Karlo Boromejski

Karlo Boromejski
Rođenje	2. listopada 1538.; Arona
Smrt	3. studenoga 1584. (46 god.); Milano
Beatificiran	12. svibnja 1602.
Kanoniziran	1. studenog 1610.
Štovanje
Spomendan	4. studenog
Zaštitnik	Italije, Lombardije, biskupa
	Normativni nadzor wikipodatci; wikislike; VIAF; HE; EB; EI; DB; HLS;
	Portal o kršćanstvu

Karlo Boromejski (Arona, Italija 2. listopada 1538. – Milano, 3. studenoga 1584.), milanski nadbiskup, kardinal i svetac Katoličke Crkve. Imao je veliku ulogu u katoličkoj obnovi u vrijeme Reformacije, te je usmjeravao rad Tridentinskog sabora, koji je zahvaljujući njemu i došao do uspješnog zaključenja.

Životopis

Rođen je 1538., u gradiću Arona, u obitelji Boromejskih koji su bili vlasnici jezera Lago Maggiore i okolnih posjeda. Počinje studirati pravo u Paviji i, premda mu studij, navodno zbog mucanja, nije išao baš najbolje, na kraju ipak uspijeva postići doktorat iz kanonskog i civilnoga prava.

Nakon toga, u njegovoj 21. godini, ujak papa Pio IV. poziva ga u Rim te ga imenuje za kardinala i državnoga tajnika. Nedorastao povjerenim dužnostima, mladi će Karlo tijekom naredne tri godine ostati više zapamćen po raskošnom i rastrošnom životu negoli po kardinalu primjerenoj uzoritosti. Premda se svojim nastupom neće proslaviti ni na znamenitom Tridentinskom koncilu, izgleda da će se upravo u to vrijeme u njemu početi nešto mijenjati.

Konačni preokret zbit će se uskoro, nakon smrti najstarijega brata. Umjesto da se sekularizira i stane na čelo bogate obitelji, donosi čvrstu odluku da se zauvijek posveti duhovnom životu koji će dodatno oplemeniti izravnim milosrdnim djelovanjem među svojim pukom. Ujak će mu i tu želju ispuniti te ga imenuje za nadbiskupa u Milanu. Da se u njemu odista nešto prelomilo, novi će nadbiskup dokazati već odabirom svoga jednostavnog gesla "Humilitas", pod kojim, obilazeći svoju nadbiskupiju, zalazi u svaki njen kutak. Pritom kao crkveni poglavar dosljedno provodi protureformatorske mjere, zbog čega u nekim krugovima stječe otvorene neprijatelje.

S druge pak strane, zalaganjem za otvaranje hospicija i bolnica te javnim poticanjem na karitativni rad, postaje gotovo obljubljen u puku. U tom smislu, kao zaista izuzetan ostat će u trajnom sjećanju njegov angažman tijekom dva nemila događaja u Milanu. Tijekom gladi 1570. znao je dnevno podijeliti preko tri tisuće obroka "maneštre". U strašnoj epidemiji kuge, koja će 1576. zavladati u gradu i pokositi 18.000 života, što je činilo 10% stanovnika, nadbiskup Karlo središnja je ličnost – kao organizator i dobrotvor. Pritom će razdijeliti svoje preostalo imanje, a siromasima će dati čak i svoju kardinalsku odjeću. Uz to je, navodno uspješno, njegovao i izliječio mnoge bolesnike.

S povijesnomedicinskog motrišta neobično su vrijedna njegova pisana svjedočanstva o toj epidemiji koja će kasnije biti objavljena u knjizi pod naslovom De pestilentia. Osim o kugi, u tom se dijelu, raspravljajući i o ostalim epidemijama zaraznih bolesti, zorno oslikavaju javnozdravstvene prilike toga doba i ukazuje na brojne socijalne, gospodarske i demografske posljedice epidemija. Stoga je, s pravom, ta epidemija kasnije nazvana »kuga sv. Karla« (la peste di san Carlo), a da je bila zarazna i u susjednim krajevima, dokazao je Alessandro Manzoni koji je neke opise iz Boromejeva djela iskoristio u svom poznatom romanu Zaručnici.

Na jednom od svojih pastoralnih obilazaka, 1584., na putu za Lucern iznenada oboli od neke akutne bolesti s visokom temperaturom i nakon nekoliko dana premine.

Štovanje

Za sveca je proglašen 1610. godine. U spomen na zasluge tijekom epidemije kuge, bit će proglašen zaštitnikom od zaraznih bolesti. Tijelo mu je ostalo neraspadnuto do danas.^[1]

Prvo hrvatsko izdanje njegove knjižice Duhovni ugovor – Posljednja volja duše načinila je bl. Marija od Propetog Isusa Petković, koja je ujedno napisala i predgovor djelu.^[2] Nakon imenovanja za zagrebačkog nadbiskupa, bl. Alojzije Stepinac je u svoju inicijalnu oporuku unio cijeli tekst ovog djela, potvrđujući ga svojim potpisom, a s njim je i sahranjen.^[3]

Bibliografija

Karlo Boromejski, Duhovni ugovor s Gospodinom Bogom našim i posljednja volja duše u obliku oporuke, Naklada sestara "Kćeri milosrđa", Blato-Korčula, 1935. (52 str.)^[4] (elektronička inačica)
Josip Antolović, Duhovni velikani: sveci Katoličke crkve, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 1998., ISBN 9536257475, sv. II., str. 453-456

Izvori

↑ roman catholic saints - neraspadnuto tijelo sv. Karlo B, preuzeto 29. ožujka 2015.
↑ Sv. Karlo Boromejski – pisac „Duhovnog ugovora” s kojim je pokopan bl. Alojzije Stepinac hkm.hr Preuzeto 9. studenoga 2025.
↑ Vitković, Stanislav: „Betanija”, kolovoz 2001., str. 21.
↑ II. izdanje HKD Sv. Jeronim, Zagreb, 2001. (46 str.); III. izdanje: Naklada sv. Antuna, 2014. (50 str.)

Vanjske poveznice

	Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Karlo Boromejski
	Wikicitati imaju zbirke citata o temi Karlo Boromejski

[1] roman catholic saints - neraspadnuto tijelo sv. Karlo B, preuzeto 29. ožujka 2015.

[:0-2] Sv. Karlo Boromejski – pisac „Duhovnog ugovora” s kojim je pokopan bl. Alojzije Stepinac hkm.hr Preuzeto 9. studenoga 2025.

[3] Vitković, Stanislav: „Betanija”, kolovoz 2001., str. 21.

[4] II. izdanje HKD Sv. Jeronim, Zagreb, 2001. (46 str.); III. izdanje: Naklada sv. Antuna, 2014. (50 str.)

[1]

[2]

[3]

[4]