinale11984.
Četvrtfinale11986.
UEFA Konferencijska ligaOsvajač0/
Finalist0/
Polufinale0/
Četvrtfinale0/
UEFA SuperkupPrvak0/
Finalist0/
UEFA Kup pobjednika kupovaOsvajač0/
Finalist0/
Polufinale11973.
Četvrtfinale11978.
Kup velesajamskih gradovaOsvajač0/
Finalist0/
Polufinale0/
Četvrtfinale0/
Intertoto kupOsvajač0/
Finalist0/
Polufinale0/
Četvrtfinale0/
Mitropa kupOsvajač0/
Finalist0/
Polufinale0/
Četvrtfinale0/
Balkanski kupOsvajač0/
Finalist0/
Polufinale0/
Četvrtfinale0/

Dvoranska prvenstva

Mlade kategorije

Prvačke postave

Trener: Oldrich Just

Trener: Swagrovsky

Trener: Otto Bohata

Trener: Luka Kaliterna

Trener: Luka Kaliterna

Trener: Luka Kaliterna

Trener: Luka Kaliterna

Treneri u ovoj sezoni bili su: Luka Kaliterna i Erwin Puschner.

Trener: Ljubo Benčić

Trener: Ljubo Benčić

Trener: Ljubo Benčić

Trener: Luka Kaliterna

Trener: Jozo Matošić

Trener: Aleksandar Tomašević

Trener: Slavko Luštica[48]

Trener: Tomislav Ivić[49]

Trener: Tomislav Ivić[50]

Trener: Tomislav Ivić[51]

Trener: Stanko Poklepović

Trener: Ivan Katalinić

Trener: Ivan Katalinić

Trener: Petar Nadoveza, Zoran Vulić

Trener: Zoran Vulić, Petar Nadoveza

Treneri: Ivan Katalinić, Blaž Slišković, Igor Štimac

Hajduk u završnicama kupa

Podrobniji članak o temi: HNK Hajduk Split u nacionalnim kupovima
SezonaPobjednikFinalistRezultatGrad / Stadion
Kup Jugoslavije
1953.BSK Beograd 3Hajduk2:0Beograd / JNA
1955.BSK Beograd 3Hajduk2:0Beograd / JNA
1962./63.Dinamo ZagrebHajduk4:1Beograd / JNA
1966./67.HajdukSarajevo2:1Split / Stari plac
1968./69.Dinamo ZagrebHajduk 3:2Beograd / JNA
3:0Beograd / JNA
1971./72.HajdukDinamo Zagreb2:1Beograd / JNA
1973.HajdukCrvena zvezda Beograd 1:1Split / Stari plac
2:1Beograd / Crvena zvezda
1974.HajdukBorac Banja Luka1:0Beograd / JNA
1975./76.HajdukDinamo Zagreb1:0Beograd / Crvena zvezda
1976./77.HajdukBudućnost Titograd 42:0Beograd / Crvena zvezda
1983./84.HajdukCrvena zvezda Beograd 2:1Split / Poljud
0:0Beograd / Crvena zvezda
1986./87.HajdukRijeka1:1 (9:8 11 m)Beograd / JNA
1989./90.Crvena zvezda BeogradHajduk1:0Beograd / JNA
1990./91.HajdukCrvena zvezda Beograd1:0Beograd / JNA
Kup Hrvatske
1992./93.HajdukCroatia Zagreb 1 4:1Split / Poljud
1:2Zagreb / Maksimir
1994./95.HajdukCroatia Zagreb 1 3:2Split / Poljud
1:0Zagreb / Maksimir
1999./00.HajdukDinamo Zagreb 2:0Split / Poljud
0:1Zagreb / Maksimir
2000./01.Dinamo ZagrebHajduk 2:0Zagreb / Maksimir
1:0Split / Poljud
2002./03.HajdukUljanik Pula 2 1:0Pula / Aldo Drosina
4:0Split / Poljud
2004./05.RijekaHajduk 2:1Rijeka / Kantrida
1:0Split / Poljud
2007./08.Dinamo ZagrebHajduk 3:0Zagreb / Maksimir
0:0Split / Poljud
2008./09.Dinamo ZagrebHajduk 3:0Zagreb / Maksimir
0:3 (4:3 11 m)Split / Poljud
2009./10.HajdukŠibenik 2:1Split / Poljud
2:0Šibenik / Šubićevac
2012./13.HajdukLokomotiva Zagreb 2:1Split / Poljud
3:3Zagreb / Maksimir
2017./18.Dinamo ZagrebHajduk1:0Vinkovci / Cibalia
2021./22.HajdukRijeka3:1Split / Poljud
2022./23.HajdukŠibenik2:0Rijeka / Rujevica

Napomene za imena klubova:
1 Croatia je današnji Dinamo
2 Uljanik je današnja Istra 1961
3' BSK je današnji OFK
4 grad Podgorica se zvala Titograd za vrijeme trajanja FNRJ / SFRJ

Hajduk u europskim natjecanjima

Nastupi

Statistika

  • Dosad je u 221 službena međunarodna susreta Hajduk zabilježio 97 pobjeda, 41 neodlučenim ishodom i 83 poraza. Gol-razlika je pozitivna, s 321 postignuta i 269 primljena pogotka.
  • Najbolji klupski strijelac u europskim kupovima je Zlatko Vujović s 19 pogodaka.
  • Igrač s najviše nastupa za Hajduk u europskim kupovima je Vedran Rožić s 49 nastupa.
  • Najviše se puta, čak 8, Hajduk susretao s klubovima iz Engleske i pritom ima negativan skor od 3 pobjede, 3 neodlučena ishoda i 10 poraza, uz to da nikada nije uspio proći u sljedeće kolo.
  • U dosadašnjim su susretima „Bili” bar jednom uspjeli pobijediti nekog predstavnika iz svih država s kojima su igrali, s izuzetkom Švicarske (2 neriješene s Grasshoppersima), Slovačke (2 poraza i 2 neriješena rezultata s ukupnim rezultatima 2:1 sa Žilinom i 1:0 sa Ružomberokom) i Gruzije (dva poraza od 1:0 s Dilom).
  • Na Poljud u europskim službenim međunarodnim natjecanjima nisu dolazili predstavnici iz Litve, Sjeverne Irske, Bjelorusije, Bosne i Hercegovine, Lihtenštajna, San Marina, Andore, Kosova i Gibraltara.

Najznačajniji igrači

Vratari
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi (golovi) Položaj
1 Vladimir Beara 1947. – 1955. 136 (0) vratar
1 Ante Vulić 1951. – 1962. 116 (14) vratar
1 Ivan Katalinić 1971. – 1979. 122 (0) vratar
1 Ivan Pudar 1979. – 1990. 157 (0) vratar
1 Zoran Simović 1980. – 1984. 83 (0) vratar
1 Tonči Gabrić 1986. – 1987./1994. – 1999. 104 (0) vratar
1 Stipe Pletikosa 1997. – 2003./2005. – 2006. 162 (4) vratar
Braniči
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi (golovi) Položaj
Jozo Matošić 1931. – 1941. 187 (27) lijevi bek
5 Slavko Luštica 1940. – 1956. 226 (19) obrambeni igrač
5 Dragan Holcer 1967. – 1975. 214 (0) stoper
2 Vilson Džoni 1967. – 1977. 207 (8) desni branič
6 Ivan Buljan 1967. – 1977. 194 (14) obrambeni igrač
4 Luka Peruzović 1969. – 1980./1986. – 1988. 244 (9) stoper
11 Robert Jarni 1986. – 1991. 127 (16) lijevi branič/vezni
6 Slaven Bilić 1988. – 1993./2000. 116 (12) stoper
Vezni igrači
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi (golovi) Položaj
10 Jiří Sobotka 1940. – 1941. 34 (17) lijevi vezni
6 Ante Žanetić 1955. – 1960. 115 (11) half
10 Jurica Jerković 1968. – 1978. 250 (74) lijevi vezni
8 Dražen Mužinić 1971. – 1980. 280 (13) vezni igrač
9 Branko Oblak 1973. – 1975. 35 (9) vezni igrač
4 Ivan Gudelj 1977. – 1986. 180 (38) vezni igrač
11 Zoran Vulić 1979. – 1988./1993. – 1995. 214 (31) vezni igrač
8 Blaž Slišković 1981. – 1986. 101 (21) desni vezni
10 Aljoša Asanović 1984. – 1990./1994. – 1995./2000. 177 (42) lijevi vezni
11 Milan Rapaić 1991. – 1996./2003. 98 (23) lijevi vezni
11 Darijo Srna 1999. – 2003. 64 (4) desni vezni
Napadači
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi (golovi) Položaj
Ljubo Benčić 1921. – 1935. 71 (42) napadač
Vladimir Kragić 1929. – 1940. 137 (78) napadač
10 Frane Matošić 1935. – 1939./1940. – 1941./1944. – 1956. 270 (179) napadač
10 Bernard Vukas 1947. – 1957./1959. – 1963. 267 (94) napadač
9 Andrija Anković 1958. – 1966. 153 (64) napadač
9 Petar Nadoveza 1963. – 1973. 215 (107) napadač
11 Ivica Šurjak 1971. – 1981. 268 (56) napadač
7 Slaviša Žungul 1971. – 1979. 177 (82) napadač
7 Zlatko Vujović 1976. – 1986. 240 (100) napadač
11 Alen Bokšić 1987. – 1991. 95 (27) napadač
11 Ardian Kozniku 1990. – 1994. 97 (44) napadač

Igrači Hajduka sa 100 i više pogodaka

Broj Država Igrač Zgoditci Nastupi
1. Frane Matošić 729 739
2. Leo Lemešić 455 491
3. Ljubomir Benčić 355 353
4. Bernard Vukas 300 615
5. Petar Nadoveza 296 460
6. Vladimir Kragić 266 354
7. Andrija Anković 250 326
8. Ivica Hlevnjak 237 665
9. Joško Vidošević 228 349
10. Jurica Jerković 219 529

Treneri kroz povijest

1911. – 1992.
Razdoblje Drž. Trener Uspjesi
1911. Oldrich Just
1912. Josip Šwagrovsky
1913. Otto Bohata
1914. Norbert Zajiček
1915. – 1918. Zdenko Jahn
1919. Karel Stiasny
1920. Rudolf Štapl
1920. Frano Zoubek
1921. Franz Mantler
1922. Jindrich Šoltis
1922. Vaclav Pinc
1923. Jaroslav Bohata
1923. – 1930. Luka Kaliterna 2 prvenstva
1930. Erwin Puschner
1930. – 1936. Luka Kaliterna
1936. Ante Blažević
1937. Karel Senecky
1937. Luka Kaliterna
1938. – 1939. Iles Spitz
1939. – 1940. Ljubo Benčić
1940. Jiří Sobotka
1940. Ljubo Benčić
1941. Jiří Sobotka 1 prvenstvo
1941. – 1948. Ljubo Benčić 3 prvenstva
1948. – 1951. Luka Kaliterna 1 prvenstvo
1951. Branko Bakotić
1952. – 1954. Jozo Matošić 1 prvenstvo
1954. – 1955. Aleksandar Tomašević 1 prvenstvo
1955. – 1956. Ljubo Benčić
1956. – 1958. Frane Matošić
1958. – 1959. Ive Radovniković
1959. – 1961. Milovan Ćirić
1961. – 1962. Leo Lemešić
1962. Florijan Matekalo
1963. Lenko Grčić
1963. – 1964. Milovan Ćirić
1964. Ozren Nedoklan
1965. Frane Matošić
1965. – 1969. Dušan Nenković 1 nacionalni kup
1969. – 1971. Slavko Luštica 1 prvenstvo
1972. Tomislav Ivić 1 nacionalni kup
1972. Branko Zebec
1973. – 1976. Tomislav Ivić 3 nacionalna kupa i 2 prvenstva
1976. – 1977. Josip Duvančić 1 nacionalni kup
1977. – 1978. Vlatko Marković
1978. – 1980. Tomislav Ivić 1 prvenstvo
1980. – 1982. Ante Mladinić
1982. – 1984. Petar Nadoveza 1 nacionalni kup
1984. – 1985. Stanko Poklepović
1986. Sergije Krešić
1986. – 1987. Joško Skoblar 1 nacionalni kup
1987. Marin Kovačić
1987. Ivan Vucov
1988. – 1989. Petar Nadoveza
1990. Luka Peruzović
1991. – 1992. Joško Skoblar 1 nacionalni kup
1. HNL/HNL
Razdoblje Drž. Trener Uspjesi liga/kup Europa
1992., 1992./93. Stanko Poklepović 1 prvenstvo, 1 superkup 29–17–5 1–0–1
1992./93. – 1995./96. Ivan Katalinić 2 prvenstva, 2 kupa, 2 superkupa 71–27–15 5–5–4
1995./96. Mirko Jozić 13–3–4
1996./97. Ivan Buljan 20–7–7 3–0–1
1997./98. Luka Bonačić 9–0–1 4–0–2
1997./98. Tomislav Ivić 3–1–0
1997./98. Luka Bonačić 7–3–7
1997./98. Zoran Vulić 1–2–3
1998./99., 1999./00. Ivan Katalinić 27–11–8 2–4–2
1999./00. Ivica Matković 13–8–3
1999./00., 2000./01. Petar Nadoveza 1 nacionalni kup 6–3–4 0–1–1
2000./01. Zoran Vulić 1 prvenstvo 22–7–7
2001./02. Nenad Gračan 12–2–2 1–3–2
2001./02. Slaven Bilić 11–4–2
2002./03., 2003./04. Zoran Vulić 1 nacionalni kup 53–9–11 3–4–3
2003./04. Petar Nadoveza 1 prvenstvo, 1 superkup 3–0–0
2004./05. Ivan Katalinić 2–1–2 1–0–1
2004./05. Blaž Slišković 14–3–6
2004./05. Igor Štimac 1 prvenstvo 4–5–3
2005./06. Miroslav Blažević 1 superkup 3–2–3 0–0–2
2005./06. Ivan Gudelj 5–6–3
2005./06. Luka Bonačić 5–4–7
2006./07. Zoran Vulić 22–4–5
2006./07., 2007./08. Ivan Pudar 6–5–1 1–1–1
2007./08. Sergije Krešić 4–1–3 0–1–0
2007./08. Robert Jarni 12–7–8
2008./09. Goran Vučević 7–2–4 2–1–1
2008./09., 2009./10. Ante Miše 18–7–5 0–1–0
2009./10. Ivica Kalinić 0–0–0 0–0–1
2009./10. Edoardo Reja 11–3–3
2009./10., 2010./11. Stanko Poklepović 1 nacionalni kup 19–8–4 3–1–3
2010./11. Goran Vučević 5–2–6 0–0–3
2010./11. Ante Miše 2–1–2
2011./12. Krasimir Balakov 16–5–5 0–0–2
2011./12., 2012./13. Mišo Krstičević 13–6–8 2–0–2
2012./13. – 2014./15. Igor Tudor 1 nacionalni kup 32–19–16 3–2–5
2014./15. Stanko Poklepović 2–3–4
2014./15. Goran Vučević 0–0–2
2014./15. Hari Vukas 6–1–3
2015./16. Damir Burić 20–10–11 4–1–3
2016./17. Marijan Pušnik 12–4–4 4–1–1
2016./17. Marko Lozo 0–0–1
2016./17., 2017./18. Joan Carrillo 19–9–7 3–2–1
2017./18. Željko Kopić 13–10–7 2–1–1
2018./19. Zoran Vulić 5–4–2
2018./19. Siniša Oreščanin 14–3–5 1–0–1
2019./20. Damir Burić 11–5–5
2019./20. Igor Tudor 9–1–8
2020./21. Hari Vukas
2020./21. Boro Primorac
2020./21. Paolo Tramezzani

Predsjednici

Razdoblje Drž. Predsjednik Uspjesi
1911. – 1912. Kruno Kolombatović
1912. – 1913. Ante Katunarić
1913. Grga Anđelinović
1913. Ante Katunarić
1913. – 1921. Vladimir Šore
1921. Silvije Matulić
1921. – 1923. Vjekoslav Fulgosi
1923. – 1924. Antun Grgin
1924. – 1925. Vjekoslav Fulgosi
1925. – 1926. Silvije Bulat
1926. – 1927. Antun Grgin 1 prvenstvo
1927. – 1930. Ante Kovačić Šibiškin 1 prvenstvo
1930. – 1932. Žarko Dešković
1932. – 1933. Ante Starčević
1933. – 1936. Vjenceslav Celigoj
1936. Fabjan Kaliterna
1936. – 1938. Pave Kamber
1938. Mihovil Miće Novak
1938. – 1939. Petar Machiedo
1939. – 1941., 1944. – 1945. Janko Rodin 1 prvenstvo
1945. – 1946. Humbert Faris 1 prvenstvo
1946. – 1947. Nikola Papić
1947. – 1949. Humbert Faris
1949. Ivo Raić
1950. – 1953. Marin Vidan 2 prvenstva
1953. – 1958. Marko Markovina 1 prvenstvo
1958. – 1962. Petar Alfirević
1962. – 1964. Petar Rončević
1964. – 1966. Josip Košta
1966. – 1970. Josip Gribulić 1 kup
1970. – 1980. Tito Kirigin 4 prvenstva, 5 kupova
1980. – 1981. Ante Skataretiko
1981. – 1984. Ivo Šantić 1 kup
1984. – 1985. Anton Kovač
1985. – 1986. Joško Vidošević
1986. – 1988. Vlado Bučević 1 kup
1988. – 1990. Kolja Marasović
1990. – 1992. Stjepan Jukić-Peladić 1 kup
1992. – 1996. Nadan Vidošević 3 prvenstva, 2 kupa, 4 superkupa
1996. – 1997. Anđelko Gabrić
1997. – 2000. Željko Kovačević 1 kup
2000. – 2007. Branko Grgić 3 prvenstva, 1 kup, 2 superkupa
2008. Željko Jerkov
2008. – 2009. Mate Peroš
2009. – 2010. Joško Svaguša 1 kup
2010. – 2011. Josip Grbić
2011. – 2012. Hrvoje Maleš
2012. – 2016. Marin Brbić 1 kup
2016. Marijana Bošnjak (v.d.)
2016. – 2018. Ivan Kos
2018. – 2019. Jasmin Huljaj
2019. – 2020. Marin Brbić
2020. – 2024. Lukša Jakobušić 2 kupa

Klupski rekordi

  • Najbolji početak prvenstva: 2006/07. – 7 pobjeda zaredom; niz je prekinut porazom u gostima od Osijeka, koji nakon te utakmice više od 7 utakmica nije ostvario pobjedu
  • Najveća pobjeda: U Hrvatskoj 10:0 protiv NK Radnika, a u Jugoslaviji 12:1 protiv Vardara

Nagrade i priznanja

Knjige o Hajduku

Vidi još

Izvori

  1. ↑ Tisuće bengalki i raketa u čast splitskih bijelih - sretan rođendan Majstore s mora!
  2. ↑ Najviše navijača ima – Dinamo!, index.hr, 18. travnja 2005., pristupljeno 6. kolovoza 2017.
  3. ↑ Za NK Osijek navija 5 % građana Hrvatske, osijek031.com, 6. listopada 2010., pristupljeno 6. kolovoza 2017.
  4. ↑ THE LIST: The greatest rivalries in club football, Nos 20–11
  5. ↑ Preslitavajući „Hajdukove” anale. Statistički kurioziteti. Slobodna Dalmacija, 26. srpnja 1951., str. 8
  6. ↑ Izveštaj o radu Jugoslovenskog nogometnog saveza u 1932 godini za XV redovnu godišnju skupštinu od 18-XII-1932 god., Beograd : Jugoslovenski nogometni savez, 1932., str. XLIX.
  7. ↑ Večernji list Ivica Nevešćanin: Nakon što je Hajduk odbio 1941. igrati u talijanskoj ligi, proglašen je nezakonitim 30. svibnja 2018. (pristupljeno 14. ožujka 2020.)
  8. ↑ Ivica Nevešćanin. 30. svibnja 2018. Nakon što je Hajduk odbio 1941. igrati u talijanskoj ligi, proglašen je nezakonitim. Večernji list. Pristupljeno 29. srpnja 2025.
  9. ↑ Hajduk u II. svjetskom ratu - 70 godina od obnove legendarnog kluba na Visu. Gradska knjiznica Marka Marulića. Pristupljeno 29. srpnja 2025.
  10. ↑ Jedan od najvažnijih datuma u povijesti Hajduka: Prošlo je okruglih 80 godina od velikog događaja. Gol.hr. Pristupljeno 29. srpnja 2025.
  11. ↑ Sport u Splitu za vrijeme rata 1941. - 1944. Gradska knjiznica Marka Marulića. Pristupljeno 29. srpnja 2025.
  12. ↑ Hajduk, Naš. 6. rujna 2016. KONTRA MRAKU KONTRA SILI. Naš Hajduk. Pristupljeno 29. srpnja 2025.
  13. ↑ Sjećanje na Bari 1944.: 75 godina od povijesne utakmice. hajduk.hr. Pristupljeno 29. srpnja 2025.
  14. ↑ Jutarnji list - KAD JE HAJDUK BIO PRVAKEUROPE Nepoznati detalji onajslavnijoj utakmici splitskoga kluba. www.jutarnji.hr. 20. rujna 2014. Pristupljeno 29. srpnja 2025.
  15. ↑ RSSSF Hajduk u Drugom svjetskom ratu
  16. ↑ Cerjan, Stjepan. Hajduk – tim NOVJ u: Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, Školska knjiga, 1980., str. 195-196.
  17. ↑ Ostavite Hajduk na miru! Eno vam HAŠK i Građanski, pa s njima igrajte Pavelićevu ligu i vičite 'Ajmo, ustaše!'!. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2013. Pristupljeno 1. prosinca 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  18. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. listopada 2014. Pristupljeno 28. listopada 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  19. ↑ Smijenjen Krstičević, Igor Tudor novi trener Bijelih!. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2013. Pristupljeno 29. travnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  20. ↑ Hajduk ponižen: Dinamo na Maksimiru slavio sa 5:0!
  21. ↑ Damir Burić novi trener Hajduka: Velik izazov i ostvarenje sna, slobodnadalmacija.hr, preuzeto 9. listopada 2015.
  22. ↑ BURIĆ NOVI TRENER HAJDUKA 'Sretan sam i ponosan, ostvario mi se san!'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. svibnja 2015. (Wayback Machine), sportske.jutarnji.hr, preuzeto 29. svibnja 2015.
  23. ↑ Dugopolje:Hajduk 6:2 JK Sillamäe Kalev, hajduk.hr, objavljeno 9. lipnja 2015., pristupljeno 9. lipnja 2015.
  24. ↑ Ivan Jelić, Hajduk eliminirao Koper, Lokomotiva ponižena, SPortcom.hr, objavljeno 25. srpnja 2015., pristupljeno 25. srpnja 2015.
  25. ↑ Krešimir Đureš, Stromsgodset-Hajduk 0-2: Hajduk izborio doigravanje Europske lige, Telegram, objavljeno 6. kolovoza 2015., pristupljeno 6. kolovoza 2015.
  26. ↑ Hajduk ima novi Nadzorni odbor, Brbiću produljen mandat do kraja godine, gol.dnevnik.hr, objavljeno 18. srpnja 2015., pristupljeno 18. srpnja 2015.
  27. ↑ Pogledajte kako je Hajduk proslavio 105. rođendan  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2016. (Wayback Machine). HRT Sport, objavljeno 13. veljače 2016., pristupljeno 13. veljače 2016.
  28. ↑ HNL: Hajduk nakon devet godina slavio na Maksimiru. HRT Sport. 22. travnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2017. Pristupljeno 29. travnja 2017.
  29. ↑ hajduk.hr: Portugalski napadač Hugo Almeida potpisao za Hajduk!, HNK Hajduk Split, 31. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. studenoga 2017.
  30. ↑ Miroslav Herceg: Carillo više nije trener Hajduka, narod.hr, 6. studenoga 2017. Pristupljeno 7. studenoga 2017.
  31. ↑ Na Poljudu predstavljen novi trener Hajduka: Kopić otkrio koliko poznaje momčad te tko će biti u njegovom stručnom stožeru; 'Ovo je za mene veliki iskorak i izazov', slobodnadalmacija.hr, preuzeto 13. studenog 2017.
  32. ↑ VIDEO: HAJDUK SLAVIO U JEDNOM OD NAJLUĐIH JADRANSKIH DERBIJA! BIJELI POBJEDOM SKOČILI NA DRUGO MJESTO Pogledajte strašne golove s Rujevice. Sportske novosti. 2. prosinca 2017. Pristupljeno 24. prosinca 2017.
  33. ↑ Hajduk dobio žensku ekipu: Od ove sezone na Poljudu nastupa i ŽNK Hajduk!. hajduk.hr. HNK Hajduk. 25. kolovoza 2021. Pristupljeno 20. prosinca 2021.
  34. ↑ Ivan Bilić novi je predsjednik Uprave HNK Hajduk!. hajduk.hr. Pristupljeno 10. studenoga 2025.
  35. ↑ Nikola Kalinić predstavljen kao novi sportski direktor Hajduka, odmah je najavio velike promjene unutar kluba. Gol.hr. Pristupljeno 10. studenoga 2025.
  36. ↑ Index Sport. 12. lipnja 2024. Gennaro Gattuso je novi trener Hajduka. index.hr. Pristupljeno 10. studenoga 2025.
  37. ↑ Sportske novosti - VIDEO Nevjerica na Poljudu: Hajduk ispao iz Europe, pogledajte autogol koji je šokirao Bijele. sportske.jutarnji.hr. 15. kolovoza 2024. Pristupljeno 10. studenoga 2025.
  38. ↑ Večernji list Foto: Hrvatski povijesni muzej. Uoči utakmice u Mostaru protiv Zrinjskoga koju je Hajduk dobio 3:2 u kolovozu predratne 1939. godine.
  39. ↑ Sportske novosti - Prihvaćen elaborat, za mjesec dana kreće prodaja dionica Hajduka!. sportske.jutarnji.hr. 15. srpnja 2008. Pristupljeno 7. lipnja 2022.
  40. ↑ Naš Hajduk DOKUMENTI. Pristupljeno 7. lipnja 2022.
  41. ↑ UŽIVO Potpisan ugovor Našeg Hajduka i Tommyja, gori Pjaca!; Mario Pašalić se javio videozidom: 'Ili jesmo ili nismo, a znam da jesmo!'. Dalmatinski portal. Pristupljeno 7. lipnja 2022.
  42. ↑ Naš Hajduk Privremeni izvještaj. Pristupljeno 7. lipnja 2022.
  43. ↑ Vlada poklonila 10 posto Hajduka Gradu Splitu. tportal.hr. Pristupljeno 7. lipnja 2022.
  44. ↑ Naš Hajduk kupio još 10 000 dionica!. Naš Hajduk. 6. svibnja 2021. Pristupljeno 7. lipnja 2022.
  45. ↑ Studenac donirao 10 000 dionica Našem Hajduku za skok na 28,25 %!. Naš Hajduk. 2. prosinca 2021. Pristupljeno 7. lipnja 2022.
  46. ↑ Navijači su vlasnici više od 30 % Hajduka: Naš Hajduk kupio još 10 000 dionica!. Naš Hajduk. 11. travnja 2022. Pristupljeno 7. lipnja 2022.
  47. ↑ HJDK-R-A: Promjene dioničara - MojeDionice. www.mojedionice.com. Pristupljeno 7. lipnja 2022.
  48. ↑ Službene stranice Hajduka (hajduk.hr), arhiva utakmica:Prvenstvene utakmice u sezoni 1970/71
  49. ↑ Službene stranice Hajduka (hajduk.hr), arhiva utakmica:Prvenstvene utakmice u sezoni 1973/74
  50. ↑ Službene stranice Hajduka (hajduk.hr), arhiva utakmica:Prvenstvene utakmice u sezoni 1974/75
  51. ↑ Službene stranice Hajduka (hajduk.hr), arhiva utakmica:Prvenstvene utakmice u sezoni 1978/79
  52. ↑ Mladen Cukrov: Šezdeset pet godina obnove Hajduka na otoku Visu, BAŠTINA 35 23-42, Split 2009.

Poveznice

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi HNK Hajduk Split
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=HNK_Hajduk_Split&oldid=7331437"