Prijeđi na sadržaj

Renato Baretić

Izvor: Wikipedija
Renato Baretić
RođenjeZagreb, 12. travnja 1963.
Zanimanjenovinar, književnik
Portal o životopisima

Renato Baretić (Zagreb, 12. travnja 1963.) je hrvatski novinar, književnik, scenarist i glumac.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Baretić je studirao fonetiku i komparativnu književnost. Godine 1983. zapošljava se kao novinar i piše za brojne hrvatske novine i magazine. Surađivao je u TV projektima. Bio je koscenarist TV serije Novo doba, te sastavljač pitanja za TV kvizove. Zajedno s Ivicom Ivaniševićem, Antom Tomićem, Juricom Pavičićem i Alemom Ćurinom pokreće kulturni časopis Torpedo, klicu iz koje je kasnije izrastao FAK.[1] Za roman Osmi povjerenik (kasnije adaptiran u istoimeni film) dobio je mnogobrojne književne nagrade. Živi i radi u Splitu i otac je dvoje djece.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Književnost

[uredi | uredi kôd]
  • Riječi iz džepova (1998.), zbirka pjesama
  • Osmi povjerenik (2003.), roman
  • Kome ćemo slati razglednice (2005.), zbirka pjesama[2]
  • Kadrovi kadra (2005.), TV-kolumne
  • Evanđelje po Marku F. Šimleši (2005.), monodrama
  • Pričaj mi o njoj (2006.), roman [3]
  • Hotel Grand (2008.), roman[4][5]
  • Split za početnike (2015., s Ivicom Ivaniševićem)[6]
  • Muka malog vuka (2015., ilustrirao Davor Šunk)[7]

Filmografija

[uredi | uredi kôd]

Scenarist

[uredi | uredi kôd]

Glumac

[uredi | uredi kôd]

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ [1]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. veljače 2010. (Wayback Machine) Razgovor na Radiu 101 26. 11. 2009.
  2. ↑ Pjesme pak, poput "Dorine budnice" i "Romance Chemistry" predstavljaju Baretića koji oboružan škarama, memorijom ili pak paste/copy-naredbama kolažira citate i stvara duhovite nove Frankensteine koji pršte od vitalnosti. Ostale pjesme pučkom rimom i zdravim duhom ironično komentiraju aktualnu ili nedavnu zbilju. (Komu ćemo slati razglednice  Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. svibnja 2021. (Wayback Machine), Vijenac 241/2003. (HAW)) Nemoguće je Baretićeve škare predstaviti tuđim riječima (tek možda malo oslikati), pa slijedi prvih 5 kitica Dorine budnice (od 14), koje završavaju napomenom: Pjesma je posvećena Dori Senjanović i pjeva se. Pjeva se na melodiju arije "Torna a Sorrento" ili pak "Šumama i gorama" ili "Lijepa naša domovino" ili "Na vrh gore Romanije" ili "Evo zore, evo dana" ili bilo koje melodije što čitatelju dok je čita padne napamet. Pjesmu je nedavno izveo Vedran Mlikota u Lisinskom, publika se drapala od smijeha.

    Dorina budnica

    Pokle su me prikovali (Nazor "Galiotova pesan")
    Na lažini suvoj ležat (Runjić "Galeb i ja")
    Lipo li je, lipo li je
    Na vrh gore Romanije (narodna - postoji i hrvatska i srpska inačica)
    Moj galebe, moj galebe
    Kud li šumiš svijetu reci
    Evo zore, evo dana
    Teci Savo, Dravo teci
    Hej Slaveni, jošte živi
    Svaka skala, jedna nada
    (Sudbo moja, ol ne vidiš?!)
    Ulicama moga grada
    Jure zove, Boban kliče
    Cicibela još i manje
    Dok nam živo srce bije
    Novo vrijeme - isto sranje
    Ribar plete mrižu svoju
    U tunelu usred mraka:
    "Nećete u Čavoglave (Perković "Bojna Čavoglave")
    Dok je Hrvat uz Hrvata"
  3. ↑ Ozren Biti, Pričaj mi o njoj - Renato Baretić, www.dnevnikulturni.info (HAW), pristupljeno 21. svibnja 2021.
  4. ↑ Strahimir Primorac, Neuvjerljivi gazda Hotela Grand, Vijenac 390/2009. (HAW)
  5. ↑ Davor Korić, Roman Renata Baretića „Hotel Grand“, www1.wdr.de (IA), pristupljeno 21. svibnja 2021.
  6. ↑ Split za početnike  Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. svibnja 2021. (Wayback Machine), www.booksa.hr (HAW), pristupljeno 21. svibnja 2021.
  7. ↑ 'Muka malog vuka' ohrabruje djecu da budu svoji  Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. svibnja 2021. (Wayback Machine), www.tportal.hr (HAW), pristupljeno 21. svibnja 2021.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Mrežna mjesta

v • u
Dobitnici Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za književnost

1981.: Ivan Aralica (Put bez sna) • 1983.: Iris Supek (Kraj svijeta počinje kihanjem) • 1983.: Tatjana Arambašin Slišković (Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica) • 1985.: Irena Vrkljan (Svila, škare) • 1986.: Pavao Pavličić (Trg slobode) • 1987.: Hrvoje Hitrec (Ljubavi na crnom baršunu) • 1988.: Dubravka Ugrešić (Forsiranje romana reke) • 1989.: Nedjeljko Fabrio (Berenikina kosa) • 1990.: Zvonimir Majdak (Krevet) • 1991.: Goran Tribuson (Potonulo groblje) • 1992.: Feđa Šehović (Svi kapetanovi brodolomi) • 1993.: Dalibor Cvitan (Ervin i luđaci) • 1994.: Miljenko Jergović (Sarajevski Marlboro) • 1995.: Pavao Pavličić (Šapudl) • 1996.: Višnja Stahuljak (Sjećanja) • 1997.: Alenka Mirković-Nađ (91,6 Mhz glasom protiv topova) • 1998.: Ratko Cvetnić (Kratki izlet, zapisi iz Domovinskog rata) • 1999.: Goran Tribuson (Trava i korov) • 2000.: Zoran Ferić (Anđeo u ofsajdu) • 2001.: Stjepan Tomaš (Odnekud dolaze sanjari) • 2002.: Nedjeljko Fabrio (Triemeron) • 2003.: Josip Mlakić (Živi i mrtvi) • 2004.: Renato Baretić (Osmi povjerenik) • 2005.: Luko Paljetak (Skroviti vrt) • 2006.: Igor Štiks (Elijahova stolica) • 2007.: Sanja Lovrenčić (U potrazi za Ivanom) • 2008.: Ivo Brešan (Katedrala) • 2009.: Ratko Cvetnić (Polusan) • 2010.: Ivana Šojat Kuči (Unterstadt) • 2011.: Ivan Aralica (Carske kočije) • 2012.: Nikola Đuretić (Almanah smrti i nestajanja) • 2013.: Pavao Pavličić (Muzej revolucije) • 2014.: Julijana Matanović (I na početku i na kraju bijaše kava) • 2015.: Dubravko Jelačić Bužimski (Nezaboravne priče iz kavane Corso) • 2016.: Željko Ivanković (Rat i sjećanje) • 2017.: Kristian Novak (Ciganin, ali najljepši) • 2018.: Jurica Pavičić (Crvena voda) • 2019.: Goran Tribuson (Otac od bronce) • 2020.: Ena Katarina Haler (Nadohvat)

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Renato_Baretić&oldid=7017986"