Jozafat Kuncevič

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Jozafat Kuncewycz)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Jozafat Kuncevič
Jozafat Kuncevič
Rođen 1580.
Volodimir, Ukrajina
Preminuo 12. studenog 1624.
Vitebsk, Bjelorusija
Beatificiran 16. svibnja 1643.
Kanoniziran 29. lipnja 1867.
Slavi se u Katolička Crkva
Spomendan 12. studenog
Zaštitnik Ukrajine
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Sveti Jozafat Kuncevič (Volodimir, 1580. - Vitebsk, 12. studenog 1624.), katolički svetac, grkokatolički nadbiskup, redovnik i mučenik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se kao Ivan Kuncevič u gradu Volodomiru u današnjoj Ukrajini, a tada dijelu Poljsko-Litavske Unije. Njegova obitelj imala je bjelorusko plemićko porijeklo. Za vrijeme njegova života, bila je intenzivna borba između Pravoslavne Crkve i Grkokatoličke Crkve. Rutenski (ukrajinski i bjeloruski) grkokatolici odvojili su se od pravoslavaca i priklonili Rimokatoličkoj Crkvi priznavši Papi, viši status nad ostalim biskupima.

Jozafat se rodio kao pravoslavac, a u Vilniusu je došao u kontakt s grkokatolicima, posebno s Josipom Ruckijem (kasnije je postao kijevski grkokatolički biskup) i odlučio im se pridružiti. Godine 1604. postao je bazilijanski grkokatolički redovnik, te je usvojio monaško ime Jozafat. Smjestio se u oronuli samostan u Vilniusu. Istaknuo se svetim životom te je privukao veći broj redovničkih novaka, čime se zamjerio pravoslavcima. Godine 1609., Jozafat je zaređen za svećenika. Imao je vrlo uvjerljive propovijedi.

Godine 1617., bio je zaređen za grkokatoličkoga biskupa Vitebska u Bjelorusiji. Nakon smrti nadbiskupa Polocka, Jozafat je postao njegov nasljednik. U svojoj eparhiji istakao se gorljivim radom i brojnim reformama. Morao se suočiti protivljenjem pravoslavaca i dijela grkokatolika, koji su i dalje radije željeli biti dio pravoslavlja. Povećavala se mržnja protiv njega. Dok je bio 1618. u gradu Mogiljevu, morao je bježati pred ljudima. Obratio se kralju Sigismundu III. Vasu, koji je žestoko ugušio nemire.

Dana, 12. studenoga 1624. pobunjenici su upali u Nadbiskupski dvor i ubili ga sjekirom i vatrenim oružjem. Tijelo su mu obeščastili i vezana za veliki kamen bacili u rijeku Dvinu. Nekoliko dana kasnije, 17. studenog, ribari su nakon što su vidjeli jarko svjetlo izvukli njegovo tijelo iz rijeke. Pokopan je u Polocku, a kasnije u bazilici sv. Petra u Rimu. Tijelo mu je ostalo neraspadnuto.[1] Nakon brojnih čuda, proglašen je blaženim 1643. i svetim 1867. Spomendan mu je 12. studenoga. Slavi se kao svetac u Katoličkoj Crkvi.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. catholicnewsagency.com, pristupljeno 27. srpnja 2015.