Ovo je izdvojeni članak – siječanj — veljača 2020. Kliknite ovdje za više informacija.

Suradnik:Imbehind/Split

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Split
Zastava Grada Splita.gif
Zastava grada Splita
Split - pogled na rivu.jpg
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Flag of Split-Dalmatia County.svg Splitsko-dalmatinska
Površina
 - ukupna 79 km2
 - gradskog naselja 25 km2
Stanovništvo (2011.)
 - ukupno 178.192[1] stan.
 - ukupna gustoća 2255,59 stan./km2
Gradonačelnik Andro Krstulović Opara
Gradska naselja 8 naselja
Dan grada 7. svibnja
Zaštitnik sv. Dujam
sv. Anastazije (Staš)
bl. Rajnerije (Arnir)
Gospe od Pojišana
Poštanski broj 21000
Pozivni broj +385 (0)21
Autooznaka ST
Službena stranica www.split.hr
Zemljovid
Split na karti Hrvatska
Split
Split
Split na zemljovidu Hrvatske

Split je najveći grad u Dalmaciji, te po broju stanovnika i drugi najveći grad u Hrvatskoj, a predstavlja gospodarsko i kulturno središte Dalmacije. Smješten je na središnjem dijelu istočne obale Jadranskog mora, omeđen Kaštelanskim zaljevom s zapada i sjevera, a Bračkim kanalom s juga te prostorno pokriva veći dio Splitskog poluotoka koji se spaja s kopnom svojom sjevernom i istočnom stranom.

Gradsko središte, smješteno s istočne strane poluotoka Marjan koji je danas zaštićena park-šuma, čini starovjekovna Dioklecijanova palača iz 4. stoljeća (pod UNESCO-vom zaštitom od 26. listopada 1979. godine[2]), što je jedinstven primjer u svijetu. Naslonjena na antičku palaču, duž južne morske obale prema zapadu, naslonjena je srednjovjekovna jezgra. Oko te dvije jezgre koje danas čine jednu cjelinu, prema zapadu, istoku i sjeveru niknula su tijekom godina i mnoga novija pa i moderna splitska naselja. Na sjevernoj obali Splitskog poluotoka smješten je Gradski stadion Poljud, koji je od trenutka svoje izgradnje dom poznatog nogometnog kluba HNK Hajduk, čuveno splitsko brodogradilište koje danas nosi naziv Brodosplit i koje je dugi niz godina najveći splitski gospodarski subjekt, kao i luka Lora u kojoj se danas nalazi i sjedište Hrvatske ratne mornarice.

Upravno je središte Splitsko-dalmatinske županije i gravitira mu područje triju najjužnijih hrvatskih županija (nekadašnja Zajednica općina Split), te dio Hercegovine, pa i Bosne. Prema zadnjem popisu stanovništva, provedenom 2011. godine, Split ima 178.192 stanovnika, druga je po veličini hrvatska trgovačka luka, najveća putnička luka u Hrvatskoj i treća luka na Sredozemlju po broju putnika. Split je među-regionalno transportno središte i iznimno posjećena turistička destinacija, a pomorskim putem je direkno povezan sa svim srednjedalmatiskim otocima kao i s Apeninskim poluotokom.


Ime[uredi | uredi kôd]

Biljka brnistra raste po padinama obližnjih planina i otoka, a po njoj je prema narodnim legendama grad Split dobio ime

Prema narodnoj predaji grad je dobio ime po biljki hlapiniki (Calicotome spinosa, grč. ασπάλαθος), što je hrvatski prijevod grčkog imena kolonije Aspálathos (grč. Aσπάλαθος) ili skraćeno Spálathos (grč. Σπάλαθος), a koja je na mjestu današnjeg Splita bila osnovana još u antičko doba, u 3. ili 2. stoljeću p.kr.[3] Ta tradicionalna hipoteza o nazivu grada danas je više nego upitna, budući da je zapravo druga biljka, brnistra (Spartium junceum, brnistra ili žuka), vrlo slična hlapiniki, izuzetno česta na ovom području (raste u velikom broju na Marjanu, kao i na obližnjem Mosoru te na Kozjaku), pa je zabuna oko imena razumljiva.

Kako je grad nakon gradnje palače dospio pod rimsku vlast ime je latinizirano u Spalatum ili Aspalatum, što je tijekom srednjeg vijeka dalje evoluiralo u Aspalathum, Spalathum, Spalatrum i na kraju u Spalatro što je bio naziv na dalmatinskom jeziku, izumrlom romanskom jeziku kojeg je koristilo domaće stanovništvo romanskog podrijetla.

Kasnije se u srednjovjekovnim latinskim ispravama i velikom broju dokumenata grad naziva Spalatum, a talijanska izvedenica imena Spalato, koju su koristili i Mlečani, koristila se sve do ranog novog vijeka. Tijekom 19. stoljeća sve se više koristi hrvatsko ime grada Split, koje je u službenim dokumentima hiperijekavizirano u Spljet, da bi potom opet bilo i službeno vraćeno u današnje ime nakon što je po završetku Prvog svjetskog rata grad Split pripojen Kraljevini Jugoslaviji.

Dugo vremena kružile su alternativne hipoteze o nastanku imena grada po kojima je, pogrešno, ime grada bilo povezivano sa latinskom riječi za palaču (palatium), što je razumljivo, obzirom na činjenicu da Dioklecijanova palača više od sedamnaest stoljeća godina čini samu jezgru grada. Jedna od takvih hipoteza bila je ona da ime grada potječe od S. Palatium, skraćenog oblika Salonae Palatium (hrv. Salonitanska palača), prema nazivu za antičku Salonu, koja se nalazi u obližnjem Solinu. Takve pogrešne etimološke hipoteze potječu od Bizantskog Cara Konstantina VII Porfirogeneta,[4] a kasnije ih spominje te preuzima i Toma Arhiđakon.[5] Međutim, poznato je da je grad nekoliko stoljeća stariji od palače po kojoj je navodno dobio ime pa su takve hipoteze danas posve napuštene.

Druga zabilježena imena još su i Spalatrum, Spalathron, Spalantum, Spaleta, Spalat,[6] Spalatro.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Splita
Prikaz Dioklecijanove palače iz doba Cara Dioklecijana

Grad je utemeljen kao grčka kolonija imena Aspálathos (Aσπάλαθος) u 3. ili 2. stoljeću pr. kr. na obalama tadašnje ilirske Dalmacije, a kasnije postaje rezidencija rimskog cara Dioklecijana nakon što je po njegovom nalogu podno poluotoka Marjana izgrađena Dioklecijanova palača 305. godine.

Nakon što su obližnju Salonu, glavni grad rimske provincije Dalmacije, razorili Avari i Slaveni oko 650. godine, grad Split dobiva na važnosti, a naseljava ga većinom odbjeglo stanovništvo razorene Salone koje se od napadača sakrilo iza jakih zidina palače, nakon čega toga postaje Bizantski grad. Nešto kasnije pada pod utjecaj Venecijanske republike i Hrvatskog kraljevstva, ali ostaje pod vlašću Bizantskog Carstva. Tijekom cijelog perioda visokog i kasnog srednjeg vijeka Split uživa autonomiju kao slobodni grad, jedan od dalmatinskih gradova-država, ali isto tako ostaje obilježen dugotrajnom borbom za prevlast između Mletaka i Hrvatske (tada već u uniji sa Ugarskom) oko kontrole nad Dalmatinskim gradovima.

Novčić sa likom Cara Dioklecijana, rimskog Cara koji je gradnjom svoje rezidencijalne palače na mjestu bivše grčke kolonije postavio temelje gradu Splitu kakvog ga danas znamo

Venecija na kraju prevladava pa tijekom ranog novog vijeka Split potpuno potpada pod vlast Venecije i predstavlja snažno utvrđeni grad, sa svih strana okružen Otomanskim teritorijem. Zaleđe grada je potpalo pod Turke nakon Morejskog rata 1699. godine, a 1797. godine, nakon što Venecija pada pred Napoleonom, mirovnim sporazumom iz Campo Formija Split je pripao Habsburškoj monarhiji. 1805. godine, Požunskim mirovnim sporazumom, Split je pridodan Napoleonovoj Kraljevini Italiji, a 1806. biva uključen u Prvo Francusko Carstvo, postavši u 1809. godini dijelom Ilirskih provincija. Nakon što je 1813. okupiran od Austrijskog Carstva, bio mu je i dodijeljen temeljem odluka Bečkog kongresa 1814. godine, a Split ostaje u sastavu austrijske Kraljevine Dalmacije sve do pada Austro-Ugarske završetkom Prvog svjetskog rata 1918. godine i formiranja Kraljevine Jugoslavije.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata grad je prvo aneksirala od fašistička Italija, nakon čega su ga oslobodili Partizani nakon kapitulacije Italije u 1943. godini. Odmah potom ponovo je okupiran od strane nacističke Njemačke koja ga je poklonila svojoj marionetskoj saveznici NDH. Grad su Partizani konačno oslobodili 26. listopada 1944. i taj datum se slavi i danas kao Dan oslobođenja grada Splita.

Nakon rata Split je postao dijelom socijalističke Jugoslavije, kao drugi grad po veličini u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Nakon raspada Jugoslavije i Domovinskog rata Hrvatska je proglasila neovisnost, a Split postaje dijelom suvremene demokratske Republike Hrvatske.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Položaj[uredi | uredi kôd]

Dalmatinska obala sa Splitom i okolicom viđena iz Zemljine orbite

Split je smješten na jadranskoj obali u srednjoj Dalmaciji na Splitskom poluotoku na čijem se zapadnom kraju nalaze "pluća grada" - poluotok, brdo (178 mnv.) i zaštićena park-šuma Marjan. Od uzvisina, okružuju ga u zaleđu - sa sjevera i sjeveroistoka planina Mosor (1.339 mnv.), sa sjeverozapada brdo Kozjak (779 mnv.), s istoka brdo Perun (533 mnv.), a najstarija gradska jezgra, zajedno sa Dioklecijanovom palačom i srednjovjekovnim dijelom nalazi se podno brda Marjana, sa istočne strane. Splitski poluotok okružuju otoci Brač, Hvar, Šolta i Čiovo. Trajekti iz luke Split često su jedina veza otoka srednje Dalmacije s kopnom. Panoramski se Split može razgledati pobliže sa prve marjanske vidilice ili s 11 km udaljene kliške tvrđave s koje se vidi cijeli Split te splitski akvatorij s otocima.

Klima[uredi | uredi kôd]

Snijeg u Splitu 4. veljače 2012. godine. Inače, snijeg rijetko pada u Splitu.

Split ima graničnu umjereno toplu vlažnu klimu s vrućim ljetom (Cfa) i sredozemnu klimu (Csa) po Köppenovoj klasifikaciji klime, jer samo jedan ljetni mjesec ima manje od 40 mm kiše, sprječavajući da se klima nad Splitom klasificira kao isključivo vlažna umjereno topla vlažna ili mediteranska. Split ima vruća, umjereno suha ljeta i blage, vlažne zime, koje se povremeno mogu biti osjetno hladnije zbog jake bure. Prosječna godišnja količina oborina je viša od 820 mm. Siječanj je najhladniji mjesec, s prosječno niskom temperaturom oko 5 °C. Studeni je najvlažniji mjesec s ukupno 113 mm oborina i 12 kišnih dana. Srpanj je najsuši mjesec, s ukupno 26 mm oborina. Zima je najvlažnije godišnje doba; međutim, u Splitu može kišiti u bilo koje doba godine. Snijeg je obično rijedak; od početka vođenja evidencije, mjeseci prosinac i siječanj u prosjeku su imali jedan snježni dan, dok je veljača u prosjeku imala 2 snježna dana. U veljači 2012. godine Split je primio neobično veliku količinu snijega što je stvaralo velike probleme u prometu. Split godišnje primi više od 2.600 sunčanih sati. Srpanj je najtopliji mjesec, s prosječno visokom temperaturom oko 30 °C.

Klimatološki srednjaci za Split
mjesec sij velj ožu tra svi lip srp kol ruj lis stu pro godina
apsolutni maksimum, °C 17,4 22,3 24,3 27,7 33,2 38,1 38,6 38,5 34,2 27,9 25,8 18,6 38,9
srednji maksimum, °C 10,4 11,2 13,8 17,2 22,7 26,8 30 29,7 24,9 19,9 14,7 11,4 19,4
srednja dnevna temperatura, °C 8 8,4 10,6 13,7 18,9 22,8 25,7 25,4 21,2 16,8 12 9,1 16,1
srednji minimum, °C 5,6 5,7 7,8 10,6 15,4 18,9 21,7 21,7 18 14,1 9,6 6,7 13
apsolutni minimum, °C −9 −8,1 −6,6 0,3 4,8 9,1 13 11,2 8,8 3,8 −4,5 −6,3 −9
oborine, mm 73,7 61,2 63,4 61,9 61,6 47,3 25,5 44,8 68,9 82,1 101,7 90,8 782,8
Izvor: Državni hidrometeorološki zavod [7][8]

Gradska naselja[uredi | uredi kôd]

Tijekom 1980-ih, do preustroja administrativne podjele uspostavom samostalne RH, Split je bio jedan od osam velikih gradova u SFRJ koji su imali donekle različit oblik lokalne samouprave, a svi ostali gradovi s ovim oblikom upravnog ustroja u Jugoslaviji bili su glavni gradovi republika ili pokrajine, tako da je Split bio jedini "neglavni" grad s ovim statusom u tadašnjoj federalnoj državi. Split je dakle, od 1982., bio jedini od velikih urbanih područja na obali organiziran u tzv. gradsku zajednicu općina (GZO) Split, a tvorile su je općine Kaštela, Solin i Split. Ovakav oblik gradske administracije u Hrvatskoj je, osim Splita, imao jedino Zagreb, koji je i danas zadržao sličan oblik ustroja lokalne samouprave, primjeren velikim gradovima, dok je Split ukidanjem statusa velikoga grada s GZO, praktički uskraćen za mogućnost integriranja njegovog urbanog područja u osmišljeniju i bolje upravljanu cjelinu, podijeljen na tri grada sa zasebnim upravama i interesima, iako su im "granice" realno nevidljive i protežu se po sredini gradskih ulica.

Split je podijeljen na 34 gradska kotara: [9][10]

Gradu Splitu danas pripada 8 naselja (stanje 2006.), to su: Donje Sitno, Gornje Sitno, Kamen, Slatine, Split, Srinjine, Stobreč i Žrnovnica.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Pregled stanovnika grada Splita po narodnosti, Državni zavod za statistiku RH, Popis stanovništva 2011. godine. [11]
Narodnost Broj stanovnika % stanovništva
Hrvati 171389 96,23
Srbi 2533 1,42
Bošnjaci 664 0,37
Crnogorci 354 0,2
Slovenci 341 0,19
Albanci 322 0,18
Makedonci 222 0,12
Mađari 108 0,06
Talijani 83 0,05
Rusi 71 0,04
Česi 53 0,03
Nijemci 51 0,03
Slovaci 37 0,02
Židovi 29 0,02
Bugari 27 0,02
Poljaci 27 0,02
Ukrajinci 23 0,01
Turci 16 0,01
Rumunji 12 0,01
Austrijanci 7 0
Rusini 3 0
Romi 2 0
Vlasi 1 0
Ostali 1213 0,68
Ukupno 178102 100

Etnicitet Splita do 19. stoljeća[uredi | uredi kôd]

Etnicitet Aspalathosa u početku njegovog postojanja obilježena je značajnom etničkom i kulturnom razlikom između njegovih osnivača isejskih Grka te ilirskog plemena Dalmata koji su živjeli u neposrednom okruženju. Iako se rimskim osvajanjima Ilirika nadomak nove ere, Aspalatos i okolna područje relativno brzo romaniziraju te grad postaje poznat kao rimski Spalatum, od početka 7. st i slavensko-hrvatske doseobe ponovno govorimo o značajnoj etničkoj i dijelom kulturnoj razlici između starosjedilačkog romanskog stanovništva izbjeglog iz Spalatuma i Salone te okolnog hrvatskog stanovništva.  

Kroatizacija splitskih Romana svoje začetke ima u 10. st., a vremenom dolazi do značajnije prisutnosti hrvatskog etničkog elementa u svim splitskim društvenim slojevima.[12] Među najuglednijim građanima broj hrvatskih osobnih imena i antroponimijskih tvorbi u 11. st. nosi četvrtina građana Splita, dok je kod splitskih pučana riječ o polovini stanovništva.[13] Do 14. st. Split je gotovo u potpunosti kroatiziran što se ne mijenja ni vlašću Venecije početkom 15. st.[12]

Kontinuirana nesigurnosti i snažan pritisak susjednog islamskog carstva utječu na značajnija useljavanja. Do zadnje četvrtine 16. st. u splitske Varoši pristižu Hrvati s kaštelanskog, solinsko-kliškog i žrnovničkog područja, a zatim i iz područja Poljica. To se posebno intenziviralo nakon 1607. godine i kataklizmičke epidemije kuge kada se broj od 4.233 stanovnika Splita iz godine 1606. smanjio na svega njih 1.405 u godini nakon.

Oslobođenjem Dalmacije od Turaka krajem 17. st., glavnina useljenika u splitske Varoši dolazi iz Zagore, a manjim dijelom i sa susjednih otoka. Split tada postaje privlačan i talijanskim trgovcima, obrtnicima, obrazovanim pojedincima te se vremenom transformira u sredinu u kojoj vlada talijanski jezik. Ipak, zahvaljujući čakavskim Varošima gdje se u kontinuitetu čuva hrvatski identitet, Split u etničkom smislu ostaje hrvatski grad.[14]

Popis 1991.[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Split

Popis 2001.[uredi | uredi kôd]

Prema popisu stanovništva iz 2001. g. grad Split ima 188.694 stanovnika. Po narodnosti, 95,15% čine Hrvati, dok ostalih 4,85% čine pripadnici nacionalnih manjina od kojih više od 400 pripadnika imaju bošnjačka, crnogorska, slovenska i srpska.

88,37% Splićana se uzjasnilo kao pripadnici rimokatoličke vjere, njih 2,121% su pripadnici pravoslavne vjere, 3,78 % je bilo neizjašnjenih, 5,26% agnostika i ostalih 0,469% se izjasnilo kao pripadnici drugih vjera. Po popisu stanovništva iz 1991. godine, naseljeno mjesto Split imalo je 189.388 stanovnika.

Izvor: Državni zavod za statistiku

Popis 2011.[uredi | uredi kôd]

Pregled kretanja broja stanovnika grada Splita po godinama, Državni zavod za statistiku RH[15]
Godina Broj stanovnika % +/-
1857. 12.417
1869. 14.587 17,50%
1880. 16.883 15,70%
1890. 18.483 9,50%
1900. 21.925 18,60%
1910. 25.103 14,50%
1921. 29.155 16,10%
1931. 40.029 37,30%
1948. 54.187 35,40%
1953. 64.874 19,70%
1961. 85.374 31,60%
1971. 129.203 51,30%
1981. 176.303 36,50%
1991. 200.459 13,70%
2001. 188.694 −5,9%
2011. 178.102 −5,6%

Prema popisu stanovništva od 2011. godine, Grad Split ima 178.192 stanovnika. Po narodnosti, 96,23% čine Hrvati, dok ostalih 3,77% čine pripadnici nacionalnih manjina od kojih više od 400 pripadnika imaju bošnjačka, crnogorska, slovenska, albanska i srpska.[16] 98,27% stanovnika Grada Splita govori hrvatskim jezikom kao materinskim jezikom.[17] 86,15% stanovnika Grada Splita su katolici.[18]

Od ukupno 178.192 stanovnika Grada Splita 2011., u Donjem Sitnom živilo je 313 stanovnika, Gornjem Sitnom 392, Kamenu 1.769, Slatinama 1.106, Srinjinama 1.201, Stobreču 2.978, Žrnovnici 3.222, a u samom naselju gradu Splitu 167.121 stanovnik.[19]

Aglomeracija naselja[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Splitski gradski kotarevi

Šire područje Splita (Eurostatov Larger Urban Zone-LUZ) ima približno 400.000 stanovnika. Zračna udaljenost između krajnjih točaka aglomeracije, a to su mjesto Marina zapadno od Trogira i mjesta Pisak (18 km istočno od Omiša), iznosi gotovo 70 km uzduž obale.

Prema statutu Grad Split obuhvaća područje naselja: Split, Kamen, Stobreč, Slatine, Donje Sitno, Gornje Sitno, Srinjine i Žrnovnica, te pripadajući akvatorij.

Iako se, kao upravne jedinice, iduća naselja susjedna Splitu vode kao zasebna, ona čine jednu funkcionalnu cjelinu odnosno urbanu aglomeraciju:

S obzirom na to da su trajektne karte pojeftinile, a vrijeme putovanja se smanjilo, slobodno se može reći kako je i gradić Supetar na otoku Braču postao južna splitska "četvrt", što bi se moglo reći i za otok Šoltu, a zanimjivo je da je upravo Šolta nekad i bila u sastavu općine Split, kao što je i danas istočna polovica otoka Čiova u sastavu grada Splita.

Poteškoće u razvoju aglomeracije[uredi | uredi kôd]

Split u posljednjih dvadesetak godina nezavidno stagnira. Ovo se pak ogleda u krajnjem slučaju čak i u demografskim pokazateljima. Mogu se samo nagađati razlozi, ali zasigurno je jedan od najvažnijih teritorijalna usitnjenost i nedostatak koordinacije među pojedinim gradovima u aglomeraciji, koja je potpuno nepromišljena kao cjelina. Nažalost sve je veće zaostajanje Splita, kao i ostalih regija u Hrvatskoj koji su uvjetovani prevelikom centralizacijom Hrvatske, globalizacijom, promjenama na tržištu, te nespremnosti u regijama za promjene.

Put razvoju je dugotrajan; u zadnje vrijeme vide se pomaci, otvaranjem autoceste Zagreb-Split (A1) razbija se prometna izoliranost, u Dugopolju gradi se velika industrijska zona, stvara se novi generalni urbanistički plan (2005.) jedan od prvih je od pomaka prema otvaranju debate o tome kako bi se grad trebao razvijati. U prvoj polovici 2006. splitsko gospodarstvo je bilo u porastu od čak 6%, dok je strano ulaganje u grad bilo u porastu nevjerojatnih 76% čime je postao grad s jednom od najbrže rastućom ekonomijom u Republici Hrvatskoj.

Gospodarstvo se u Splitu predstavlja putem sajmova na Žnjanu (detalj izložbene hale na sajmu GAST 2012.)

Religija[uredi | uredi kôd]

Crkvena upravna organizacija[uredi | uredi kôd]

Rimokatolička crkva[uredi | uredi kôd]

Zvonik katedrale sv. Duje
Zvonik katedrale sv. Duje

U Splitu je sjedište Splitsko-makarske nadbiskupije. Grad je podijeljen na dva dekanata i na 26 rimokatoličkih župa:

Sv. Dujma biskupa i mučenika Sv. Petra apostola Materinstva BDM - Brda
Sv. Roka - Manuš Marije Pomoćnice - Kman Gospe od Zdravlja - Dobri
Sv. Pavla - Pujanke Gospe od Milosrđa - Žnjan Gospe od Ružarija - Lučac
Sv. Spasa - Mejaši Sv. Stjepana - Meje Gospe od Pojišana - Pojišan
Sv. Trojice - Poljud Gospe od Pohođenja - Spinut Sv. Obitelji - Sukoišan
Gospe Fatimske - Škrape Sv. Križa - Veli Varoš Srca Isusova - Visoka
Sv. Leopolda Bogdana Mandića - Sirobuja Sv. Andrije apostola - Sućidar Sv. Josipa - Mertojak
Sv. Ivana Krstitelja - Trstenik Sv. Mateja - Ravne njive Sv. Marka - Neslanovac
Sv. Luke Evanđelista - Kocunar Sv.Mihovila - Šine, Kamen  
Crkva Gospe od Zdravlja, Split
Crkva Gospe od Zdravlja

Od katoličkih crkvenih redova, družba i kongregacija, u Splitu djeluju Službenice milosrđa (anćele), dominikanci, franjevački Red male braće, klarise, isusovci, kapucini, konventualci, karmelićani (na Kamenu), karmelićanke Božanskog Srca Isusova, salezijanci, Kćeri milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje. Nekada su djelovali i benediktinci (samostan sv. Marije). Jedine pripadnice reda anakoreta - klanjateljica Presvete euharistije na svijetu su u Splitu.

Crkve reformacijske baštine[uredi | uredi kôd]

U Splitu djeluje nekoliko aktivnih crkava reformacijske ili protestantske baštine:

  • Evanđeoska crkva "Radosna vijest"
  • Baptistička crkva Split
  • Evangelička metodistička crkva

Sveci zaštitnici[uredi | uredi kôd]

Svetac zaštitnik Splita je sveti Dujam (Sveti Duje), biskup Salone, mučenik iz 304. godine, a suzaštitnici su sveti Anastazije (Staš) i blaženi Rajnerije (Arnir). Kao poglavita zaštitnica osobito se štuje i Gospe od Pojišana (Molitva čudotvornoj Gospi od Pojišana).

Posvećenost grada sv. Dujmu među ostalim, izražen je i kroz splitski kovani novac kroz povijest. Tako početkom 14. stoljeća, Splitska komuna kuje srebrni novac, bagatin[20], na čijem je reversu simbol križa zamijenjen prikazom poprsja sv. Dujma. Zaštitnik grada na novcu se zadržao i tijekom mletačke vladavine do njezina pada 1797.g. gdje je bio prikazan cijelom figurom s biskupskim obilježjima, baš kakav je bio i u razdoblju Hrvoja Vukčića Hrvatinića prije toga.[21]

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis velikih gospodarskih subjekata iz Splitsko-dalmatinske županije

Gradska uprava[uredi | uredi kôd]

Upravna tijela Grada Splita su:

Aktualni saziv Gradskog vijeća izabran je na općim lokalnim izborima održanim 19. svibnja 2013. godine. Od ukupno 152.290 birača glasovalo je 72.709 ili 47,74%. Koalicija SDP, HNS, HSU osvojila je 16.552 glasova, koalicija HDZ, HSP AS, HČSP, HSLS, HDS, BUZ 14.990 glasova, koalicija HGS, HSS, SU 8.762 glasova, kandidacijska lista grupe birača Marijana Puljak 6.534 glasova, kandidacijska lista grupe birača Ivan Grubišić 5.633 glasova, kandidacijska lista grupe birača Anđelka Visković 3.918 glasova.

Stranka Broj zastupnika
SDP, HNS, HSU 11
HDZ, HSP AS, HČSP, HSLS, HDS, BUZ 10
HGS, HSS, SU 5
Lista grupe birača Marijana Puljak 4
Lista grupe birača Ivan Grubišić 3
Lista grupe birača Anđelka Visković 2

Arhitektura i znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Sustipan, Split.
Sustipan, Split.
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis zaštićenih kulturnih dobara u Splitu
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis crkava u Splitu
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis samostana u Splitu

U Splitu je pred Prvi svjetski rat bilo šest mostova. Splitski kažiput iz 1913. godine sadrži da je most na zvao Kupališnim mostom. Bili su i Sjeverni most (pokraj Bulatove vile), Manuški most (usred Manuša), Vojnički most (pokraj Perivoja), Pazarski most (pokraj Svetog Dominika) i Lučki most (ispod Svetog Petra).[22]

Arheološki lokalitet "Ad basilicas pictas"[uredi | uredi kôd]

U tijeku pripremnih iskopavanja za izgradnju trgovačkog centra Small Mall na raskrižju Ulice Domovinskog rata s Vukovarskom, Livanjskom i Bihaćkom ulicom otkriveno je novo i neočekivano važno arheološko nalazište. Radi se o do sada nepoznatom amfiteatru iz IV stoljeća, odnosno iz vremena kad je car Dioklecijan obitavao u svojoj palači. Unatoč nepristupačnosti većem dijelu ostataka antičke građevine zbog okolnih kasnije sagrađenih i danas još funkcionalnih građevina, arheolozi su bili u mogućnosti procijeniti neke njene osnovne karakteristike[30]. Istraživanje je provela i tvrtka Neir, a nadzirao splitski Konzervatorski odjel[31].

Amfiteatar je imao arenu raspona 50 metara, bio je ukupnog promjera 80 metara[32], a nalazio se uz sam Dioklecijanov aqueduct sve do kraja kandijskog rata 1647. godine kada ga je, već djelomično porušenog, u potpunosti dao razrušiti mletački providur Dalmacije Leonardo Foscolo kako bi spriječio moguće utvrđivanje Osmanlija na tako maloj udaljenosti od tadašnjeg mletačkog Splita. Inače, lokalitet na kojem su pronađeni ostatci ove povijesno toliko važne građevine već je poznat pod nazivom “Ad basilicas pictas”[32] (“Kod oslikanih bazilika”). Tu su već ranije pronađeni ostatci arhitekture koja je prethodila nastanku Dioklecijanove palace, točnije antičnom naselju Spalathum, kao i ostaci nekih drugih antičkih i srednjovjekovnih građevina[31].

Ovaj pronalazak je od iznimne ne samo arheološke, već i kulturno-povijesne, kao i turističke važnosti. Uz Pulsku Arenu, te amfiteatre u antičkoj Saloni i Burnumu kraj Knina, ovo je četvrti primjer ove arhitekture na području Republike Hrvatske. Ipak, zbog nemogućnosti daljnjeg istraživanja na lokalitetu, pronađeni ostatci su konzervirani i ostavljeni za neka daljnja proučavanja. Vjerojatno je iz istog razloga zaustavljena i izgradnja navedenog trgovačkog centra jer se nakon tog otkrića odustalo od gradnje istog na toj vrlo atraktivnoj poziciji uz sam povijesni centar grada[31].

Obrazovanje i znanost[uredi | uredi kôd]

Sveučilište[uredi | uredi kôd]

Sveučilište u Splitu

Sveučilište u Splitu utemeljeno je 1974. godine. Sadašnji rektor Sveučilišta je prof. dr. Šimun Anđelinović. U sklopu Sveučilišta u Splitu djeluje jedanest fakulteta, jedna umjetnička akademija te četiri sveučilišna odjela koji ostvaruju više od 180 studijskih programa. Na Sveučilištu danas studira preko 20 000 studenata. Također, Sveučilište u Splitu je rangirano kao najbolje u ovom dijelu Europe i jedno od 500 najboljih u svijetu.

Znanstvene institucije[uredi | uredi kôd]

U Splitu djeluje nekoliko instituta od kojih su najznačajniji Institut za oceanografiju i ribarstvo, koji se bavi istraživanjem mora i morskoga života, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Hrvatski hidrografski institut, Teološko-katehetski Institut, Franjevački institut za kulturu mira, Mediteranski institut za istraživanje života (MEDILS) koji je pokrenuo znanstvenik dr. Miroslav Radman i Institut Građevinarstva Hrvatske.

Osnovne i srednje škole[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Osnovne i srednje škole u Splitu

U Splitu djeluje 25 osnovnih škola i 18 srednjih škola.

Kultura[uredi | uredi kôd]

Povijesni kompleks Splita s Dioklecijanovom palačom
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Povijesni kompleks Splita s Dioklecijanovom palačom
Flag of Croatia.svg Hrvatska
Godina uvrštenja: 1979.(3. zasjedanje)
Vrsta: kulturno dobro
Mjerilo: ii, iii, iv
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/97 UNESCO

Mediji[uredi | uredi kôd]

U Splitu djeluje nekoliko lokalnih televizijskih (TV Jadran, Mreža TV-Split i Kanal 5) i radijskih postaja (HR Split, Radio Dalmacija, Radio KL-Eurodom, Radio Riva,[24] Radio Sunce.[25] 1990-ih su bile poznate postaje Radio M i Radio Gradska mreža, a 1980-ih je djelovao iz Splita Radio Brač.

Najveće dalmatinske dnevne novine Slobodna Dalmacija izlaze u Splitu (odnedavno se tiskaju u Dugopolju).

Šport[uredi | uredi kôd]

Splićani vole reći za svoj grad da je "najsportskiji grad na svitu". Ima svoju kuću slave. Split je kolijevka picigina i njegove varijante picigola.

U Splitu su se održala i brojna međunarodna športska natjecanja, primjerice MIS 1979., PEP 1981., atletsko EP 1990. godine, Svjetsko prvenstvo u rukometu 2009. te Europsko prvenstvo u rukometu 2018. godine.

U Splitu djeluju brojna športska društva, a mnoga od njih su se okitila i kontinentalnim naslovima. Osvajači barem jednog europskog trofeja su: košarkaški klub Split, rukometni klub ORK Dalma, vaterpolo klubovi Jadran, Mornar, POŠK, kuglački klubovi Mertojak, Poštar, taekwondo klub TKD Marjan, pikado klub Split Londra.

Među ostalima, u Splitu djeluju:

U Splitu djeluju i brojni klubovi borilačkih športova (karate, taekwondo, judo, aikido, boks, kickboks, full-contact, tajlandski boks) koji su dali brojne velikane borbenih vještina u europskim i svjetskim mjerilima. Od najuspješnijih boraca spomenimo Branka Cikatića, Marka Žaju, Sinišu Andrijaševića. Izbornik hrvatske karataške reprezentacije Slaven Mikelić je jedan od najtrofejnijih hrv. izbornika[29].

Nadalje, Split ima i boćarske klubove, klub hokeja na travi te klubove dizača utega (Nikolaj Pešalov).

Iz Splita je poznati vozačem moto-trka Ivanom Šolom, pilot prve hrvatske bob-posade, koja je također bila sastavljena od Splićana.

Od športskih priredba koje se održavaju u Splitu, valja spomenuti veličanstvenu Mrdujsku regatu jedriličara, koja je otvorena gotovo svima, od vrhunskih profesionalaca, do onih koji su toliko svladali vještinu jedrenja da bi izbjegavali sudare na moru. Tako se zbog velikog broja sudionika 2004. godine startna crta mjerila miljama.

Do kasnih 1980-ih, u Splitu se ljeti održavao nogometni "Trofej Marjana", na kojemu su sudjelovali brojni veliki svjetski nogometni klubovi (Ajax, Girondins de Bordeaux, Vasco da Gama i dr.) i velike svjetske nogometne reprezentacije, među kojima su najpoznatije SSSR i Hrvatska. Malonogometni turnir Torcida kup održava se od 1995. godine.

Od 2001. godine održava se trkačka utrka Splitski polumaraton (prije poznat kao Polumaraton Svetog Duje) za koji se prijavi više od 1.000 natjecatelja iz Hrvatske i inozemstva.[30]

Od 1999. godine održava se triatlon utrka "Marjanski đir".

Svjetska serija strongman natjecanja, Strongman Champions League održala se u Splitu u nekoliko navrata.[nedostaje izvor]

1998. održan je ATP turnir Croatian Indoors (Split) kojem je pobjednik bio Goran Ivanišević.[31][32] Od 2020. održava se challenger turnir Split Open.

Kup Svetog Duje održava se od 1995., a od 2006. ima status satelitskog turnira Svjetskog kupa u mačevanju.[33] Kup Jadrana (od 1981.) je drugo najstarije mačevalačko natjecanje u Hrvatskoj.[34]

Povremeno je u 90-im održavan Splitski ženski rally, bodovan za hrvatsko prvenstvo žena u rallyu.[35]

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Galerija[uredi | uredi kôd]

Gradovi pobratimi/prijatelji[uredi | uredi kôd]

Putokaz za Split u središtu Los Angelesa, grada prijatelja.
Gradovi prijatelji[36] Predložena pobratimstva Povelja o prijateljstvu

Flag of Australia.svg Cockburn
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Mostar
Flag of the Czech Republic.svg Ostrava
Flag of Chile.svg Punta Arenas[37][38]
Flag of Chile.svg Antofagasta[37]
Flag of Montenegro.svg Kotor (Crna Gora)[39]
Flag of Denmark.svg Gladsaxe
Flag of Italy.svg Ancona
Flag of Italy.svg Pescara[40]
Flag of Israel.svg Bet Shemesh
Flag of Macedonia.svg Štip

Flag of Norway.svg Trondheim
Flag of Germany.svg Charlottenburg-Wilmersdorf
(okrug u Berlinu)
Flag of the United Kingdom.svg Flag of England.svg Dover
Flag of Ukraine.svg Odesa
Flag of the United States.svg Los Angeles
Flag of Slovenia.svg Velenje
Flag of the People's Republic of China.svg Hangzhou[41]
Flag of Poland.svg Rzeszow
Flag of Croatia.svg Vukovar

Flag of Hungary.svg Debrecen
(mađ. prijedlog još iz 1. polovice 1990-ih)
Flag of Argentina.svg Rosario
(arg. ponuda stigla 25. srpnja 2006.)

Flag of Israel.svg Jeruzalem

Konzulati u Splitu[uredi | uredi kôd]

Flag of Austria.svg Austrija
Flag of the Czech Republic.svg Češka
Flag of Chile.svg Čile
Flag of Denmark.svg Danska
Flag of Finland.svg Finska

Flag of Ireland.svg Irska
Flag of Italy.svg Italija
Flag of the Netherlands.svg Nizozemska
Flag of Germany.svg Njemačka
Flag of Slovakia.svg Slovačka

Flag of Slovenia.svg Slovenija
Flag of Spain.svg Španjolska
Flag of Sweden.svg Švedska
Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. O gradu, split.hr, pristupljeno 26. lipnja 2011.
  2. (): Split - grad UNESCO-a, TZ Grada Splita. 22. prosinca 2019.
  3. Otkud nam je došlo ime Split? pristupljeno 1. rujna 2020
  4. Wilkes, J. J. (1986). "17.". Diocletian's palace, Split : residence of a retired Roman emperor. Sheffield: Dept. of Ancient History and Classical Archaeology, University of Sheffield. ISBN 0-9511263-0-X. https://www.worldcat.org/oclc/15256583. "The name Aspálathos had referred to a white thorn common in the area. Thus, contrary to popular belief, the name Spalatum has nothing to do with the Latin word for palace, palatium. According to Wilkes, the erroneous etymology was notably due to Byzantine Emperor Constantine VII Porphyrogenitus." 
  5. Toma Arhiđakon, Historia Salonitana
  6. Archive.org Denkschriften: Der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften. Philosophisch-historische classe]
    "In der Umgebung von Spalato, ,Spalato' (Local) der Tab. Peut., Spalatrum, Spalathron des Ravennaten, Spalatum, -et- im Mittelalter, seltener Spalantum (c. 1325) oder Spaleta (Albericus), Spalat des Venetianers Martin da Canal im XIII. Jahrhundert (Arch. storico it. 8, 1845, 294, 700), ra 'AmdXcßov oder ■r t 'AcKäAa6o; des Kaisers Konstantin, sl. Spljet, im Localdialekt Split, dessen Name unwillkührlich an Spoletum in Uinbrien erinnert..."
  7. Klimatske vrijednosti za Split, Državni hidrometeorološki zavod.
  8. "Mjesečne vrijednosti za Split u razdoblju 1948.−2019.", Državni hidrometeorološki zavod.
  9. GIS Grada Splita (Arhivirano 13. ožujka 2012.) Gradski kotari Page white acrobat.png(PDF)
  10. Službeni glasnik Grada Splita, br.18/2016., od 13. travnja 2016. Page white acrobat.png(PDF)
  11. "2. STANOVNIŠTVO PREMA NARODNOSTI PO GRADOVIMA/OPĆINAMA, POPIS 2011.". www.dzs.hr. https://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_04/h01_01_04_RH.html Pristupljeno 31. ožujka 2021. 
  12. 12,0 12,1 Saša Mrduljaš (1. travnja 2012.). "Etnički i politički identitet Splita do početka novoga vijeka". Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja 21 (2 (116)): 465–483. 10.5559/di.21.2.09. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=125919 Pristupljeno 4. travnja 2020. 
  13. Vesna Jakić-Cestarić (13. ožujka 1981.). "Nastajanje hrvatskoga (čakavskog) Splita i Trogira u svjetlu antroponi- ma XI. stoljeća". Hrvatski dijalektološki zbornik (5): 93–112. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=301029 Pristupljeno 4. travnja 2020. 
  14. Saša Mrduljaš (1. rujna 2012.). "Etnicitet Splita za mletačke i osmanlijske dominacije prostorima današnje Dalmacije". Pilar : časopis za društvene i humanističke studije VII (13(1)): 77–94. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=128496 Pristupljeno 4. travnja 2020. 
  15. "Državni zavod za statistiku RH". www.dzs.hr. https://www.dzs.hr/ Pristupljeno 31. ožujka 2021. 
  16. 2. Stanovništvo prema narodnosti po gradovima/općinama, popis 2011., Splitsko-dalmatinska županija, DZS RH
  17. 5. Stanovništvo prema materinskom jeziku po gradovima/općinama, popis 2011., Splitsko-dalmatinska županija, DZS RH
  18. 3. Stanovništvo prema vjeri po gradovima/općinama, popis 2011., Splitsko-dalmatinska županija, DZS RH
  19. 1. Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011., Grad Split, DZS RH
  20. Mira Kolar-Dimitrijević. "1. i 3." (PDF). Povijest novca u Hrvatskoj (od 1527. do 1941. godine). Zagreb: HNB. https://www.hnb.hr/documents/20182/121504/h-monografija-povijest-novca.pdf/20cf684e-375e-430f-89c3-ad4e5824ae43 Pristupljeno 20. travnja 2020. 
  21. Marko Medved, Josip Selak (3. srpnja 2015.). "Svetci patroni na kovanom novcu hrvatske obale do pojave turskog novca". Riječki teološki časopis 45 (1): 167–192. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=216108 Pristupljeno 20. travnja 2020. 
  22. Milena Budimir: "Kažiput" će sve reć: klikom do starih imena ulica , Slobodna Dalmacija, 21. svibnja 2013. Pristupljeno 29. prosinca 2018.
  23. Samostan sv. Frane, Gradska knjižnica Marka Marulića, Split. Pristupljeno 3. travnja 2016.
  24. Radio Riva
  25. Radio Sunce Radio Sunce je projekt Županijske lige protiv raka – Split. Djeluje od 22. ožujka 2010.
  26. KKK Split. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. travnja 2008.. http://www.caf-split.hr/step.jsp?page=98447 Pristupljeno 1. veljače 2008. 
  27. HK Split. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. lipnja 2008.. http://www.caf-split.hr/step.jsp?page=98541 Pristupljeno 1. veljače 2008. 
  28. Dalmacija News (Arhivirano 19. kolovoza 2011.) Split Seawolves želi u Hrvatsku ligu, 25. veljače 2011., pristupljeno 26. veljače 2011.
  29. Karate klub Sokol
  30. Još 30 dana do 17. Splitskog polumaratona, 3sporta.com, 26. siječnja 2017.
  31. https://www.atptour.com/en/tournaments/split/8388/overview
  32. https://www.grandslamhistory.com/atp/croatian-indoors-split
  33. https://sportnet.rtl.hr/vijesti/418012/ostali-sportovi-ostalo/svjetski-macevalacki-kup-u-splitu/
  34. http://www.split-macevanje.hr/kup_jadrana.php
  35. http://www.racing.hr/uspjesne-zene-za-volanom-trkaceg-automobila/
  36. Gradovi prijatelji Splita
  37. 37,0 37,1 Ana Jerković: Predstavljeno Hrvatsko-čileansko kulturno društvo, Slobodna Dalmacija, 15. listopada 2010.
    "Uz to, splitska škola Bol povezala se sa školama u Čileu, te svako dijete zna gdje je Punta Arenas, inače uz Antofagastu grad prijatelj Splita."
  38. (šp.) IL. Municipalidad de Punta Arenas Acta sesion Nº 06 ordinaria, de fecha 16 de febrero del 2005 honorable concejo municipal de Punta Arenas.
    "Otra de la ciudad de Split. Ellos celebran el jubileo; 1700 años de la creación de Split y entre sus proyectos está construir una alameda con árboles de ciudades hermanas. Eso sería el 30 de Mayo"
  39. (crnog.) Prijateljski gradovi, kotor.me, pristupljeno 30. srpnja 2020.
  40. Grad partner.Konzulat R. Italije u Splitu (Arhivirano 20. prosinca 2013.) Amerigo Vespucci“ u splitskoj luci , 13. rujna 2007.
  41. J.D.: Kineski grad Hangzhou postao petnaesti grad prijatelj Splita, dalmacijanews.hr, 15. listopada 2014.
Novak.jpg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena OTRS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Imbehind/Split.

{{Svjetska baština u Hrvatskoj}} {{GiO SDŽ}} {{Split}} [[Kategorija:Split| ]] [[Kategorija:Gradovi u Splitsko-dalmatinskoj županiji]] [[Kategorija:Svjetska baština u Hrvatskoj]]