Portal:Europa/Izabrana biografija
Slijede kronološki poredane izabrane biografije na portalu Europa.
2008.[uredi kôd]
Svibanj
Bartolomeu Dias ili Diaz (Algarve, oko 1450. - na moru kod Rta Dobre nade, 29. svibnja 1500.), portugalski pomorac i istraživač. Dias je prvi Europljanin koji je, još od antike, dospio 1488 do Rta dobre nade i kroz Atlantski ocean do istočne obale Afrike. Gotovo ništa se ne zna o Diasovom ranom životu.
1486 Diasu je povjerena ekspedicija od tri broda da istraži krajnji jug Afrike. Sa ostala dva broda su zapovjedali Joao Infante i Diasov brat (nepoznatog imena). Krenuli su na put u travnju 1487. Nakon 6. siječnja 1488 Dias se odmaknuo od obale zbog velikog nevremena. Kada se nakon nekoliko dana vrijeme smirilo Dias je krenuo nazad prema kopnu. Međutim, kopno se nije vidjelo i Dias je samo plovio prema sjeveru. Došao je do kopna 3. veljače.
Dias je oplovio oko Rta dobre nade. Vrijeme je bilo toliko loše da se rt nije vidio. Dias je na povratku a zbog lošeg vremena rt nazvao Cabo das Tormentas ( Olujni rt ). Kasnije ga je portugalski kralj Ivan II. preimenovao u Cabo da Boa Esperança (Rt dobre nade), jer se postao redovita plovna ruta za Indiju. Usprkos lošem vremenu Dias je došao i do ušća Velike riblje rijeke, na području današnje Južnoafričke Republike. Dias je tako postao prvi europljanin koji je plovio i istraživao na jugu Afrike.
Lipanj
William Shakespeare (Stratford na Avonu, Engleska, 23. travnja 1564. - Stratford na Avonu, 3. svibnja 1616.), engleski književnik, kazališni glumac i redatelj, općenito smatran za najvećeg pisca engleskog jezika i najslavnijeg i najizvođenijeg svjetskog dramatičara. Njegova su djela prevedena na sve jezike svijeta.
Gotovo ni o jednom drugom piscu ne zna se tako malo kao o Williamu Shakespeareu. Ličnost pisca, čija su djela poznata cijelom obrazovanom svijetu još uvijek je zagonetka. William Shakespeare rodio se u gradiću Stratford na Avonu 1564. godine, u grofoviji Warwickshire (u isto vrijeme kada je u Rimu umro Michelangelo), kao treće i najstarije muško dijete od osmero djece. Kršten je 26. travnja 1564. godine pa se smatra da je rođen 23. travnja 1564. godine. Otac mu je bio John Shakespeare, ugledan i imućan građanin, trgovac-zanatlija, član Općinskog vijeća. O njegovom dobrom imovinskom statusu govori i podatak da je 1596. godine John Shakespeare mogao platiti da on i njegovo potomstvo upotrebljava obiteljski grb koji prikazuje sokola i koplje te ima francuski natpis: Non sanz droict (Ne bez prava).
Srpanj
Albert Einstein (Ulm, 14. ožujka 1879. - Princeton, 18. travnja 1955.), čuveni njemački teoretičar fizike i jedan od najistaknutijih stvaratelja novog doba u fizici. Između 1905. i 1925. godine Einstein je promijenio naše razumijevanje prirode na svim razinama, od najmanjeg fotona pa do svemira kao cjeline. Stotinu godina poslije još uvijek istražujemo Einsteineov svemir.
Albert Einstein rođen je 14. ožujka 1879. u Ulmu, gradu na jugu Njemačke, u židovskoj obitelji koja nije bila osobito religiozna. Otac Hermann bio je trgovac kemikalijama i elektrotehničkim materijalom, a trgovao je najprije u Njemačkoj, zatim u Švicarskoj i potom u Italiji, te je poticao mladog Einsteina da postane inženjer, dok je majka Pauline naklonjena glazbi inzistirala da uči svirati violinu. Sestra Maja bila je dvije godine mlađa i slijedila je bratove stope školujući se u Švicarskoj.Po zanimanju je bio profesor. Sve do svoje treće godine Albert nije progovorio, ali je pokazivao nevjerovatnu radoznalost i brilijantnu moć shvaćanja kompliciranih matematičkih koncepata. Ovakva intelektualna samostalnost pokazala se kasnije osnovom za njegova znanstvena postignuća.
Kolovoz
Winston Leonard Spencer Churchill (Oxfordshire, 30. studenog 1874. - London, 24. siječnja 1965.) - britanski političar, državnik, pisac i borbeni imperijalist najpoznatiji kao premijer Velike Britanije tijekom Drugog svjetskog rata. Osvojio je 1953. Nobelovu nagradu za književnost zahvaljujući knjigama u kojima je opisao modernu englesku i svjetsku povijest. Sir Winston Churchill 2002. godine je izabran za najvećeg Britanca u povijesti u anketi 100 najvećih Britanaca.
Sir Winston Leonard Spencer Churchill rođen je 30. studenog 1874. godine u mjestu Oxfordshire. Godine 1895. završio je vojnu akademiju u Sandhurstu. Kao časnik britanske vojske borio se 1897. - 1898. protiv ustanika na sjeverozapadu Indije, a 1898. pod Kitchenerom, u bici kod Omdurmana (Sudan). Naredne godine napušta vojsku i neuspješno se kandidra kao član Konzervativne stranke za zastupnika u britanskom parlamentu. Kao ratni dopisnik sudjelovao je u burskom ratu kada je (1898.) i zarobljen. Svojim podvizima i dopisima s bojišta stekao je veliku popularnost na osnovu koje je 1900. izabran za zastupnika Donjeg doma. Četiri godine kasnije priključio se Liberalnoj stranci. U periodu od 1905. - 1908. obnašao je dužnost državnog podsekretara za kolonije, a u periodu 1908. - 1909. bio je ministar trgovine.
Rujan
Miroslav Krleža (Zagreb, 7. srpnja 1893. – Zagreb, 29. prosinca 1981.), književnik i enciklopedist, po mnogima najveći hrvatski pisac 20. stoljeća.
Rođen u Zagrebu u građanskoj obitelji niže-srednjega socijalnoga statusa (razdoblje opisano u dojmljivoj prozi "Djetinjstvo u Agramu"), Krleža pohađa vojnu kadetsku školu u Pečuhu, te neposredno uoči 1. svjetskoga rata, u doba Balkanskih ratova, pod utjecajem jugoslavenske integralističke ideologije bježi u Srbiju. Godine 1913. prekida vojni studij u peštanskoj Ludovicejskoj akademiji. Preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s nakanom da bude dobrovoljac u srpskoj vojsci. Osumnjičen je kao špijun i srbijanske ga vlasti protjeruju. Vraća se u Austro-Ugarsku i u Zemunu biva uhićen na osnovi tjeralice Ludoviceuma. Godine 1915. mobiliziran je kao domobran i poslan na bojišnicu u istočnoj Europi (Galicija) gdje doživljuje Brusilovljevu ofanzivu. Na bojištu je kratko vrijeme, a ostatak rata provodi po vojnim bolnicama i toplicama zbog slaboga zdravstvenoga stanja, a i objavljuje prve književne i novinske tekstove. Po stvaranju Kraljevine SHS Krleža se, fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom, angažira u komunističkom pokretu novonastale države i razvija snažnu spisateljsku djelatnost.
Listopad
Napoleon I. Bonaparte (Ajaccio, 15. kolovoza 1769. – Sveta Helena, 5. svibnja 1821.) francuski je vojskovođa, državnik, car i vladar.
Kao dijete siromašnog korzikanskog plemića školovao se na francuskoj vojnoj akademiji i francusku revoluciju dočekao s činom topničkog satnika. U francuskim je revolucionarnim ratovima brzo napredovao do čina generala i godine 1796. dobio zapovjedništvo nad francuskim snagama koje su jug zemlje trebale braniti od Austrijanaca iz Italije. Zahvaljujući svom britkom umu u nizu je bitaka i vještih manevara porazio nadmoćne austrijske trupe, osvojio sjevernu Italiju i prisilio Austriju na sklapanje mira u Campo Formiu 1797.
Njegovi vojni uspjesi i naglo stečena popularnost učinili su ga favoritom političara i narodnih masa koji su željeli stabilnost nakon godina revolucionarne anarhije i nasilja. Godinu dana nakon pohoda u Egipat, Napoleon je godine 1799. izveo državni udar poslije kojega se proglasio prvim konzulom i zaveo osobnu diktaturu. Godine 1804. proglasio se francuskim carem.
Napoleonova vladavina bila je obilježena sukobom Francuske s Velikom Britanijom, koji je trajao od godine 1793. do mira u Amiensu 1802. Godinu dana kasnije sukob je ponovno eskalirao i Napoleon se, nakon poraza u pomorskoj bitci kod Trafalgara i kraha planova za invaziju Britanskog otočja, morao obračunati s britanskim kontinentalnim saveznicima.
Studeni
Jean-Paul Charles Aymard Sartre (Pariz, 21. lipnja 1905. - Pariz, 15. travnja 1980.), francuski filozof, romanopisac, esejist, dramaturg, scenarist i kritičar. Sartreu je 1964. dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, no odbio ju je primiti iz moralnih razloga.
Jean-Paul Charles Aymard Sartre rođen je 21. lipnja 1905. u Parizu kao sin mornaričkog časnika Jean-Baptistea Sartrea i njegove supruge Anne-Marie Schweitzer. Majka mu je, njemačko-alzaškog porijekla, bila rođakinja nobelovca Alberta Schweitzera. Kad je Sartre imao samo 15 mjeseci, umro mu je otac. Otad ga je odgajao djed po majci, Charles Schweitzer, profesor njemačkog jezika, koji ga je podučavao matematici i upoznao ga sa klasičnom književnosti u vrlo ranoj dobi.
Kao mladić, 1920-ih godina, Sartre se počeo zanimati za filozofiju, nakon što je pročitao Bergsonov Esej o trenutnim podacima svijesti. Studirao je u Parizu na École Normale Supérieure, institutu višeg školstva, koji je bio ishodište svih francuskih mislilaca i intelektualaca toga doba. Sartre je bio uvelike inspiriran zapadnjačkom filozofijom; upijao je ideje filozofa kao što su Immanuel Kant, Georg Wilhelm Friedrich Hegel i Martin Heidegger.
Godine 1929. na École Normale upoznao se sa Simone de Beauvoir, koja je studirala na Sorbonni i kasnije postala istaknuta intelektualka, književnica i feministica. Zapisano je da su njih dvoje imali prisnu prijateljsku, te otvorenu ljubavnu vezu.
Prosinac
Charles Spencer Chaplin (London, 16. travnja 1889. - Cousier-sur-Vevey, 25. prosinca 1977.), poznatiji kao Charlie Chaplin, engleski glumac, zvijezda nijemog filma, redatelj, scenarist i glazbenik.
Chaplin je jedan od najkreativnijih i najutjecajnijih osoba u eri nijemog filma. U svojim filmovima je nastupao kao glumac, redatelj, scenarist, producent i skladatelj glazbe. Karijera mu se protegnula na 65 godina, od kazališta u Engleskoj u kojima je nastupao kao dječak, pa sve skoro do smrti u 88. godini.
Njegov glavni lik bio je "Skitnica", lutalica otmjenog držanja i džentlmenskog ponašanja. Lik nosi uski kaput, prevelike hlače i cipele, polucilindar te bambusov štap, a zaštitni znak su mu potkresani brkovi.
Charlie Chaplin rođen je 16. travnja 1889. u Walworthu, London. Njegovi roditelji bili su zabavljači u varijeteu, a rastali su se prije nego što je Charlie navršio tri godine. Od roditelja je naučio pjevanje. Popis stanovništva iz 1891. pokazuje da je njegova majka, glumica Lily Harvey (Hannah Harriet Hall), živjela s Charliejem i njegovim starijim bratom Sydneyjem u ulici Barlow, u Walworthu. Kao dijete je Charlie s majkom živio i na drugim adresama u i oko Kennington Roada u Lambethu. Njegov otac Charles Chaplin stariji bio je romskog podrijetla. Bio je alkoholičar te je slabo kontaktirao sa sinom, iako su Charlie i njegov brat kratko živjeli s njim i njegovom ljubavnicom.
2009.[uredi kôd]
Siječanj
Johann Sebastian Bach (Eisenach, 21. ožujka 1685. - Leipzig, 28. srpnja 1750.), njemački barokni skladatelj i orguljaš .
Općenito ga se smatra jednim od najvećih skladatelja svih vremena. Njegova su djela zapažena po intelektualnoj dubini, tehničkoj zahtjevnosti i umjetničkoj ljepoti, te su bila nadahnuće gotovo svim skladateljima europske tradicije, od Mozarta do Schoenberga. Među djela JS Bacha spadaju Brandenburški koncerti, Varijacije Goldberg, Engleske suite, Francuske suite, Partite, Dobro ugođen glasovir, Misa u h-molu, Muka po Mateju, Glazbena ponuda, Umjetnost fuge, Sonate i partite za violinu solo, Suite za violončelo, više od 200 kantata i jednak toliki broj djela za orgulje. Bach je imao ukupno 20 djece sa dvije žene. Sva Bachova djeca su bila glazbeno nadarena, a neki su postali i istaknuti glazbenici, od kojih su najpoznatiji Carl Philipp Emanuel Bach, Johann Christian Bach te Wilhelm Friedemann Bach.
Veljača
.jpg)
Michael Schumacher (Hürth-Hermülheim, 3. siječnja 1969.), bivši njemački vozač Formule 1. Sa suprugom Corinnom ima dvoje djece, Ginu Mariu i Micka. Michael je stariji brat Ralfa Schumachera, koji je također donedavno bio vozač Formule 1.
Najuspješniji vozač Formule 1 svih vremena. Sedmerostruki prvak svijeta, pobjednik 91 Grand Prix utrka, te vlasnik još niza rekorda u svijetu Formule 1. Bio je dva puta Njemački sportaš godine (1995. i 2004.). On je prvi i zasad jedini Nijemac, kojemu je to uspjelo ostvariti u utrkama Formule 1. Nakon dva naslova prvaka osvojenih u Benettonu (1994. i 1995.) 1996. g. prelazi u Ferrari, momčad koja naslov prvaka nije okusila još od davne 1979. s Jodyjem Scheckterom. Od 2000. g. pa do kraja 2004. g. nitko mu nije bio ravan i osvojio je 5 naslova u nizu. Srušio je gotovo sve bitne statističke rekorde. Michael je svoju posljednju sezonu 2006. u Ferrariju odvozio za 46 milijuna dolara.
Ožujak
Leonardo da Vinci (15. travnja 1452. - 2. svibnja 1519.) bio je talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, mislilac, matematičar i inženjer.
Ukratko - najveći genij renesanse, čovjek koji utjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka - višestruko nadarena čovjeka neutažive znatiželje i žudnje za novim spoznajama. Osim u umjetnosti, dao je doprinose anatomiji, botanici, geologiji, matematici, optici, mehanici, astronomiji, hidraulici, niskogradnji, tehnici proizvodnje oružja, urbanistici.
Njegove Posljednja večera (1495. - 1497.) i Mona Lisa (1503. - 1506. ) spadaju među najpopularnije i najutjecajnije slike renesanse, dok njegovi spisi odražavaju duh znanstvenog istraživanja i mehaničke inventivnosti koja je bila stoljećima ispred svoga vremena. Leonardo da Vinci je bio prvi umjetnik koji je afirmirao tehniku slikanja sfumato, a posebno je vidljiva na njegovim remek djelima.
Travanj
August, lat. IMP·CAESAR·DIVI·F·AVGVSTVS, (Rim, 23. rujna 63. pr. Kr. – Nola kod Napulja, 19. kolovoza 14.), pravim imenom Gaj Julije Cezar Oktavijan (lat. Gaius Julius Caesar Octavianus), bio je prvi Rimski car, pranećak Julija Cezara (unuk Cezarove sestre Julije).
Bezpogovorno povijesno ocijenjen kao jedan od najvećih rimskih careva. Premda su njegovim dolaskom na vlast očuvane dotadašnje forme Rimske Republike, vladao je autokratski preko 40 godina kao jedini i nikom odgovorni gospodar moćnog Rima. U zasluge mu se, između ostalog, ubraja to što je priveo kraju gotovo stogodišnje razdoblje građanskih ratova i donio Rimu mir (Pax Romana), razvoj i prosperitet, te udario temelje rimskoj imperijalnoj veličini. Imenom Oktavijan, u povijesti je ostao poznat pod imenom August, što je ustvari titula koju mu je dodijelio Senat 27. pr. Kr., a znači Uzvišeni, pa se u povijesti uvriježilo da se tim činom, ta godina računa i kao početak Rimskog Carstva.
Svibanj
_-_Portrait_of_Leo_Tolstoy_(1887).jpg)
Lav Nikolajevič Tolstoj (rus. Лев Никола́евич Толсто́й; Jasnaja Poljana, pokrajina Tula, 9. rujna 1828. - Astapovo, 7. studenog 1910.) je ruski književnik i mislilac. Jedan je od najvećih svjetskih romanopisaca. Tolstoj je bio propovjednik jednoga oblika kršćanstva koji se, po njegovim riječima, temeljio na onome što je rekao Isus Krist umjesto na crkvenim naukama, stoga je i poricao Isusovo božanstvo, rođenje od djevice i uskrsnuće.
Njegova obitelj bila je plemićkog porijekla. Naime, titulu grofa njegovim precima dodjelio je u 18. stoljeću osobno Petar Veliki. Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dijete pa su ga stoga odgojili i za njega se brinuli rođaci. Polazeći u prikaz njegovog sentimentalnog života kronološkim redom zapažamo da je već u svojoj osmoj godini vatren i osjetljiv, upoznao nježnost i gorčinu ljubavi. Bila je to ljupka devetogodišnja Sonječka Kološin.
Svoje prvo djelo Djetinjstvo objavio je 1852. godine. Najpoznatija djela su mu Ana Karenjina i Rat i mir.
Lipanj
Homer (grč. Ὅμηρος / Hómēros) ime je legendarnog grčkog pjesnika, za koga se ne zna točno kad je živio, pretpostavlja se negdje u 7. i 8. st. p.n.e., jer su tada dovršeni njegovi epovi Ilijada i Odiseja. Ime mu se pučkom etimologijom povezivalo sa sljepoćom - grč. ὁ μὴ ὁρῶν, ho mè orōn znači "onaj koji ne vidi". Kao što poznati epigram tvrdi, brojni se gradovi natječu da bi se priznalo da se tamo bio rodio - Smirna, Rodos, Kolofon, Salamina, Hij, Arg i Atena.
Zamišljalo ga se kao stara, siromašna i slijepa pjevača koji je putovao i živio od recitiranja svojih pjesama. No, uzevši u obzir Homerovo živopisno opisivanje, malo je vjerojatno da je zaista bio slijep. Također, često se u antičkim djelima govorilo o "slijepcu s Hija". Na tom je otoku postojao svojevrstan kult, takozvana porodica Homerida koja je širila Homerova djela.
Srpanj
Sveti Bonaventura (pravim imenom Ivan Fidanza; Bagnorea, Italija, 1221. - Lyon, 15. srpnja 1274.) bio je franjevački teolog; svetac, kardinal, Doctor Ecclesiae, serafinski naučitelj. Nakon svršenih nauka »in artibus« prigrli oko 1243. život i pravilo Manje Braće. Od 1248. do 1257. predaje u Parizu i razvija veliku djelatnost na literarnom polju. Dne 2. veljače 1257. izabran je jednoglasno generalom franjevačkog reda. Kroz 17 godina svoga generalstva sudjeluje u raznim poslima reda i Crkve.1265. nije se htio primiti nadbiskupske časti, a 28. svibnja 1273. bude prisiljen primiti kardinalski šešir. Siksto IV. proglasi ga 1482. svecem, a Siksto V. ubroji ga 1588. među crkvene naučitelje. Sv. Bonaventura duguje svoju znanost augustinizmu, koji je primio od Aleksandra Haleškoga, a inspiraciju, duh, kojim je tu tradicionalnu nauku oživio, tražio je u srcu sv. Franje. Kad je Bonaventura stupio na poprište znanosti, mistika je prevladavala u teologiji, a znanje je bilo podređeno dobrom, kreposnom vladanju. Njegove riječi izrazuju glavnu oznaku njegova čitavog sustava. On promatra svemir, čovjeka i Boga; upotrebljava spekulaciju, teologiju i filozofiju, da nas dovede do intuitivne kontemplacije Boga.
Kolovoz
Joanne Kathleen Rowling (Chipping Sodbury, Engleska, 31. srpnja 1965.), britanska književnica. Najpoznatija kao autorica serije romana o mladom čarobnjaku Harryju Potteru koja je osvojila brojne književne nagrade, a u cijelom je svijetu prodana u više od 400 milijuna primjeraka. Nakon što je 1986. diplomirala na Sveučilištu Exeter (University of Exeter) preselila se u London gdje je počela raditi za Amnesty International. Tijekom tog razdoblja, dok se vozila u vlakom iz Manchestera u London, dobila je ideju za priču o dječaku koji pohađa školu čarobnjaštva. Počela je pisati o avanturama Harryja Pottera čim je stigla na svoje odredište. Rowling se zatim preselila u Porto, u Portugalu gdje je poučavala engleski kao strani jezik. Tamo se, 16. listopada 1992. udala za portugalskog televizijskog novinara Jorgea Arantesa. Prije razvoda 1993. rodila im se kćer Jessica Isabel. U prosincu 1994. s kćeri se preselila svojoj sestri u Edinburgh. Živjela je od socijalne pomoći, ali je uspjela dovršiti svoj prvi roman pišući u edinburškim kafićima kad god je uspjela uspavati Jessicu.
Rujan
Savka Dabčević-Kučar (Korčula, 6. prosinca 1923. - Zagreb, 6. kolovoza 2009.), hrvatska političarka i ekonomistica. Otac joj je Antun Dabčević, pravnik, Hrvat iz Dobrote (Boka kotorska), potomak stare bokeljske pomorske obitelji brodovlasnika i kapetana (Dabčevići, Ivanovići, Lukovići). Zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave u Zagrebu 1895., kao tadašnji brucoš filozofije suđen i kažnjen zabranom studiranja na Sveučilištu u Zagrebu. Završio pravni fakultet u Beču. Službovao kao pravnik, gradski poglavar (Benkovac, Zadar, Korčula), a kasnije banski savjetnik (Dubrovnik, Split). Zbog neslaganja s vlastima prijevremeno umirovljen 1934. Majka: Marija Miljenka Novak (po majci Denegri), Hrvatica. Završila građansku školu i kratko vrijeme bila zaposlena kao službenica. Savka Dabčević Kučar je od 1951. udata za diplomiranog inžinjera rudarstva Antu Kučara, Hrvata, rođenog u Bolu (otok Brač), porijeklom po majci iz trogirske obitelji brodograditelja (Kalebota), po ocu (Ćular-Kučar) iz Unešića u Dalmatinskoj zagori.
Listopad
Bazilije II. Bugaroubojica (Βασίλειος Β΄ Βουλγαροκτόνος, Basileios II Boulgaroktonos, 958. - 15. prosinca 1025.), poznat i kao Bazilije Porfirogenet i Bazilije mlađi kako bi se razlikovao od Bazilija I. Makedonca, bio je bizantski car iz Makedonske dinastije koji je vladao od 10. siječnja 976. godine do 15. prosinca 1025. godine. Za vrijeme njegove vladavine, Bizantsko je Carstvo bilo najsnažnije u gotovo pet stoljeća.
Roditelji Bazilija II. bili su car Roman II. i njegova supruga Teofana. Koristeći povijesni presedan cara Konstantina Porfirogeneta Bazilije je 960. godine, u drugoj godini života, bio okrunjen kao car Bizanta. Kada mu otac neočekivano umire 15. ožujka 963. godine u svojoj 26. godini života, njegova majka preuzima upravljanje državom u svojstvu regenta.
Studeni
Papa Ivan Pavao II. (lat. Ioannes Paulus PP. II) (Wadowice, 18. svibnja 1920. - Vatikan, 2. travnja 2005.), papa građanskog imena Karol Józef Wojtyła.
Rodio se 18. svibnja 1920. u mjestu Wadowice u Poljskoj. Otac, poručnik Karol Wojtyla sa suprugom Emilijom rođenom Kaczorowski, učiteljicom porijekom iz Litve, imao je dva sina. Kada je malom Karolu bilo devet godina umire mu majka, a tri godine kasnije i stariji brat Edmond, a sestru nikada nije ni upoznao, jer je umrla prije njegova rođenja. U osnovnoj školi dobio je nadimak - Lolek. Bio je vratar u rodnim Wadowicama u katoličko-židovskoj nogometnoj momčadi. Lolek se već u gimnaziji počinje angažirati u Crkvi - bio je predsjednik mjesnog ogranka katoličke organizacije mladih Marijina legija. Svaki dan je išao na svetu misu, pohađao je vjeronauk i čitao Bibliju. U to se doba bavio i sportom - skijanjem, klizanjem, planinarenjem i nogometom, gdje je u pravilu bio vratar. Volio je i plivanje, višednevne izlete, spuštanje kanuom i vožnju biciklom. Od osnovne škole bavio se glumom u raznim kazališnim skupinama. Godine 1938. maturira s odličnim uspjehom nakon čega seli s ocem u Krakov.
Prosinac
Fjodor Mihajlovič Dostojevski (rus. Фёдор Михайлович Достоевский, Moskva, 11. studenog 1821. - Petrograd, 9. veljače 1881.); ruski književnik, romanopisac, novelist i publicist ukrajinskog podrijetla.
Sin liječnika, pripadnika nižega plemstva kojega su ubili vlastiti kmetovi zbog okrutnoga postupanja i sadističkih mučenja i ponižavanja, Dostojevski pohađa i završava vojno-inženjerski studij u Petrogradu, no rano odlučuje da će se posvetiti spisateljskomu pozivu. Prevodi Balzacovu «Eugeniju Grandet» i pod utjecajem Gogolja piše svoje prvo djelo, dulju pripovijest «Bijedni ljudi» (1846.), epistolarnoga oblika, koja je oduševila najznačajnijega ruskoga kritika Visariona Bjelinskog i lansirala Dostojevskoga u sferu ruskih književnih krugova. U to se doba Dostojevski približava i ulazi u kružok utopijskih socijalista koje je predvodio Butaševič-Petraševski, čija se "revolucionarna" djelatnost sastojala uglavnom od privatnih rasprava o budućnosti Rusije, reformi društvenoga sustava, demokratizaciji i oslobođenju od kmetstva. Prijelom u životu Dostojevskoga dolazi 1849., nakon zabrane kluba "Petraševaca", uhićenja te sadističke farse što ju je izvela carska policija: autor i njegovi drugovi u zoru su izvedeni na inscenirano strijeljanje, i dok su očekivali egzekuciju pred strjeljačkim strojem, došla je "carska pomilovnica" kojom su, tobože, pomilovani i osuđeni na sibirsku robiju i progonstvo.
2010.[uredi kôd]
Siječanj
Grof Nikola Zrinski (na mađarskom: Zrínyi Miklós) (Zrin, oko 1508. - Siget (Mađarska) 7. rujna 1566.), hrvatski državnik i vojskovođa, jedan od najslavnijih velikana hrvatske i mađarske povijesti, član velikaške obitelji Zrinski. Nikola Šubić Zrinski, prema nekim povjesničarima Nikola Zrinski - Sigetski, Nikola Zrinski stariji ili pak Nikola (IV.) Zrinski (jer je u rodoslovlju obitelji Zrinski četvrti po redu s tim imenom), bio je sin Nikole (III.) Zrinskog i krbavske kneginje Jelene Karlović, sestre (kasnijeg) hrvatskog bana Ivana Karlovića . Nikola je ratovao protiv Turaka još od svoje rane mladosti i prošao kroz mnogobrojne okršaje. Kao vješt vojnik istaknuo se već u svojoj 21. godini u obrani Beča 1529. car Karlo V. nagradio ga je tada konjem i zlatom. Osobito se proslavio 1542. godine kad je s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Građani i suvremenici su naveliko slavili njegovo junaštvo, govoreći da ga je sam Bog poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, kralj Ferdinand I. ga je 24. prosinca 1542. izabrao za hrvatskog bana. Dana 17. lipnja 1543. godine oženio se Nikola Katarinom Frankopan, sestrom kneza Stjepana Frankopana Ozaljskog. U tom braku rodilo se mnogo djece, od kojih je najpoznatiji Juraj (IV.) Zrinski. Među Nikolinim potomcima najznačajniji su njegov unuk Juraj (V.) Zrinski, te praunuci Nikola i Petar.
Veljača
Blaženi Alojzije Stepinac (Brezarić kraj Krašića, 8. svibnja 1898. - Krašić, 10. veljače 1960.), zagrebački nadbiskup i kardinal, proglašen blaženim 1998. Smatra se jednim od velikana Katoličke Crkve u Hrvatskoj.
Alojzije Viktor Stepinac rodio se kao peto od osmero djece Josipa Stepinca i njegove druge žene Barbare. Josip je već imao četvero preživjele djece iz svoga prvog braka s mladom udovicom, koja je umrla ubrzo nakon rođenja posljednjeg djeteta. Josip je bio napredan poljoprivrednik, koji je svu zaradu ulagao u obrađivanje zemlje. Bio je član velike obitelji, koja je do godine 1878. živjela kao zadruga u Brezariću, zapadno od Zagreba. Alojzije je završio četiri razreda u mjesnoj osnovnoj školi, pa je 1909. poslan u Zagreb u klasičnu gimnaziju kao učenik, koji plaća školovanje. Maturirao je 1916., a nekoliko dana nakon toga, upravo uoči 18. rođendana, pozvan je u austrougarsku vojsku, te je 29. lipnja stupio u 96. Karlovačku pukovniju i otišao na šestomjesečnu obuku u Rijeku. U vojsci nije podnosio, da se pred njim psuje - to ga je zaokupljalo cijelog života - a nedjeljom poslije mise, kad su drugi kadeti odlazili u javne kuće ili tražili slične zabave, on se penjao uz 561. stubu do svetišta Majke Božje na Trsatu, kako bi slušao drugu misu.
Ožujak
Marie Curie ((polj.) Maria Skłodowska-Curie, Varšava, 7. studenog 1867. - Passy, 4. srpnja 1934.) bila je kemičarka, pionir ranog doba radiologije i dvostruki dobitnik Nobelove nagrade (Nobelova nagrada za fiziku 1903., Nobelova nagrada za kemiju 1911.). Rođena je u Poljskoj gdje je provela rane godine, no 1891., sa 24 godine odlazi studirati u Pariz. Sve je ispite položila s odličnim te nastavila raditi u Francuskoj, a kasnije je dobila državljanstvo. Osnovala je Institut Curie u Parizu i Varšavi.
Maria Skłodowska je rođena u Varšavi u Poljskoj, koja je tada bila dio Ruskog Carstva. Njene prve godine života bile su ispunjene tugom, obilježene najprije smrću sestre i četiri godine kasnije smrću majke. Isticala se svojom marljivošću i radnim navikama, odbijala je čak i hranu i san da bi učila. Nakon što je završila srednju školu, doživjela je živčani slom. Zbog njenog spola i ruske odmazde Poljskoj, zbog Siječanjske bune, nije se mogla upisati na sveučilište i zato je morala nekoliko godina raditi kao guvernanta. Naposlijetku, uz novčanu pomoć starije sestre, preselila se u Pariz te je počela studirati kemiju i fiziku na Sorboni, gdje je kasnije postala prva žena - predavač.
Travanj
Marko Polo (Korčula?/Mletci?, 1254. - Mletci, 8. siječnja 1324.), mletački trgovac, koji je postao poznat zbog zapisa o svom putovanju kroz Kinu. Vjeruje se da je rođen na otoku Korčuli (prema jednom dokumentu iz 15. stoljeća podrijetlom s Korčule), iako oko toga ne postoji konsenzus. Prema nekim pretpostavkama, obitelj Polo potječe iz grada Korčule.
Oko mjesta njegovog rođenja postoje mnoga sporenja, vezano uz to je li rođen u Mletcima ili u gradiću Korčuli, no nije sporno to da se rodio u ondašnjoj Mletačkoj Republici. Međutim danas većina svjetskih povjesničara odbacuje teoriju o Korčuli kao mjestu rođenja Marka Pola, jer se teorija ne zasniva na povijesnim dokumentima, nego samo na pretpostavkama i koincidencijama. Naime, ulica i dio grada (po postojećim zapisima koji postoje i danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo.
O podrijetlu imena također ima sporenja, talijansko ili hrvatsko podrijetlo, ali najlogičnija se čini pretpostavka da je ime slavenskog (hrvatskog) podrijetla i dolazi od ptice vodarice koja se u tom kraju nazivala pol. Tome u prilog ide i sam grb obitelji Polo koji u sebi sadrži slike četiri ptice vodarice, štoviše i sam Marko se potpisivao s Pol, a ne latiniziranim Polo.
Lipanj
Sir Arthur Ignatius Conan Doyle (Edinburgh, 22. svibnja 1859. - Crowborough, Sussex, 7. srpnja 1930.), britanski autor kriminalističkih romana, najpoznatiji kao "otac" Sherlocka Holmesa i doktora Watsona.
Rođen je 1859. u Edinburghu od roditelja Iraca koji su emigrirali u Škotsku. S devet godina poslan je u isusovačku školu u Stonyhurstu, a 1875. odbacio je kršćanstvo i postao agnostik. Od 1876. do 1881. studirao je medicinu u Edinburghu te obavljao praksu u Astonu (danas predgrađu Birminghama). Nakon studija postao je brodski liječnik i otplovio na zapadnoafričku obalu, a 1882. započeo je privatnu praksu u Plymouthu. Doktorat je dobio 1885. Njegova je praksa bila neuspješna, a čekajući pacijente pisao bi knjige. Prvo mu je djelo izašlo u Chambers's Edinburgh Journal prije njegove dvadesete godine. Ozbiljnije se posvetio književnosti nedugo nakon preseljenja u odmaralište Southsea. Prvo mu je značajnije djelo bilo A Study in Scarlet ("Skica u grimizu") koje je izašlo u Beeton's Christmas Annual 1887. i u kojem se prvi put pojavljuje Sherlock Holmes, stvoren prema profesoru Josephu Bellu.
Srpanj
Ludwig van Beethoven (Bonn, 16./17. prosinca 1770. - Beč, 26. ožujka 1827.), njemački skladatelj.
Općenito ga se smatra jednim od najvećih skladatelja u povijesti glazbe, i bio je ključna figura u prijelaznom periodu između klasične i romantične ere u zapadnoj klasičnoj glazbi. Njegova glazba i ugled nadahnjivali su, a ponekad i punili nesigurnošću iduće generacije skladatelja i glazbenika.
Iako je prvenstveno poznat kao skladatelj, Beethoven je također bio slavljeni pijanist. Rođen u Bonnu u Njemačkoj, u dvadesetim godinama života preselio se u Beč, učeći glazbu s Josephom Haydnom i brzo stječući ugled pijanista virtuoza. Unatoč postupnom gubljenju sluha u mladosti, Beethoven je nastavio proizvoditi značajna remek-djela kroz cijeli život, čak i kad je bio potpuno gluh. Bio je također jedan od prvih skladatelja "slobodnjaka" - organizirajući pretplatničke koncerte, prodavajući skladbe izdavačima i stječući financijsku potporu od bogatih pokrovitelja, radije nego da traži stalno zaposlenje bilo od crkve ili aristokratskih dvorova.
Rođen je najvjerojatnije 16. a kršten 17. prosinca 1770. godine. Potječe iz glazbene obitelji čije podrijetlo vodi iz flamskog grada Mechelena. Umetak “van” u njegovom prezimenu ne označava vlastelinski položaj, već ukazuje na mjesno podrijetlo.
Kolovoz
Kada je tražio pomoć za put kojeg je rezultat bilo otkriće Amerike, odbili su ga svi europski dvorovi. Pomogli su mu jedino Židovi koji su nabavili novac za ekspediciju te za uzvrat bili nagrađeni prvim izvještajem o Americi. Dana 12. listopada 1492. godine Kristofor Kolumbo otkriva Ameriku i iskrcava se na otok San Salvador u Bahamskom arhipelagu. 1607. godine kolonizatori osnivaju prvo stalno naselje u Jamestownu, Virginia.
Nedavno (2004). je objavljena fotografija kutije koja sadrži ostatke Kristofora Kolumba s ugraviranim tekstom na starom španjolskom "Ovdje počivaju kosti Kristofora Kolumba, prvog admirala i pronalazača Novog Svijeta". Posmrtni ostaci oca i sina, kao i brata glasovitog pomorca, Diega Kolumba koji su iskopani u rujnu prošle godine u Santiponceu, nedaleko Seville, preneseni su na sveučilište u Granadi, gdje će se ispitivati do početka zime.
Rujan
Iako je često vezan i uz egzistencijalizam, Camus je odbijao taj pridjev. No, u drugu ruku, Camus u svom eseju Pobunjeni čovjek piše da se cijeli svoj život borio protiv filozofije nihilizma. Njegova religioznost također je bila česta tema, a on je sam u jednoj od svojih knjiga napisao: Ne vjerujem u boga "i" nisam ateist.
Godine 1949. Camus je, prema knjizi Albert Camus, une vie Olivera Todda, unutar Pokreta Revolucionarne unije osnovao Skupinu za međunarodne veze koja se protivila ateističkim i komunističkim tendencijama Bretonovog nadrealizma. Kada mu je 1957. uručena Nobelova nagrada, Camus je bio drugi najmlađi primatelj (nakon Rudyarda Kiplinga), prvi primatelj rođen u Africi, a nakon njegove smrti postao je Nobelovac koji je nakon dobivanja nagrade najkraće živio (samo 3 godine). Kada je tijekom ceremonije dodjele u Stockholmu držao govor, izjavio je: Smatram da je nagradu trebao dobiti Malraux. Kada je to čuo sam Malraux, odvratio je: Camusova izjava služi nam obojici na čast..
Listopad
Još tijekom najranijeg djetinjstva Franje Josipa na dvoru je bila donesena odluka kako njegov otac nije sposoban da bude car, a isto je vrijedilo i za mentalno zaostalog najstarijeg sina Franje II., Ferdinanda. Bez obzira na sve Franjo II., pozivajući se na zakone o nasljeđivanju po kojima najstariji sin naslijeđuje krunu, primorao je ministre i pripadnike dinastije Habsburg da priznaju maloumnog Ferdinanda I. za cara. Ta odluka na kraju dovodi do brisanja iz linije nasljeđivanja oca Franje Josipa Franje Karla kako bi mladi princ prvom prilikom postao car. Najveći utjecaj na obrazovanje budućeg cara je imala njegova konzervativna i prokatolički nastrojena majka Sofija. Osim pozitivnih stajališta o katoličkoj religiji koje će tijekom vladavine često mijenjati u skladu s političkim potrebama tijekom edukacije Franjo Josip će naučiti češki, francuski, mađarski i talijanski jezik.
Studeni
_workshop_-_Martin_Luther_(Uffizi).jpg)
Njegova vjerska reformacija duboko je utjecala na političke, ekonomske, obrazovne i jezične prilike u svijetu što ga je učinilo jednom od najvažnijih figura europske povijesti. Martin Luther rođen je 10. studenog 1483. godine u mjestu Eisleben. Osnovno i srednje obrazovanje Martin Luther stjecao je u Mansfeldu, Magdeburgu i Eisenachu. Godine 1501. u dobi od 17 godina upisao se na sveučilište u Erfurtu. Njegov otac Hans Luther, podrijetlom iz seljačke obitelji, bio je rudar u rudniku bakra u podrčju Mansfelda. Martin Luther namjeravao je studirati pravo, što je bila očeva želja, ali u ljeto 1505. napušta studij, prodaje knjige i pristupa augustinskom redu u Erfurtu. Ta je odluka iznenadila njegove prijatelje i zgrozila njegova oca. Kasnije će taj svoj potez Luther objašnjavati reakcijom na neke događaje iz svoga života koji su ga učinili svjesnim prolaznosti života. U samostanu je promatrao pravila koja se nameću novacima, ali nije našao vlastiti mir kako je očekivao. Ipak 1507. godine je zaređen, a Lutheru je ponuđeno da studira teologiju kako bi postao profesor u nekom od novoosnovanih sveučilišta koje su utemeljili redovnici. Godine 1508. postavljen je u službu Johanna von Staupitza, vice-generala augustinskog reda, na novom sveučilištu u Wittenbergu (osnovano 1502.). Diplomirao je teologiju 1509. i vratio se u Erfurt, gdje je boravio do 1511. godine.
Prosinac
Rođena kao prvo dijete u braku Alberta, vojvode od Yorka, i Elizabeth, vojvotkinje od Yorka. Njen otac je bio drugi sin kralja Đure V. i kraljice Mary. Krštena je u, sada srušenoj, kapeli u Buckinghamskoj palači, kao Elizabeth Alexandra Mary. Prvo ime dobila je po majci, drugo po prabaki Aleksandri, a treće po baki Mariji. Jedina kraljičina sestra je pokojna Margareta, rođena četiri godine nakon kraljice. U trenutku rođenja kraljica, tada kraljevna Elizabeta od Yorka, bila je treća u nasljednom nizu, iza strica Edvarda i svog oca Alberta. Njeno rođenje je izazvalo interes javnosti, ali nije bilo razloga za vjerovati da bi mogla naslijediti tron. Naime, njen stric Edvard je bio prijestolonasljednik za kojega se vjerovalo da će postati kralj i imati potomstvo koje će ga naslijediti. Edvard je postao kralj nakon smrti Elizabetinog djeda, ali je abdicirao (a osim toga, ni u braku kojeg je kasnije sklopio nije imao djece), a Elizabetini roditelji nisu imali sinova koji bi joj ugrozili poziciju nasljednice, što znači da bi Elizabeta postala kraljica u svakom slučaju.
2011.[uredi kôd]
Siječanj
Antoni Gaudí, punim imenom Antoni Plàcid Guillem Gaudí i Cornet (1852-1926), bio je katalonski arhitekt Art Nouveaua poznat po svom originalnom stilu i iznimno osobnom dizajnu.
Gaudí je rođen u malom gradiću Reus, provincija Tarragona, (Španjolska) 1852. godine. Oko njegovog mjesta rođenja danas se nadmeću gradići Riudoms i Reus, iako većina njegovih biografa smatraju da se rodio u Reusu. Roditelji su mu bili Francesc Gaudí Serra i Antònia Cornet Bertran. Gaudí je bio najmlađe od petoro djece, a od ranih dana je bio bolestan od reume. Najčešće zbog bolova nije mogao hodati, tako da je morao jahati na magarcu. Nije bio među boljim đacima i jedini predmet koji je volio bila je geometrija. Kao sedamnaestogodišnjak stiže u Barcelonu u namjeri da studira arhitekturu. Gaudí je studirao arhitekturu na Višoj tehničkoj školi za arhitekturu (La Escuela Técnica Superior de Arquitectura) u Barceloni od 1873. do 1877. god. Zbog nedostatka novca, usporedo sa studijem, radi kao tehnički crtač i ponekad kao dizajner namještaja. Budući da je te poslove odlično radio, za različite projekte ga primaju dvojica poznatih katalonskih arhitekata, Josep Fontserè i Joan Martorell. Na studijama je ostvario samo osrednje ocjene iz arhitekture, ali odlične iz "probnih nacrta i projekata".
Veljača
Charles André Joseph Marie de Gaulle (Lille, 22. studenog 1890. - Colombey-les-deux-Eglises, 9. studenog 1970.), u francuskoj često nazivan Général de Gaulle, je bio francuski general i državnik, obnašatelj dužnosti 18. predsjednika Francuske.
Prije Drugog svjetskog rata, de Gaulle je bio poznat kao vojni taktičar za oklopno ratovanje, te se zalagao za koncentrirano korištenje oklopnih i zračnih snaga. Tijekom rata dosegao je čin general-brigadira te je bio predsjednik vlade Slobodne Francuske koja je bila u egzilu. Između 1944. i 1946., nakon oslobođenja Francuske od Osovinske okupacije, bio je predsjednik Provizionalne vlade.
Pozvan da nakon Alžirskog puča 1958. formira novu vladu, inspirirao je novi ustav, te je 1959. stupio na dužnost 1. predsjednika, 18. ukupno, Pete Republike. Njegova politička ideologija je znana kao golizam (francuski Gaullisme), a izvršila je velik utjecaj na modernu francusku politiku.
Ožujak
Rođen je u Liverpoolu 9. listopada 1940., dok mu je otac, Fred Lennon, bio odsutan od kuće. Otac se vratio obitelji pet godina kasnije, no supruga Julia više nije željela živjeti s njime. Dječak je odrastao kod tete Mimi, majčine sestre. Majka je umrla 1958, u prometnoj nesreći pred kućom tete, kada je Johnu bilo sedamnaest godina. John je dosadu u školi razbijao crtanjem svojih kolega i profesora i markiranjem s nastave. Budućnost mu nije izgledala sjajno dok teta nije zamolila ravnatelja škole da mu napiše preporuku za Liverpool Art College, radi njegova crtanja.
Godine 1955. osnovao je svoju prvu grupu, The Quarrymen, s prijateljem Peteom Shottonom. Ostali članovi bili su Nigel Walley i Ivan Vaughan. Ivan Vaughan je upoznao Johna sa svojim prijateljem Paulom McCartneyem 1957. Zajedno s njime i, nešto kasnije, Georgeom Harrisonom osniva grupu The Beatles. Kasnije (1962.) im se pridružio Ringo Starr. Godine 1963. godine izdaju svoj prvi album Please, Please me. Pjesme Help, Strawberry Fields Forever i I Am The Walrus bili su Lennonovi važniji doprinosi Beatlesima koji su osvojili srca slušatelja i top liste. Grupa se raspada 1970. godine. Posljednji Lennonovi hitovi za grupu bili su Revolution, Across the Universe, Don't Let Me Down i Come together.
Travanj
Max Weber sin je kasnijeg berlinskog gradskog vijećnika i nacionalnoliberalnog zastupnika dr. Maxa Webera st.
U krugu takozvane građanske ljevice, Weber je zastupao zanemarena gledišta "desnih", kao, recimo, prvenstvo nacionalne moći pred idealima socijalne pravednosti, narodnog blagostanja, ljudske sreće.
Weber je u "Protestantskoj etici" pokušao pokazati da duh u obliku religioznih predodžaba ima moć da bar presudno utječe na nešto tako materijalno kao što je kapitalistički gospodarski sistem, ako ga već i ne može izravno proizvesti.
Weber je uvjeren da Njemačka svoju svjetskopovijesnu ulogu kao nacionalna sila i središte europskog poretka ne može sačuvati ili ponovno steći okupacijskom politikom nego samo politikom slobodnog savezništva. Smatrao je neodgodivima uvođenje demokratskog izbornog prava i parlamentarne reforme. Njegovi prijedlozi u bitnome su se svodili na preobrazbu monarhije u parlamentarnu demokraciju po engleskom uzoru.
Svibanj
Sir Elton Hercules John, rođen kao Reginald Kenneth Dwight (Pinner, Middlesex, London, Engleska, 25. ožujka 1947.) britanski je vokalist, pijanist, pjevač, glumac, tekstopisac, skladatelj i glazbeni producent.
U svojoj četrdesetogodišnjoj karijeri John je prodao više od 400 000 000 albuma. Nagrađen je s pet Grammy nagrada, kao i s jednim Oscarom za Filmsku glazbu. Časopis "Rolling Stone" stavio ga je na 49. mjesto liste 100 najvećih glazbenika svih vremena. Godine 1994. dobio je svoje mjesto u Rock and Roll Hall of Fame muzeju, Cleveland, Ohio, SAD. Krajem 80-ih godina 20. stoljeća uključuje se u borbu protiv SIDE/AIDSA. Godine 1998. Britanska Kraljica dodijelila mu je naslov Sir. Poznat je po svojoj velikoj kolekciji naočala i skupocjenih automobila (Rolls-Royce, Ferrari, Jaguar, Aston Martin V8 Vantage, Bentley), te voli kupovati cvijeće. Priznao je svoju seksualnu orijentaciju kao biseksualac te da je imao problema s alkoholom i kokainom.
Prvi nastup u Hrvatskoj Sir Elton John održao je 8. srpnja 2009. u Pulskoj areni, dok je drugi najavljeni koncert u zagrebačkoj Areni Zagreb 3. srpnja 2011. otkazan zbog logističkih problema.
Lipanj
Arthur Schopenhauer rođen je 1788. u imućnoj trgovačkoj obitelji. Obrazovao se u rodnom Gdanjsku i Hamburgu, a poduzeo je i brojna studijska putovanja: od 1797. do 1799. boravio je u Francuskoj, u Le Havreu, a između 1803. i 1804. boravio je u Nizozemskoj, Švicarskoj, Austriji, te u Francuskoj i Engleskoj. Nakon smrti oca, 1805. godine preselio se u Weimar, gdje ga je majka, spisateljica, uvela u književne krugove u kojima su se kretali i Wieland i Goethe. No kako Schopenhauer nije cijenio ni mondeni život, ni majčino ponašanje, koje je smatrao nemoralnim, u weimarskom je periodu vodio samotan život, posvećujući se proučavanju grčkih i rimskih klasika, ali i indijske filozofije. Godine 1809. na sveučilištu u Göttingenu slušao je predavanja skeptika Gottloba Ernsta Schulzea, a na berlinskom je sveučilištu – na koje je ušao 1811. – pohađao predavanja Schleiermachera i Fichtea. Godine 1813. u Jeni je obranio disertaciju iz filozofije O načelu razloga (Ueber die vierfache Wurzel des Satzes vom zureichenden Grunde), koja je iste godine i objavljena. Godine 1816. izašlo je prvo izdanje rasprave Ueber das Sehen und die Farben (O vidu i bojama), koja se nadovezuje na Goetheove znantvene teorije. Svoje je najvažnije djelo, Die Welt als Wille und Vorstellung (Svijet kao volja i predodžba) Schopenhauer pisao od 1814. do 1818., a objavio godinu dana kasnije. Ondašnja je kritika to djelo primila veoma hladno.
Srpanj
Jane Austen (Steventon, 16. prosinca 1775. - Winchester, 18. srpnja 1817.) bila je prominentna britanska književnica. Njezini pogledi na život žena i divno slaganje ironije učinili su ju jednom od najznačajnijih književnica njenog doba, a i dan-danas je njeno štivo vrlo omiljeno, prvenstveno među pripadnicama ženskog spola.
Jane Austen rođena je 16. prosinca 1775. godine u Steventonu, kao kći Georgea (1731-1805) i Cassandre Austen (rođena Leigh, 1739-1827), u kojemu je provela veći dio života. Imala je šestero braće, a sa starijom sestrom Cassandrom bila je naročito bliska. Jane se, kao ni Cassandra, nikad nije udavala. Jedini portret Jane Austen loše je obojana skica koju je navodno njena sestra Cassandra načinila, a nalazi se u Londonu. Njena su braća, Francis i Charles, pristupila mornarici i postala admirali. Osnovno obrazovanje Jane je dobila 1783. godine - prvo u Oxfordu pa u Southamptonu. Od 1785. do 1786. polazila je Školu za djevojke u Readingu. Stekla je šire obrazovanje od tada uobičajenoga za djevojke te se već rano posvetila pisanju, a prva priča objavljena joj je već 1789. Janein život bio je relativno dosadan, bez posebno značajnih zbivanja. Godine 1801. njezina obitelj preselila se u Bath, koji postaje pozornicom za brojna daljnja književna djela (iako je sama Jane, naročito u liku junakinje Anne Elliot "ustrajala u nenaklonosti prema Bathu").
Kolovoz
Mihail Sergejevič Gorbačov rođen je 2. ožujka 1931. godine u mjestu Privoljnoje (današnja Ukrajina) kao sin Sergeja i Marije Gorbačov (rođ. Pantelejevna; i što je možda zanimljivo - za razliku od sina i muža, pravoslavne vjere). Gorbačovljevi preci doselili su se u Privoljnoje krajem četrdesetih godina 19. stoljeća. O samom mjestu dovoljno govori podatak da Privoljnoje ima jednu jedinu popločanu ulicu i oko tri tisuće žitelja koji žive u kolibama. Gorbačovljevi su mjestu ostavili i svoj pečat. Tako je u mjesnoj knjizi poginulih u 2. svjetskom ratu upisano nekoliko Gorbačova, a jedan od prljavih putova u selu neslužbeno je poznat kao Gorbačovljeva ulica.U 2. svjetskom ratu je sudjelovao i Gorbačovljev otac koji je ranjen na ruskoj fronti. Poslije rata je radio kao vozač traktora na kolektivnom dobru, a preminuo je 1977. godine. Izašao je ujutro nahraniti stoku i naprosto se srušio i umro, kaže Grigorij Gorlov, bivši pokrajinski sekretar u Krasnogvardejsku i obiteljski prijatelj. Gorbačov je tada već bio pokrajinski sekretar i svi smo bili u Moskvi, neposredno prije početka XXV. partijskog kongresa. Iz ministarstva obrane avionom su ga prevezli na sahranu i vratili iste večeri. Bio je žalostan, dakako, ali sljedećeg jutra bio je prisutan. Nije propustio ni minutu kongresa. Sergej Gorbačov pokopan je na mjesnom groblju kojim dominiraju grobovi s križevima, ali ne i na grobu Gorbačovljeva oca. Nad njegovim grobom je samo glatki kamen od crnog granita.
Rujan
.JPG)
Gaj Julije Cezar, latinski Gāius Iulius Caesar (Rim, 13. srpnja 100. pr. Kr. – Rim, 15. ožujka 44. pr. Kr.), rimski vojskovođa, političar i pisac.
Najslavniji rimski Imperator, Cezar je brojnim vojnim pobjedama znatno proširio utjecaj i vlast Rimskog imperija. Pobjedivši Pompeja Velikoga u građanskom ratu od 46. pr. Kr. zavladao je kao diktator. Njegova diktatura označava kraj vrhovne vladavine senata u Rimu i početak carstva. Iako je ubijen u atentatu, Rimska Republika je od 27. pr. Kr. i formalno postala Rimsko Carstvo.
Cezar je potjecao iz ugledne patricijske porodice Julijevaca. U doba cara Oktavijana, koji je naslijedio Cezara i postao prvi rimski car, u epu Eneida Publije Vergilije Maron veliča Julijevce povezujući ih s legendarnim trojanskim junakom Enejom. Julijevci su bili poznati po kršnosti i visini rasta, a Cezar je jedini bio kržljav i slabašan, iako ga to nije spriječilo da marljivo trenira tjelesne karakteristike te da postane "krv krvi svoje". Cezaru je pruženo vrhunsko onodobno obrazovanje s neizbježnim putovanjem u Grčku gdje je učio govorništvo. Bio je nećak političara Gaja Marija. Gaj Marije je od 88. pr. Kr. započeo građanski rat sa Lucijem Kornelijem Sulom.
2012[uredi kôd]
Ožujak
Henrik IV. (vjerojatno u Goslaru, 11. studenog 1050. - Lüttich, 7. kolovoza 1106.) bio je sin cara Henrika III. i Agneze od Poiotua. Rimsko-njemački kralj od 1056.; rimsko-njemački car (1084. – 1105.). 31. prosinca 1105. njegov sin i nasljednik Henrik V. prisilio ga je da se odrekne prijestolja.
Henrik IV. bio je jedan od najkontroverznijih srednjovjekovnih careva. Vladao je skoro 50 godina, najdulje od svih srednjovjekovnih careva. Ovaj vladar podijelio je ne samo svoje suvremenike nego i kasnije naraštaje, osobito povjesničare. Njegov sukob s papom Grgurom VII. i odlazak u Canossu smatraju se vrhuncem borbe za investituru i među najpoznatijim su događajima europske srednjovjekovne povijesti.
Travanj
August Ivan Napomuk Eduard Šenoa (Zagreb, 14. studenog 1838. - Zagreb, 13. prosinca 1881.), hrvatski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, kritičar i feljtonist.
Najutjecajniji je i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, i istinski tvorac moderne hrvatske književnosti - dovoljno je reći da je prvi pravi hrvatski romanopisac (djelo Petra Zoranića, Planine, samo uvjetno možemo nazvati romanom), autor opsežnoga korpusa romana, toga egzemplarnoga žanra suvremene literature, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezičnoga standarda (često je naglašavana Šenoina uloga kao jezikotvorca, čovjeka koji je više učinio za elastičnost i izražajnost suvremenoga hrvatskoga jezika od legije rječnikopisaca i purističkih savjetodavaca). Zbog njegove veličine i udjela kojeg je imao u hrvatskoj književnosti, razdoblje oko njegove smrti naziva se Šenoino doba. August Šenoa umro je od posljedica upale pluća koju je zaradio dok je kao gradski senator skrbio za unesrećene u Velikom potresu 1880.
Rujan
Aleksandar III. Veliki (poznat i kao Aleksandar Makedonski; Pela, ljeto 356. pr. Kr. - Babilon, 11. lipnja 323. pr. Kr.), makedonski vladar od 336. do 323. pr. Kr. i član vladarske dinastije Argeada. Aleksandarovi roditelji su bili makedonski kralj Filip II. Makedonski i epirska princeza Olimpijada. U mladosti mu je učitelj bio čuveni grčki filozof Aristotel. Na prijestolje je došao nakon što mu je 323. pr. Kr. kraljevski sluga Pausinas ubio oca, nakon čega je i on ubijen. Aleksandar se nedugo zatim uz podršku vojske proglasio kraljem. U ono vrijeme Makedonija je imala vojnu premoć nad Grčkom, što je Aleksandar iskoristio i krenuo na svoj veliki vojni pohod na Perziju. Godina početka pohoda na Perziju (334. pr. Kr.) se računa i kao početak novog povijesnog razdoblja -helenizma.
Aleksandar spada među najznačajnije osobe u ljudskoj povijesti i najveće vojne genije, uz Kira Velikog smatra ga se najvećim osvajačem starog vijeka. U 13 godina, koliko je vladao, stvorio je jedno od najvećih carstva u povijesti (uz Perzijsko i Rimsko Carstvo). Ta se država prostirala sve od Makedonije do Indije. Iako se njegovo carstvo raspalo gotovo odmah nakon njegove smrti posljedice njegovih osvajanja su bile dalekosežne. Ahemenidska dinastija u Perziji, prestala je postojati, a Aramejski jezik, službeni jezik u Perziji potisnut je u korist jezika Koine. Osnivanjem gradova potaknuo je razvoj trgovine i općenito ekonomiju. Mnogim slavnim vladarima i vojskovođama, npr. Cezaru, upravo je on bio životni uzor.
Listopad
Demokrit je bio predsokratovski grčki filozof rođen u Abderi-Traciji oko 460. - 370. pr. Kr.). Bio je Leukipov učenik i zajedno s njim je začetnik ideje da su sve stvari sačinjene od raznih neuništivih i nedjeljivih elemenata koje su zvali "atomi". Ne znamo koje su ideje prvobitno bile Demokritove, a koje Leukipove. Demokrit je i prvi poznati filozof koji je shvatio da je ono što mi nazivamo Mliječni Put zapravo svjetlost dalekih zvijezda. Drugi filozofi, uključujući kasnije i Aristotela, su raspravljali protiv tih tvrdnji. Demokrit je bio jedan od prvih ljudi koji je pretpostavio da je svemir sačinjen od mnogo svjetova, od kojih su neki naseljeni.
Bio je pionir matematike i geometrije što saznajemo iz mnogih citata izvučenih iz njegovih djela koja nisu preživjela Srednji vijek. Aristotel nam kaže da je njegova teorija o materiji, često nazivana atomizam, bila reakcija na Parmenida, koji je opovrgavao postojanje kretanja, primijene, ili praznine. Parmenid je govorio da postojanje stvari dovodi do zaključka da one nisu nastale, jer ništa ne može nastati iz ničega (sve postoji oduvijek). Govorio je da je i kretanje nemoguće, jer nešto mora otići u prazninu a (identificirao je prazninu kao ništa) pošto praznina ne postoji ne može se u nju otići.
Studeni
Henrik Johan Ibsen (Skien, 20. ožujka 1828. - Kristijanija (Oslo), 23. svibnja 1906.) norveški je književnik koji je svojim stvaralaštvom imao veliki utjecaj na modernu dramu. Odrastao je u siromaštvu, a veliki dio svog života (27 godina) proveo je u inozemstvu.
Njegov rad je priznat u cijelom svijetu, a njegova djela izvode se u kazalištima na svim kontinentima. Pisao je pjesme, psihološke drame i društvenokritičke komade koji su prokrčili put naturalističkom stilu u drami, analizirajući moralne probleme. Izvršio je velik utjecaj na kulturni život u nordijskim zemljama, kao i na Englesku, Njemačku i Francusku književnost. Za svoje drame uzimao je teme iz najbliže okolice. Osobito dobro je obradio ženske likove. Tijekom desetljeća djela su mu različito tumačena; to se naročito odnosi na socijalno-kritičke i simboličke drame, često smatrane mračnima. Za njih je i sam rekao da u njima postavlja pitanja ali ne daje odgovore.
Neka od djela su mu: "Nora", "Žena s mora", "Borba za tron", "Komedija ljubavi", "Savez mladih" i mnoga druga.
Prosinac
2013[uredi kôd]
Siječanj
Veljača
Ožujak
Travanj
Svibanj
Lipanj
Srpanj
Kolovoz
Rujan
Listopad
Studeni
Prosinac
2014[uredi kôd]
Siječanj
2023.[uredi kôd]
Kolovoz
Spinelli je u mladosti bio komunist i militantni antifašist, te je zbog svog političkog djelovanja za vrijeme fašističkog režima u Italiji bio uhićen i deset godina zatočen u zatvoru. Razočaran u staljinizam, prekinuo je vezu s Komunističkom partijom Italije 1937. godine. Za trajanja svog zatočeništva u zatvoru na otoku Ventotene tijekom Drugog svjetskog rata, godine 1941. je zajedno s kolegama demokratskim socijalistima napisao Manifest za slobodnu i ujedinjenu Europu (poznatiji kao Ventotenski manifest), koji se danas smatra pretečom procesa europskih integracija.
Rujan
Listopad
Oton I. (njemački Otto I.) (* 23. studenog 912. u Wallhausenu; † 7. svibnja 973. u Memlebenu), saski vojvoda i rimsko-njemački kralj (936. – 962.), rimsko-njemački car (962. – 973.). Česti naziv Oton Veliki potječe od srednjovjekovnog povjesničara Otta von Freisinga te nije suvremen.
Njegovom krunidbom za cara Sveto Rimsko Carstvo je postalo carstvom.
Studeni
Franz Kafka (Prag, 3. srpnja 1883. – sanatorij Kierling kraj Beča, 3. lipnja 1924.) bio je židovski pisac koji je svoja djela pisao na njemačkom jeziku. Jedan je od najznačajnijih predstavnika modernizma u književnosti. Najpoznatija su mu djela romani Proces i Dvorac te pripovijetka Preobrazba.
Prosinac
.jpg)
Greta Thunberg (Stockholm, 3. siječnja 2003.), švedska je okolišna aktivistica. Godine 2018. pokrenula je „Školski štrajk za klimu” (šved. Skolstrejk för klimatet), koji je privukao svjetsku pažnju medija. U travnju 2019. godine Greti Thunberg omogućen je govor pred zastupnicima Europskoga parlamenta, a u rujnu 2019. godine u Ujedinjenim narodima.
2024.[uredi kôd]
Siječanj
Umberto Eco (Alessandria, 5. siječnja 1932. – Milano, 19. veljače 2016.) bio je talijanski romanopisac, esejist, filozof i jezikoslovac. Eco je bio redoviti profesor semiotike na Sveučilištu u Bologni.
Svoje sveobuhvatno znanje o Srednjem vijeku Eco je iskoristio u romanu Ime ruže, objavljenom 1980., na temelju kojega je kasnije snimljen film sa Seanom Conneryem u glavnoj ulozi. Roman govori o redovniku koji istražuje seriju ubojstava koja su povezana sa samostanskom knjižnicom. Ecova glavna zasluga je prevođenje i objašnjenje srednjovjekovnih kontroverzi i krivovjerja na jedan moderan jezik što je čitatelj mogao razumjeti bez da je bio teolog. Na kraju romana tu je samo redovnik koji svojim pokušajima pokušava obnoviti knjižnicu s ostatcima knjiga koje su preživjele požar i baš ti ostatci stvaraju značenje.
Iako se njegovo djelo sastoji od starinskog materijala, zastarjelih likova i prestarih tekstova, njegov specifični način vođenja čitatelja kroz intrige i neočekivane obrate donio mu je svjetsku slavu i veliki broj sljedbenika koji čitaju njegova djela. I njegov drugi roman, Foucaultovo njihalo prodan je u velikom tiražu. Ovaj roman govori o tri nestimulirana izdavača koji rade za jednu manju izdavačku kuću, i koji odlučuju da bi ubili vrijeme, napraviti teoriju zavjere koju nazivaju "Plan". Radi se o zamršenom zapletu tajne organizacije koja vodi podrijetlo od Templara i koja želi upravljati svijetom. Sam trojac postaje očaran detaljima svoga plana. Igra postaje opasnom kada autsajderi saznaju za postojanje Plana, vjerujući da je nađen način za pronalaskom izgubljenog templarskog blaga.
Veljača
Michael Schumacher (Hürth-Hermülheim, 3. siječnja 1969.), njemački vozač Formule 1 iz Kerpena u Porajnju. Michael je stariji brat Ralfa Schumachera, koji je također bio vozač Formule 1, te otac Micka Schumacher koji je 2021. godine debitirao u Formuli 1.
Najuspješniji vozač Formule 1 svih vremena. Sedmerostruki prvak svijeta, pobjednik 91 Grand Prix utrka, te vlasnik još niza rekorda u svijetu Formule 1. Bio je dva puta njemački sportaš godine (1995. i 2004.). Prvi je i zasad jedini Nijemac, kojemu je to uspjelo ostvariti u utrkama Formule 1, a samim time je popularizirao Formulu 1 kao sport u svojoj zemlji. Nakon dva naslova prvaka osvojenih u Benettonu (1994. i 1995.) 1996. g. prelazi u Ferrari, momčad kojoj je tada zadnji naslov prvaka bio osvojen 1979. s Jodyjem Scheckterom. Od 2000. pa do kraja 2004. Schumacher je osvojio 5 naslova u nizu. Posljednju sezonu 2006. u Ferrariju odvozio za 46 milijuna dolara. Nakon neuspjelog povratka u F1 2009. kao zamjena za ozlijeđenog Felipea Massu, zbog bolova u vratu koje je zadobio prilikom pada s motocikla, Schumacher je morao na kraju odustati. Natjecanju Formule 1 vratio se 2010., kao član momčadi Mercedesa koja je preuzela momčad Brawn GP-a.
Dana 29. prosinca 2013. Michael Schumacher doživio je tešku nesreću na skijanju u francuskim Alpama udarivši glavom o stijenu. Helikopterom je prevezen u obližnju bolnicu Centre Hospitalier Universitaire de Grenoble.
Ožujak
Marija Jurić Zagorka (Negovec kraj Vrbovca, 2. ožujka 1873. – Zagreb, 30. studenoga 1957.), bila je hrvatska književnica i novinarka.
Bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica. Jedno je vrijeme uređivala novine Obzor. Pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene, te časopis Hrvaticu. Potpora u književnosti i novinarskom radu bio joj je Josip Juraj Strossmayer, koji je nagovara na pisanje romana. Pisala je romane namijenjene široj publici u kojima isprepliće ljubavne priče s elementima nacionalne povijesti. Neka su njezina prozna djela dramatizirana i ekranizirana. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije, te za prava žena.
Piše komedije, romane, jednočinke i satire, tim daje značaj razvoju hrvatske dramske književnosti. Njezino scensko djelo je komedija Jalnuševčani (1917.) koja svoje tematsko izvorište crpi jednako iz hrvatske književne tradicije, kao i iz hrvatske zbilje ondašnjeg vremena. Nije lako odgovoriti na pitanje koliko je Zagorka napisala romana. Međutim, smatra se da je napisala oko trideset i pet, od kojih neki nisu dovršeni.
Kod čitateljstva, pak, Zagorka je bila veoma popularna. Možda baš zbog toga nisu joj bile sklone neke tadašnje književne veličine, primjerice Gjalski, koji je njezina književna ostvarenja nazivao šundliteraturom za kravarice. A zamjerke je nalazio i njezinu novinarskom radu. Kritika je nije cijenila, a čak ni sama Zagorka nije baš pohvalno mislila o svojoj literaturi. Tek u novije vrijeme može se govoriti o primjerenijoj pozornosti koja se daje njezinu djelu.
Širokoj je publici poznata po svojem ciklusu romana "Grička vještica".
Travanj
Fabiola Gianotti (Rim, 29. listopada 1960.) talijanska je fizičarka elementarnih čestica, glavna direktorica Europskoga vijeća za nuklearna istraživanja (CERN) u Švicarskoj i prva žena na tom položaju. Prvi je mandat započeo 1. siječnja 2016. i trajao je pet godina. Na svojoj 195. sjednici 2019. Vijeće CERN-a izglasalo je Fabioli Gianotti drugi mandat na istom položaju, koji je započeo 1. siječnja 2021. i traje do 2025. Ovo je prvi put u povijesti CERN-a da je jedan glavni direktor imenovan na puni drugi mandat.
Od 1996. Fabiola Gianotti je radila u CERN-u, počevši od položaja stipendista i nastavljajući kao fizičar istraživač s punim radnim vremenom. Godine 2009. napredovala je na položaj voditelja projekta i glasnogovornika eksperimenta ATLAS. Radila je također na eksperimentima WA70, UA2 i ALEPH u CERN-u, gdje je bila uključena u razvoj detektora, softvera i analizu podataka. Godine 2016. izabrana je za prvu žensku glavnu direktoricu CERN-a. Od tada je ponovno imenovana za drugi mandat, koji će završiti 2025.
Bila je članica nekoliko međunarodnih odbora, poput Znanstvenog vijeća CNRS-a u Francuskoj, Savjetodavnog odbora za fiziku Fermilaba u SAD-u, Vijeća Europskog društva fizičara, Znanstvenog vijeća istraživačkog centra DESY u Njemačkoj, te Znanstveni savjetodavni odbor NIKHEF-a u Nizozemskoj. Članica je Znanstvenog savjetodavnog odbora.
Fabiola Gianotti je također članica Talijanske akademije znanosti (Accademia Nazionale dei Lincei), inozemni pridruženi član Nacionalne akademije znanosti SAD-a i inozemni suradnik Francuske akademije znanosti. Izabrana je i za članicu Američkog filozofskog društva 2019. Od 2013. godine počasna je profesorica na Sveučilištu u Edinburghu. Surađuje s eksperimentalnom grupom za fiziku čestica na Fakultetu fizike i astronomije, te također članica Međunarodnog savjetodavnog odbora Higgsovog centra za teorijsku fiziku na Sveučilištu u Edinburghu. Gianotti se također pojavila u dokumentarnom filmu Groznica čestica iz 2013. o radu na Velikom hadronskom sudaraču u CERN-u.