Katarina Aleksandrijska
Katarina Aleksandrijska | |
---|---|
![]() Michelangelo Merisi da Caravaggio: Sveta Katarina Aleksandrijska (1595.-1596.); zbirka Thyssen-Bornemisza, Madrid
| |
Rođena | oko 282. Aleksandrija, Egipat |
Preminula | oko 307. Aleksandrija, Egipat |
Kanonizirana | prije kongregacije |
Slavi se u | Rimokatolička Crkva Pravoslavna Crkva Anglikanska Crkva Luteranska Crkva |
Spomendan | 25. studenog |
Simboli | kruna, mač, palma, kotač, prsten |
Zaštitnica | đaka, studenata, pravnika, teologa, znanstvenika, djevojaka, Wallis i glavni grad Sion, kanton i gradovi Steinau an der Straße, Freiburg (Švicarska), Freistadt (Austrija), Kuldīga (Letonija) i Działdowo (Poljska), znanosti, teologije, filozofije, brusača, automehaničara |
Svetišta | grob u samostanu na gori Sinaj |
![]() |
Sveta Katarina Aleksandrijska[1][2] (Aleksandrija, oko 282. – Aleksandrija, oko 307.), kršćanska svetica i mučenica.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se zna o Katarininu životu, a stvarne podatke teško je razlučiti od legende. Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlast u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.
Legende[uredi | uredi kôd]
Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.
Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada pa joj je odrubljena glava.
Štovanje[uredi | uredi kôd]
Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga pokopali. U blizini toga mjesta kasnije je podignut samostan sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u samostansku crkvu. Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1969. isključila iz liturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratila 2002. godine.
Spomendan joj se slavi 25. studenog u Katoličkoj Crkvi, dok je Pravoslavna crkva štuje kao veliku mučenicu i slavi njezin blagdan 24. ili 25. studenog, ovisno o regionalnoj tradiciji.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Sveta Katarina Aleksandrijska [Sveta Katarina Aleksandrijska]. bitno.net. Pristupljeno 25. studenoga 2022.
- ↑ Catherine of Alexandria [Catherine of Alexandria]. britannica.com (engleski). Pristupljeno 25. studenoga 2022.
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- Dunja Fališevac, Sveta Katarina – prva učena žena u hrvatskoj književnoj kulturi, Slovo 60/2010. (elektronička inačica)
- Marko Dragić, Sveta Katarina Aleksandrijska u hrvatskoj katoličkoj tradicijskoj baštini, Hum 7/2011. (elektronička inačica)
Poveznice[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Ostali projekti
![]() | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Katarina Aleksandrijska |
- Mrežna mjesta
- Sveta Katarina Aleksandrijska, sveci.net
- St. Catherine of Alexandria, Katolička enciklopedija (engl.)
|
|