Novi Grad Sarajevo
| Novi Grad, Sarajevo | |
|---|---|
 | |
 | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Županija | Sarajevska |
| Sjedište | Sarajevo |
| Načelnik | Semir Efendić |
| Površina | 47,2 km² |
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
118.553 (Popis 2013.) 2512/km² |
Novi Grad Sarajevo je jedinica lokalne samouprave i jedna od četiri općine koje čine Grad Sarajevo.[1] Formirana je tijekom razdoblja intenzivne urbanizacije u socijalizmu, a prema službenim podacima popisa iz 2013. godine, predstavlja najmnogoljudniju općinu u Federaciji Bosne i Hercegovine.[2] Njezin urbani identitet definiraju velika, planska naselja modernističke arhitekture (kao što su Alipašino Polje i Dobrinja) i posljedice ratne opsade (1992. – 1995.) te kasnija socio-ekonomska tranzicija. Gospodarstvo općine transformiralo se iz prijeratne industrijske osnove u poslijeratni trgovački i uslužni centar, te je danas općina s najvećim brojem zaposlenih u Federaciji BiH.[3]
Nastanak i širenje Općine Novi Grad usko su vezani za plansko širenje Sarajeva prema zapadu.
Prije 1960-ih, područje današnje općine bilo je uglavnom poljoprivredno zemljište Sarajevskog polja, s rijetkim ruralnim naseljima (poput onih u područjima Briješća, Buća Potoka i ranog Stupa). Područje nije postojalo kao jedinstvena administrativna niti urbana cjelina.[4]
Konceptualni temelj za nastanak općine postavljen je Generalnim urbanističkim planom (GUP) Grada Sarajeva 1965. godine. Taj dokument definirao je strategiju "linearnog širenja" grada prema zapadu, potaknutu masovnom industrijalizacijom.[5]
Dva su faktora utjecala na brzi razvoj:[6]
- Industrijski bazen: Lociranje nekih od najvećih jugoslavenskih gospodarskih sustava na zapadnom rubu grada (npr. Energoinvest, UNIS, Famos) stvorilo je potrebu za masovnom izgradnjom stambenog fonda.[6]
- Planska izgradnja: Kao odgovor na GUP, započela je fazna, planska izgradnja velikih stambenih naselja, prvenstveno Alipašino Polje (čiji je plan detaljno reguliran 1974. godine)[7] i Čengić Vila.[8]
Općina Novi Grad formalno je nastala 12. travnja 1978. godine, izdvajanjem iz sastava Općine Novo Sarajevo.[9]
Najintenzivniji val izgradnje potaknut je odlukom da Sarajevo bude domaćin XIV. Zimskih olimpijskih igara 1984.. Za potrebe smještaja sportaša i novinara, izgrađena su dva potpuno nova naselja: Dobrinja (kao Olimpijsko selo) i Mojmilo (kao novinarsko naselje).[10]
Razdoblje opsade Sarajeva (1992. – 1995.) bilo je izuzetno teško za općinu. Zbog svog položaja, Novi Grad je postao prva linija obrane grada. Naselja poput Dobrinje, Alipašinog Polja, Mojmila i Sokolja bila su izravno izložena artiljerijskoj vatri i pretrpjela su velika razaranja.[11] Brdo Žuč, na sjevernom obodu općine, postalo je poprište nekih od najtežih bitaka za obranu grada.[12]
Daytonski sporazum (1995.) za posljedicu je imao novu administrativnu podjelu. Dijelovi prijeratne općine Novi Grad (prvenstveno dijelovi Dobrinje I i IV te naselje Nedžarići) koji su bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske, reintegrirani su u sastav općine Novi Grad unutar Federacije BiH.[13]
Općina Novi Grad zauzima zapadni dio Sarajevskog polja. Prostire se na površini od 47,2 km²[14] i graniči s općinama Novo Sarajevo na istoku, Ilidža na jugu i zapadu, te Vogošća i Ilijaš na sjeveru.
Teren je pretežno ravničarski u središnjem i južnom dijelu (Sarajevsko polje), dok se sjeverni dio općine (Briješće, Sokolje, Buća Potok) uzdiže na padine brda Žuč. Prosječna nadmorska visina iznosi oko 500 metara. Najniža točka nalazi se u Reljevu (482 m), na krajnjem sjeverozapadu općine, dok je najviša točka vrh brda Krstac (861 m).[14]
Kroz općinu protječu tri rijeke. Rijeka Miljacka čini njezinu južnu granicu prema općini Ilidža. Na krajnjem sjeverozapadu, u području Reljeva, protječe rijeka Bosna. Manja rijeka Dobrinja (po kojoj je naselje dobilo ime) također protječe kroz općinu i ulijeva se u Miljacku. Od manjih vodotoka izdvajaju se potoci Riječica, Buća potok i Lepenica.[14]
Kao jedinica lokalne samouprave, Općina Novi Grad Sarajevo ima dva ključna organa vlasti: Općinskog načelnika (izvršna vlast) i Općinsko vijeće (predstavnička vlast).
- Općinski načelnik: Funkciju načelnika Općine Novi Grad od 2012. godine obavlja Semir Efendić.[15]
- Općinsko vijeće: Predstavničko tijelo građana općine. Sastoji se od 31 vijećnika koji se biraju na izravnim lokalnim izborima svake četiri godine.[16]
Sjedište općine nalazi se u zgradi na Bulevaru Meše Selimovića 97.
Demografija općine Novi Grad ključna je za njezino razumijevanje. Tri popisna ciklusa otkrivaju razdoblja rasta, ratnih gubitaka i poslijeratnih strukturnih promjena.
- Popis 1981: Prvi popis općine kao samostalne jedinice. Zabilježeno je 80.559 stanovnika.[17]
- Popis 1991: U razdoblju od samo deset godina (1981. – 1991.), broj stanovnika porastao je za 69,6 %. S 136.616 stanovnika, Novi Grad je postala druga najmnogoljudnija općina u BiH. Ovaj rast bio je rezultat planske izgradnje (Dobrinja, Mojmilo) i mehaničkog priljeva stanovništva.[18]
- Popis 2013: Općina bilježi ukupan pad od 13,2 % u odnosu na 1991., te broji 118.553 stanovnika. Usprkos padu, Novi Grad je 2013. postala najmnogoljudnija općina u Federaciji BiH i druga u cijeloj BiH.[2]
Etnička struktura općine odražava posljedice rata u Bosni i Hercegovini.
| Etnička pripadnost | Popis 1981. | Popis 1991. | Popis 2013. |
|---|---|---|---|
| Bošnjaci (Muslimani) | 33.391 (41,4 %) | 69.430 (50,8 %) | 99.773 (84,2 %) |
| Srbi | 22.190 (27,5 %) | 37.591 (27,5 %) | 4367 (3,7 %) |
| Hrvati | 6612 (8,2 %) | 8889 (6,5 %) | 4947 (4,2 %) |
| Jugoslaveni | 15.082 (18,7 %) | 15.580 (11,4 %) | (kategorija ukinuta) |
| Ostali/Neizjašnjeni/itd. | 3284 (4,1 %) | 5126 (3,8 %) | 9466 (8,0 %) |
| Ukupno | 80.559 | 136.616 | 118.553 |
| Izvori:[17][18][2] | |||
Analiza strukture pokazuje da je Novi Grad u socijalističkom razdoblju bio izrazito multietnička sredina. Poslijeratni podaci iz 2013. pokazuju drastičan pad udjela srpskog stanovništva (s 27,5 % na 3,7 %) i značajan porast apsolutnog broja i postotka Bošnjaka. Ovo je izravna posljedica ratnih zbivanja i masovnog priljeva bošnjačkih izbjeglica i interno raseljenih osoba koje su naselile prijeratni stambeni fond.[10]
Prijeratna općina bila je planirana kao stambena baza za radnike velikih industrijskih sustava smještenih u njezinoj neposrednoj blizini (UNIS-TOS, Energoinvest-TAT, Famos, Zrak, itd.). Rat i tranzicija doveli su do kolapsa gotovo cjelokupne industrije, što je uzrokovalo masovnu nezaposlenost i nestanak prijeratne radničke klase.[19]
Gospodarstvo se fundamentalno preorijentiralo sa sekundarnog (industrija) na tercijarni sektor (usluge i trgovina). Područje općine, posebno uz glavne prometnice (Stup, Rajlovac), postalo je glavno komercijalno središte grada.[8]
Prema službenim podacima istaknutim u "Strategiji razvoja 2021.-2027.", Općina Novi Grad postigla je značajne gospodarske rezultate u poslijeratnom razdoblju:
Zbog svoje naravi kao velike rezidencijalne općine, Novi Grad posjeduje izuzetno razvijenu mrežu obrazovnih institucija, dok su kulturne institucije od državnog i gradskog značaja (muzeji, kazališta) povijesno locirane u središnjim općinama (Centar i Stari Grad ).[19]
Na području općine djeluje:
- 16 osnovnih škola
- 3 srednje škole[20]
U školskoj godini 2025./2026., u te škole bilo je upisano ukupno 13.009 učenika (11.555 u osnovne i 1454 u srednje škole). Općina Novi Grad također bilježi i najveći broj upisanih učenika prvog razreda u Sarajevskoj županiji.[20]
Kulturni život se primarno odvija kroz aktivnosti općinske "Službe za obrazovanje, kulturu i sport", te kroz rad nevladinih organizacija i kulturnih centara u pojedinim naseljima. Na teritoriju općine ne nalaze se veće javne ustanove kulture poput muzeja, galerija ili profesionalnih kazališta.
Administrativno-teritorijalna podjela općine Novi Grad je dvostruka: statistička (na naseljena mjesta) i administrativna (na mjesne zajednice).
Prema metodologiji Agencije za statistiku BiH, općina se sastoji od samo tri (3) naseljena mjesta:[2]
- Sarajevo (dio) – obuhvaća cjelokupno urbano područje (99,4 % stanovništva 2013.)
- Bojnik – ruralno naselje
- Rečica – ruralno naselje
Za potrebe lokalne samouprave, općina je podijeljena na 25 mjesnih zajednica (MZ), čije granice prate urbanističke cjeline:[1]
- Alipašin Most I
- Alipašin Most II
- Alipašino Polje A-I
- Alipašino Polje A-II
- Alipašino Polje B-I
- Alipašino Polje B-II
- Alipašino Polje C-I
- Alipašino Polje C-II
- Aneks
- Bojnik
- Briješće
- Buća Potok
- Čengić Vila
- Dobrinja A
- Dobrinja B
- Dobrinja C
- Dobrinja D
- Dolac
- Naselje heroja Sokolje
- Olimpijsko Selo
- Otoka
- Rečica
- Saraj-Polje (Švrakino Selo II)
- Staro Hrasno
- Švrakino Selo I
- 1 2 Statut Općine Novi Grad Sarajevo (Novi prečišćeni tekst) (PDF). Službene novine Kantona Sarajevo. 2009. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
- 1 2 3 4 Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013: Konačni rezultati. Agencija za statistiku BiH. Sarajevo. 2016. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
- 1 2 3 Usvojena Strategija razvoja Općine Novi Grad Sarajevo do 2027. eKapija. 27. svibnja 2022. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
- ↑ Ajanović, M. 2018. Razvoj urbanog područja Sarajeva nakon Drugog svjetskog rata. Arhitektonski fakultet, Univerzitet u Sarajevu
- ↑ Prostorni plan Kantona Sarajevo 2003-2023. Zavod za planiranje razvoja KS. Sarajevo. 2006
- 1 2 Bjeljac, Ž. 2015. Demografski i urbani razvoj Sarajeva u 20. stoljeću. Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu
- ↑ Odluka o donošenju Regulacionog plana stambenog naselja "Alipašino Polje". Službeni list SRBiH (09/74). 1974
- 1 2 Furač, I. 1980. Urbanistički razvoj Sarajeva. Gradski zavod za planiranje
- ↑ Zakon o formiranju općine Novi Grad Sarajevo. Službene novine SRBiH. 1978
- 1 2 Donia, Robert J. 2006. Sarajevo: A Biography. University of Michigan Press. Ann Arbor. ISBN 978-0-472-11557-0
- ↑ Lekić, N. 2010. Sarajevo: Svjedočanstvo opsade. Fondeko. Sarajevo. str. 152–156
- ↑ Bitka za Žuč - ključna za odbranu Sarajeva. Klix.ba. 8. lipnja 2014. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
- ↑ Daytonski sporazum i implementacija teritorijalne podjele. RTS. 8. rujna 2020. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
- 1 2 3 Profil Općine Novi Grad Sarajevo (PDF). Općina Novi Grad Sarajevo. 2022. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
- ↑ Semir Efendić - Novi Grad Sarajevo. Nacelnik.net. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
- ↑ O Vijeću. Općina Novi Grad Sarajevo. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
- 1 2 Nacionalni sastav stanovništva po opštinama: Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981. Savezni zavod za statistiku. Beograd. 1982
- 1 2 Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima (Bilten br. 234). Agencija za statistiku RBiH. Sarajevo. 1998 [1991]
- 1 2 Peljto, I. 2021. Transformacija grada Sarajeva u postdejtonskom periodu – sociološka perspektiva (Magistarski rad). Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Sarajevu. Sarajevo.
- 1 2 Školarci, sretno!: U osnovne i srednje škole u općini Novi Grad Sarajevo upisano više od 13.000 đaka. Općina Novi Grad Sarajevo. 3. rujna 2025. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
 Upravna podjela Bosne i Hercegovine | |
|---|---|