Marin Franičević (pjesnik)

Marin Franičević (Vrisnik na Hvaru, 18. svibnja 1911. – Zagreb, 17. srpnja 1990.) bio je hrvatski pjesnik, književni povjesničar i kritičar. Brat je književnika Jure Franičevića-Pločara.^[1]

Od 1941. godine bio je sudionikom NOP-a te glavnim urednikom Slobodne Dalmacije i pokretačem i urednikom Književnika. U zbjegu u El Shattu voditelj je prosvjetno-propagandnoga odjela. Nakon Drugoga svjetskog rata urednikom je časopisa Republika. Bio je član Inicijativnoga odbora za osnivanje Sabora čakavskoga pjesništva, u Žminju 8. prosinca 1968.

Objavio je više pjesničkih zbirki: Zvijezda nad planinom, Vitar u Korenu, Sunčani sat, Sve masline, Na pojih i putih (suautor s Perom Ljubićem). Autorom je prve knjige kritika hrvatske književnosti nakon II. svjetskoga rata Pisci i problemi.

U vremenu nakon rata Franičević je prozivao onodobne hrvatske književnike, Vesnu Parun i Dobrišu Cesarića, zbog nedostatne partijnosti i ideološkoga pravovjerja.^[provjeriti] Vremenom je Franičević izgubio boljševičke i jugoslavenske iluzije te se okrenuo dubinskom proučavanje starije hrvatske književnosti, vrhunac čega je monumentalna Povijest hrvatske renesansne književnosti iz 1983. godine. Riječima Slobodana Prosperova Novaka, »Ta je knjiga na svoj način piščev flagelantski iskup za grijehe kritičkog staljinizma. Nitko do tada nije napisao opsežniji pregled književne renesanse i nitko poput Franičevića nije tako suvereno prosudio vrijednost tadašnje lirike.«^[2]

Spomen

[uredi | uredi kôd]

Memorijalna zbirka Marina Franičevića u Vrisniku, u sastavu Muzeja općine Jelsa. Sadrži Franičevićevu ostavštinu (7000 knjiga i namještaj njegove radne sobe).^[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

↑ Slobodna Dalmacija Siniša Vuković: Čakavska paleta braće Franičević, 1. travnja 2003.
↑ Novak, Prosperov Slobodan: Povijest hrvatske književnosti, sv. III., Marijan tisak: Split, 2004.
↑ Franičević, Marin, kbm.mdc.hr, pristupljeno 18. svibnja 2021.

Franičević, Marin, Hrvatska enciklopedija
Marin Franičević, Bio sam i kulturni radnik a ponekad i pjesnik Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. rujna 2021. (Wayback Machine), Dani Hvarskoga kazališta 1/1983. (HAW)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta

Franičević, Marin, Hrvatski biografski leksikon
Franičević, Marin, Leksikon Marina Držića
Marin Franičević, Pet stoljeća hrvatske drame (Uvod u diskusiju o sistematizaciji i valorizaciji dramske književnosti) Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. rujna 2021. (Wayback Machine), Dani Hvarskoga kazališta 1/1975. (HAW)

v • u Književnici razdoblja 1857. – 1952.

Moderna – Parnasovstvo – Simbolizam – Impresionizam Secesija – Bečka moderna – Larpurlartizam	Leconte de Lisle – Stéphane Mallarmé – Arthur Rimbaud – Paul Verlaine – Charles Baudelaire – Sully Prudhomme – Hermann Bahr – Karl Kraus – Stefan Zweig – Arthur Schnitzler – Hugo von Hofmannsthal – Henrik Ibsen – Anton Pavlovič Čehov

Avangarda – Futurizam – Ekspresionizam Dadaizam – Nadrealizam	Vladimir Majakovski – Georg Trakl – Franz Werfel – Georg Heym – Tristan Tzara – Andre Breton – Sergej Jesenjin – Federico García Lorca – Pablo Neruda – Marcel Proust – Franz Kafka – Luigi Pirandello – Ernest Hemingway

Strana književnost 1929. – 1952.	William Faulkner – James Joyce – Virginia Woolf – Malcolm Lowry – Hermann Hesse – Albert Camus – Jean-Paul Sartre – Andre Malraux – Bertolt Brecht – Samuel Beckett – Eugene Ionesco – Meša Selimović

Hrvatska moderna: 1892. – 1916. Praška skupina – Bečka skupina	Janko Leskovar – Ivan Kozarac – Antun Gustav Matoš – Milan Begović – Dinko Šimunović – Janko Polić Kamov – Ivo Vojnović – Fran Galović – Dragutin Domjanić – Vladimir Vidrić – Vladimir Nazor – Milutin Cihlar Nehajev

Hrvatski književnici avangarde (20. stoljeće)	Ivan Goran Kovačić – Nikola Pavić – Mate Balota – Drago Gervais – Šime Vučetić – Marin Franičević – Tin Ujević – Dobriša Cesarić – Dragutin Tadijanović – Ivo Andrić – Miroslav Krleža – Antun Branko Šimić – Ivana Brlić-Mažuranić – Ivan Slamnig – Marija Jurić Zagorka – Ranko Marinković – Slavko Mihalić – Slobodan Novak – Vesna Parun – Ivan Aralica

Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za književnost

Godišnja nagrada

1959. Vesna Parun • 1962. Petar Šegedin • 1964. Dobriša Cesarić & Jure Kaštelan • 1965. Ranko Marinković • 1966. Jure Franičević-Pločar • 1968. Slobodan Novak • 1969. Krsto Špoljar • 1970. Stanko Lasić & Antun Šoljan • 1971. Oto Šolc • 1972. Nikola Milićević & Svetozar Petrović • 1973. Živko Jeličić • 1974. Marin Franičević • 1975. Vesna Krmpotić & Predrag Matvejević • 1976. Zvane Črnja & Milivoj Solar • 1978. Drago Kekanović & Milivoj Slaviček • 1979. Ivan Katušić & Miroslav Slavko Mađer • 1980. Tito Bilopavlović & Nikica Petrak • 1981. Ivan Slamnig & Danijel Dragojević • 1983. Zvonko Maković • 1984. Luko Paljetak • 1985. Nedjeljko Fabrio & Zvonimir Majdak • 1986. Viktor Žmegač • 1987. Nusret Idrizović & Augustin Stipčević • 1988. Branimir Bošnjak • 1989. Zvonimir Mrkonjić • 1990. Bruno Popović • 1991. Željka Čorak • 1992. Slavko Mihalić • 1993. Sibila Petlevski • 1994. Ivan Golub • 1995. Ante Stamać • 1996. Jozo Laušić • 1997. Željko Knežević • 1998. Jakša Fiamengo • 1999. Goran Tribuson • 2000. Stanko Andrić • 2001. Drago Glamuzina • 2002. Andriana Škunca • 2003. Renato Baretić • 2004. Luko Paljetak • 2005. Delimir Rešicki • 2006. Mate Ganza • 2007. Mirko Kovač • 2008. Anka Žagar • 2009. Ivana Šojat-Kuči • 2010. Nada Gašić • 2011. Zoran Ferić • 2012. Tatjana Gromača • 2013. Milko Valent • 2014. Josip Mlakić • 2015. Delimir Rešicki • 2016. Krešimir Nemec • 2017. Branko Maleš • 2018. Ludwig Bauer • 2019. Maša Kolanović • 2020. Marko Gregur • 2021. Ivica Prtenjača • 2022. Denis Peričić

Za životno djelo

1962. Miroslav Krleža • 1967. Vjekoslav Kaleb & Dragutin Tadijanović • 1968. Gustav Krklec & Dobriša Cesarić • 1969. Vjekoslav Majer • 1970. Nikola Šop • 1971. Miroslav Feldman • 1972. Šime Vučetić • 1973. Novak Simić • 1974. Marijan Matković • 1975. Ranko Marinković • 1976. Vladimir Popović • 1977. Drago Ivanišević • 1978. Joža Horvat • 1979. Marin Franičević • 1980. Josip Barković • 1982. Vesna Parun • 1983. Jure Franičević-Pločar • 1984. Aleksandar Flaker & Jure Kaštelan • 1985. Mirko Božić • 1986. Vojin Jelić • 1987. Živko Jeličić • 1988. Ivan Slamnig • 1989. Slobodan Novak • 1990. Olinko Delorko • 1991. Petar Šegedin • 1992. Ivo Frangeš • 1993. Srećko Diana • 1994. Nikola Milićević • 1995. Rajmund Kupareo • 1996. Slavko Mihalić • 1997. Ivan Kušan • 1998. Miroslav Slavko Mađer • 1999. Vesna Krmpotić • 2000. Stanko Lasić • 2001. Ivo Brešan • 2002. Gajo Peleš • 2003. Viktor Žmegač • 2004. Josip Tabak • 2005. Irena Vrkljan • 2006. Miroslav Šicel • 2007. Nedjeljko Fabrio • 2008. Zvonimir Mrkonjić • 2009. Milivoj Solar • 2010. Ivan Aralica • 2011. Nikica Petrak • 2012. Luko Paljetak • 2013. Tonko Maroević • 2014. Zvonimir Majdak • 2015. Pavao Pavličić • 2016. Dubravko Jelčić • 2017. Feđa Šehović • 2018. Danijel Dragojević • 2019. Andriana Škunca • 2020. Dubravka Oraić Tolić • 2021. Hrvoje Hitrec • 2022. Ivan Rogić Nehajev

v • u Dobitnici Nagrade Ivan Goran Kovačić

1965. Petar Šegedin (Orfej u maloj bašti) • 1966. Ranko Marinković (Kiklop) • 1967. Meša Selimović (Derviš i smrt) • 1968. Miroslav Krleža (Zastave) • 1969. Rafo Bogišić (O hrvatskim starim pjesnicima) • 1970. Drago Ivanišević (Glasine) • 1971. Tomislav Ladan (Te kritike) • 1972. Karlo Štajner (7000 dana u Sibiru) • 1973. Marko Ristić (Turpituda) • 1974. Jure Franičević Pločar (Vir) • 1975. Oskar Davičo (Rituali umiranja jezika) • 1976. Mirko Božić (Colonnello) • 1977. Danilo Kiš (Grobnica za Borisa Davidoviča) • 1978. Marijan Matković (Ogledi i ogledala) • 1979. Jure Kaštelan (Divlje oko) • 1980. Jara Ribnikar (Život i priča) • 1981. Sreten Asanović (Noć na golom brdu) • 1982. Vojin Jelić (Doživotni grešnici) • 1983. Mihailo Lalić (Dokle gora zazeleni) • 1984. Marin Franičević (Povijest hrvatske renesansne književnosti) • 1985. Ivan Aralica (Duše robova) • 1986. Matko Peić (Ljubav na putu) • 1987. Irena Vrkljan (Marina ili o biografiji) • 1988. Vesna Krmpotić (Brdo iznad oblaka) • 1989. Borislav Pekić (Atlantida) • 1990. • 1991. • 1992. • 1993. Ranko Marinković (Never more) • 1994. • 1995. • 1996. • 1997. • 1998. Slavko Mihalić (Pandorina kutija) • 1999. • 2000. Aleksandar Flaker (Književne vedute) • 2001. • 2002. Josip Vaništa (Knjiga zapisa) • 2003. Nedjeljko Fabrio (Triemeron) • 2004. Renato Baretić (Osmi povjerenik) • 2005. Danijel Dragojević (Žamor) • 2006. Dubravka Oraić Tolić (Muška moderna i ženska postmoderna) i Ivana Sajko, (Rio bar) • 2007. Zdravko Zima (Lovac u labirintu) • 2008. Josip Mlakić (Tragom zmijske košuljice) • 2009. Anka Žagar (Stvarnice, nemirna površina) • 2010. Zoran Kravar (Uljanice i duhovi) • 2011. Dubravka Ugrešić (Napad na minibar)