Prijeđi na sadržaj

Duhovi (svetkovina)

Ovo je članak tjedna  – 20. tjedan 2024. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Za druga značenja pogledajte Duh (razdvojba).
Fidelis Schabet, Čudo Pedesetnice, 1867.
Prikaz Giotto di Bondonea (oko 1305. g.

Duhovi ili Pedesetnica (grčki: Pentekost) su kršćanska svetkovina silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu 50. dan nakon Uskrsa (brojeći i sam Uskrs kao prvi dan), od kuda i potječe naziv Blagdan Pedesetnice (grč. pentecost, pedeseti (dan po Uskrsu)), ujedno i slavlje sveopće, univerzalne Crkve, „jedne, svete i apostolske”, kako vjernici ispovijedaju u Nicejsko-carigradskome vjerovanju. Uoči same svetkovine, u subotnju večer, uobičajena su Duhovska bdjenja, euharistijska slavlja popraćena pjesmom i pobožnostima (klanjanjem, meditacijom, procesijama).[1]

Pedesetnica, tj. dramatični silazak Duha Svetoga na ranu Crkvu dogodio se pedeseti dan nakon Uskrsa – i o židovskom blagdanu Pedesetnice (Blagdan sedmica, hebrejski Šauvot) – kada se Židovi spominju dana primanja Deset zapovijedi na gori Sinaju – danom sklapanja zavjeta između Boga i Židova; prema židovskoj tradiciji, na taj su dan saveze s Bogom ranije bili sklopili Noa, Abraham i Jakov (Izrael).[2] Tako se i kršćanska Pedesetnica smatra danom kada je sklopljen Novi zavjet, »rođendanom Crkve«.[3]

Djela apostolska donose da su apostoli toga dana počeli javno navještati vjeru u Isusa Krista, puni Duha Svetoga, tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se „dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”. Smatra se da je to propovijedanje na svim jezicima ljudi koji su se o Pedesetnici zatekli u Jeruzalemu naznačilo otvorenost kršćanske vjere za ljude svih naroda, a ne samo prema židovskom narodu – iz kojega su potekli svi apostoli.[4]

Nazivlje

[uredi | uredi kôd]

Naziv Duhovi množina je riječi duh, koja etimološki ima staroslavenski korijen:

duhЪ, -a (muški rod), duh; dah (čitaj duhja) [5]

Staroslavenski nazivi za svetkovinu Duhova su:

  • PetЪdesetЪnica, -e ž., blagdan Duhova[6]
  • Rusalie, -ii ž.[7] - u južnoj Dalmaciji koristio se naziv „Rusalje“ (prema lat. Rosalia, kako su se zvali dani godišnjih podušja u svibnju i lipnju još u rimsko, pretkršćansko doba).[8]

Izvor na glagoljici koji spominje Duhove , sačuvan je u Praškim glagoljskim listićima (FgPrag) iz 12. ili 13. st., pronađenih u Pragu 1855. godine. U njima su popisane himne uz blagdane u liturgijskoj godini. Prema sadržaju, listići pripadaju istočnoj, tj. bizantskoj liturgijskoj tradiciji, a prikazuju raznolikost i susret dviju liturgijskih tradicija na jednom – slavenskom – prostoru.[9]

U hrvatskim se izvorima za naziv blagdana rano nalaze množinski oblici Duhovi, Dusi, Duhi.[10] Duhovima se Pedesetnica naziva i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Više je tumačenja zašto se na našim područjima uvriježio naziv u množinskom obliku, za blagdan koji slavi treću božansku osobu, Duha Svetoga:

  1. Svetkovalo se više dana odakle stari naziv "Duhovi dani", ime ne znači mnoštvo duhova.[11][12] U pravoslavlju se blagdan slavi kroz tri dana, u nedjelju Duhova, Duhovski ponedjeljak i Duhovski utorak te su u srpskom crkvenom kalendaru sva tri dana označena crvenom bojom.[13][14]
  2. Tumačenje da se množinski lik Duhovi uvriježio zbog fenomenologije očitovanja treće božanske osobe.[10] Jedinstveni Duh (Sveti) očitovao se kao mnoštvo ognjenih jezika, spustio se na apostole umnažajući im znanje stranih jezika kako bi mogli širiti apostolski nauk crkve svijetom. U kajkavskom području i kod gradiščanskih Hrvata sačuvan je i skraćeni oblik naziva, Duhi.
  3. Narodni običaji koji su sačuvani u pravoslavlju, vežu se uz Pedesetnicu i nazive Rusaliky, Rusalije ili Provodi, u kojima se u subotu i noć pred Duhove obilazi i bdije na grobovima pokojnih, noseći im hranu. Bitoljčani u Makedoniji sačuvali su vjerovanje da duhovi umrlih tih dana izlaze iz grobova na pričest.[15] Slični običaji su se, uz Makedoniju, održali u Srbiji[16], Ukrajini, Gruziji, Bjeloruskoj, Grčkoj i Gruzijskoj pravoslavnoj crkvi.[17][18] U većini makedonskih gradova i dalje je raširena tradicija dijeljenja velikih količina hrane i ostavljanja hrane na grobovima uoči i nakon Duhova.[19]

Blagdan Duhova u ranom kršćanstvu je bio kalendarski povezan s blagdanom Svih svetih, koji se u pravoslavlju još uvijek slavi u nedjelju nakon Duhova.[20] U Katoličkoj crkvi Svi sveti su pomaknuti na 1. studenoga, odlukom pape Grgura III. u 8. stoljeću. U pravoslavlju su četiri zadušna dana za pokojne, od kojih je jedan Duhovski.[20] Rimokatolici Dušni dan za pokojne obilježavaju tek 2. studenoga prema odluci pape Klementa V. iz 14. stoljeća, a iščeznuo je nekadašnji sporadični običaj da na grobove pokojnima nose hranu.[21][22][23]

Duhovsku nedjelju u nekim kršćanskim denominacijama nazivaju Whitsunday (od engl. white sunday) zbog bijelih haljina u kojima se krste novokrštenici na taj dan.[24] U rimokatolika je Bijela nedjelja naziv za prvu nedjelju nakon Uskrsa, koja se još naziva Malim Uskrsom.[25]

Biblijsko utemeljenje i značenje

[uredi | uredi kôd]

Silazak Duha Svetoga na apostole ispunjenje je židovskoga blagdana sedmica, slavljena sedam tjedana nakon Pashe (a njezino je ispunjenje u Kristovu uskrsnuću), kao spomen na Mojsijevo preuzimanje Deset Božjih zapovijedi na brdu Sinaju. Poveznice sa starozavjetnim događajem jesu sam Isus Krist, oganj, buka i narod.

„I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih” (Dj 2, 4). Oganj (plamen) u Bibliji ima trojako značenje: pročišćava, kao što se zlato pročišćava taljenjem, oblikuje, poput kovača koji zagrijavanjem kovine oblikuje oruđe i oružje, i osvjetljava, kao što Krist izjavljuje: „Ja sam Svjetlost svijeta!” (Iv 8, 12) naznačujući time svoju božansku narav.

Tutnjava, koja je na Sinaju označavala Božju prisutnost, prisutna je i na Duhove: „I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili.” (Dj 2, 2-3).

Primanjem dara Duha Svetoga, započinje apostolat Crkve, koja u raznolikosti jezika i naroda naglašava svoju univerzalnost (grč. katholikós – sveopći), kao i univerzalnost Radosne vijesti, namijenjene svim narodima i vremenima, kao što naglašava i Isus prilikom Uzašašća („Zato idite i učinite sve narode mojim učenicima!” Mt 28, 19). Djela apostolska (Dj 2, 5-11) o tomu govore u sljedećim redcima:

»Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: 'Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.'«

Duhovske tradicije

[uredi | uredi kôd]

Zajedničko devetodnevno okupljanje apostola u molitvi uoči primanja Duha Svetoga opisuje se i kao »prva devetnica«, po uzoru na koju se i razvila ta pobožnost.[26]

Duhovska bdjenja

[uredi | uredi kôd]

Duhovsko bdjenje ili Bdjenje Pedesetnice, bdjenje je u subotnju večer uoči same svetkovine Duhova. Započinje svetom misom, na kojoj se nakon Službe Riječi (Službe čitanja) čitaju hvalospjevi iz časoslova te pjeva posljednica Te Deum. Potom se čita Evanđelje i nastavlja sa Euharistijskom službom. Nakon svete mise, obično slijede klanjanje, molitva i pjesma. Duhovska bdjenja potiče Opća uredba liturgije časova, donoseći preporuke i smjernice (br. 71-73):[27]

»U različitim je Crkvama zavladao običaj različite svetkovine preteći bdijenjem, kako to biva u vazmenom bdijenju. Među tim svetkovinama prvo mjesto zauzimaju Božić i Duhovi. Taj običaj treba očuvati i njegovati, po vlastitom običaju svake pojedine Crkve. Gdje se bdijenjem običavaju svetkovati druge neke svečanosti ili hodočašća, neka se obdržavaju u tom opća pravila o slavljenju riječi Božje.«

Liturgijske tradicije

[uredi | uredi kôd]

U rimskomu Partenonu uvriježena je tradicija bacanja ružinih latica niz otvor njegove kupole, poznata kao „Veni, Veni, Rosas!”

Dođi, Duše Presveti pjeva se ili recitira na misi na Duhove, obično prije čitanja Evanđelja.

Hodočašća

[uredi | uredi kôd]

Mađarski, ali i ostali panonski i karpatski katolici, od 1567. tradicijski hodočaste u svetište Csíksomlyó (Şumuleu Ciuc), u Transilvaniji.[28][29] Hodočašće svake godine okuplja stotine tisuća vjernika.[30][31]

Francuzi hodočaste od pariške katedrale Notre-Dame do katedrale Notre-Dame u Chartresu u višednevnome hodočašću, s Duhovskim bdjenjem i pobožnostima u hodočasničkim crkvama.[32]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Duhovsko bdjenje kazotic.org. Samostan i župa bl. Augustina Kažotića. Objavljeno 5. lipnja 2019.
  2. ↑ "Shavuot: The Festival of Covenants", Michael Segal, The Torah.com". Pristupljeno 19. svibnja 2024.
  3. ↑ "OD USKRSA DO PEDESETNICE Muka i smrt donijeli su vječnost", M. Erceg i dr. "Glas koncila", 6. travnja 2018.
  4. ↑ Yost, Frank H. 12. siječnja 2005. Židovi prvog kršćanskog stoljeća. Biblijski pogledi. 13 (1): 3–40. ISSN 1330-1497
  5. ↑ Damjanović, Stjepan. 2004. Mali Staroslavensko-Hrvatski rječnik. Matica hrvatska. Zagreb. str. 75. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  6. ↑ Damjanović, Stjepan. 2004. Mali Staroslavensko-Hrvatski rječnik. Matica hrvatska. Zagreb. str. 229. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  7. ↑ Damjanović, Stjepan. 2004. Mali Staroslavensko-Hrvatski rječnik. Matica hrvatska. Zagreb. str. 238. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  8. ↑ Duhovi, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  9. ↑ Kuhar, Kristijan. 2004. Povijesno liturgijske posebnosti Euholoških obrazaca ranog razdoblja Slavenske liturgije (10. – 14. st.), Doktorski rad (PDF). Filozofski fakultet u Zagrebu. Zagreb. str. 111–112. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  10. 1 2 Mamić, Mile. 1. svibnja 2016. Duh Sveti, Sveti Duh, Sveti duh ili sveti duh. Jezik : časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika. 63 (2–3): 95–97. ISSN 0021-6925
  11. ↑ Lukačin, V. i dr. 8. lipnja 2025. PEDESETNICA - SVEČANI POČETAK CRKVE Dopustimo Duhu Svetomu da nas vodi. Glas Koncila. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  12. ↑ Svetkovina Duhova - rođendan Crkve. direktno.hr. 9. lipnja 2019. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  13. ↑ Pravoslavni crkveni kalendar za jun 2025. www.inter.rs. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  14. ↑ Danas praznik Duhovi (bošnjački). Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  15. ↑ Петок пред Духовден: Oва се обичаите што треба да ги испочитувате. Сител Телевизија (makedonski). Pristupljeno 3. siječnja 2026.
  16. ↑ Na ovaj dan pod u hramovima se pokriva travom: Običaji i vjerovanja za PRAZNIK DUHOVI koji se proslavlja pedeseti dan po Vaskrsu. Srpskainfo (srpski). 7. lipnja 2025. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  17. ↑ Provody. www.encyclopediaofukraine.com. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  18. ↑ Проводи: Visiting Gravesites after Pascha. St. Volodymyr Cathedral of Toronto (engleski). Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  19. ↑ Bonevska, Biljana Stamova. Прво е Задушница, а потоа Духовден – Што не треба да правите на овие два дена?. CRNOBELO.com (makedonski). Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  20. 1 2 Hrvatska, Pravoslavlje. 1. studenoga 2023. Postoje li u pravoslavlju blagdan Svih svetih i Dušni dan?. Upoznaj pravoslavlje. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  21. ↑ Dragić, Marko. 5. rujna 2013. Dušni dan u hrvatskoj katoličkoj baštini. Obnovljeni život: časopis za filozofiju i religijske znanosti. Vol. 68 Br. 3: 426 Prenosi Hrčak |volume= sadrži dodatni tekst (pomoć)
  22. ↑ Skugor, Smiljana. 1. studenoga 2025. Svi sveti i Dušni dan – spomen na svete osobe i one koje su živjele pravedno i dostojanstveno i sve umrle. Misao.hr. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  23. ↑ Zašto se Svi sveti slave baš 1. studenog? Nekad se na grobove nisu nosile svijeće nego hrana. www.24sata.hr. 1. studenoga 2023. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  24. ↑ Mohsin, Haroon. 15. srpnja 2022. Whit Sunday. National Today (engleski). Pristupljeno 4. siječnja 2026.
  25. ↑ Barbarić, Ivan. 27. travnja 2025. Nedjelja Božjega milosrđa | HKM. Hrvatska katolička mreža. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  26. ↑ Devetnica i molitve na čast Krvi Kristove. Zagreb. Družba misionara Krvi Kristove. 2014. ISBN 978-953-96000-6-6. Str. 5.
  27. ↑ Liturgija – sveti susret Služba Božja, sv. 23, br. 1, str. 90
  28. ↑ Pentecost pilgrimage and the shrine of Csíksomlyó (engl.)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. srpnja 2022. (Wayback Machine) hungarikum.hu. Zbirka Hungarikum. Pristupljeno 29. svibnja 2023.
  29. ↑ The Pentecost pilgrimage in Şumuleu Ciuc visitharghita.com. Pristupljeno 29. svibnja 2023.
  30. ↑ Hetzmann, Mercédesz: Why do hundreds of thousands of Hungarians go to Csíksomlyó on Pentecost? (engl.) dailynewshungary.com. Daily News Hungary. Objavljeno 5. lipnja 2022.
  31. ↑ Fisayo-Bambi, Jerry. Thousands of pilgrims observe traditional Pentecost at Șumuleu Ciuc in Romania MSN, objavljeno 7. lipnja 2025.
  32. ↑ de Robien, Mathilde: Un nombre d’inscriptions record au pèlerinage de Chartres 2023 (fr.) fr.aletheia.org. Objavljeno 16. svibnja 2023.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Duhovi

Mrežna mjesta

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Duhovi_(svetkovina)&oldid=7367940"