Karlo Boromejski

Izvor: Wikipedija
Karlo Boromejski
Karlo Boromejski
Rođen 2. listopada 1538.
Arona
Preminuo 3. studenoga 1584.
Milano
Beatificiran 12. svibnja 1602.
Kanoniziran 1. studenog 1610.
Spomendan 4. studenog
Zaštitnik Italije, Lombardije, biskupa
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu
Grob sv. Karla Boromejskog u kripti milanske katedrale.

Karlo Boromejski (Arona, Italija 2. listopada 1538.Milano, 3. studenoga 1584.), milanski nadbiskup, kardinal i svetac Katoličke Crkve. Imao je veliku ulogu u katoličkoj obnovi u vrijeme Reformacije, te je usmjeravao rad Tridentinskog sabora, koji je zahvaljujući njemu i došao do uspješnog zaključenja.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je 1538., u gradiću Arona, u obitelji Boromejskih koji su bili vlasnici jezera Lago Maggiore i okolnih posjeda. Počinje studirati pravo u Paviji i, premda mu studij, navodno zbog mucanja, nije išao baš najbolje, na kraju ipak uspijeva postići doktorat iz kanonskog i civilnoga prava.

Nakon toga, u njegovoj 21. godini, ujak papa Pio IV. poziva ga u Rim te ga imenuje za kardinala i državnoga tajnika. Nedorastao povjerenim dužnostima, mladi će Karlo tijekom naredne tri godine ostati više zapamćen po raskošnom i rastrošnom životu negoli po kardinalu primjerenoj uzoritosti. Premda se svojim nastupom neće proslaviti ni na znamenitom Tridentinskom koncilu, izgleda da će se upravo u to vrijeme u njemu početi nešto mijenjati.

Konačni preokret zbit će se uskoro, nakon smrti najstarijega brata. Umjesto da se sekularizira i stane na čelo bogate obitelji, donosi čvrstu odluku da se zauvijek posveti duhovnom životu koji će dodatno oplemeniti izravnim milosrdnim djelovanjem među svojim pukom. Ujak će mu i tu želju ispuniti te ga imenuje za nadbiskupa u Milanu. Da se u njemu odista nešto prelomilo, novi će nadbiskup dokazati već odabirom svoga jednostavnog gesla "Humilitas", pod kojim, obilazeći svoju nadbiskupiju, zalazi u svaki njen kutak. Pritom kao crkveni poglavar dosljedno provodi protureformatorske mjere, zbog čega u nekim krugovima stječe otvorene neprijatelje.

S druge pak strane, zalaganjem za otvaranje hospicija i bolnica te javnim poticanjem na karitativni rad, postaje gotovo obljubljen u puku. U tom smislu, kao zaista izuzetan ostat će u trajnom sjećanju njegov angažman tijekom dva nemila događaja u Milanu. Tijekom gladi 1570. znao je dnevno podijeliti preko tri tisuće obroka "maneštre". U strašnoj epidemiji kuge, koja će 1576. zavladati u gradu i pokositi 18.000 života, što je činilo 10% stanovnika, nadbiskup Karlo središnja je ličnost - kao organizator i dobrotvor. Pritom će razdijeliti svoje preostalo imanje, a siromasima će dati čak i svoju kardinalsku odjeću. Uz to je, navodno uspješno, njegovao i izliječio mnoge bolesnike.

S povijesnomedicinskog motrišta neobično su vrijedna njegova pisana svjedočanstva o toj epidemiji koja će kasnije biti objavljena u knjizi pod naslovom De pestilentia. Osim o kugi, u tom se dijelu, raspravljajući i o ostalim epidemijama zaraznih bolesti, zorno oslikavaju javnozdravstvene prilike toga doba i ukazuje na brojne socijalne, gospodarske i demografske posljedice epidemija. Stoga je, s pravom, ta epidemija kasnije nazvana »kuga sv. Karla« (la peste di san Carlo), a da je bila zarazna i u susjednim krajevima, dokazao je Alessandro Manzoni koji je neke opise iz Boromejeva djela iskoristio u svom poznatom romanu Zaručnici.

Na jednom od svojih pastoralnih obilazaka, 1584., na putu za Lucern iznenada oboli od neke akutne bolesti s visokom temperaturom i nakon nekoliko dana premine.

Štovanje[uredi | uredi kôd]

Za sveca je proglašen 1610. godine. U spomen na zasluge tijekom epidemije kuge, bit će proglašen zaštitnikom od zaraznih bolesti. Tijelo mu je ostalo neraspadnuto do danas.[1]

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Karlo Boromejski, Duhovni ugovor s Gospodinom Bogom našim i posljednja volja duše u obliku oporuke, Naklada sestara "Kćeri milosrđa", Blato-Korčula, 1935. (52 str.)[2] (elektronička inačica)
  • Josip Antolović, Duhovni velikani: sveci Katoličke crkve, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 1998., ISBN 9536257475, sv. II., str. 453-456

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. roman catholic saints - neraspadnuto tijelo sv. Karlo B, preuzeto 29. ožujka 2015.
  2. II. izdanje HKD Sv. Jeronim, Zagreb, 2001. (46 str.); III. izdanje: Naklada sv. Antuna, 2014. (50 str.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Karlo Boromejski
Wikiquote-logo.svgNa stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Karlo Boromejski