Bijeljina

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bijeljina
BH municipality location Bijeljina.png
Entitet Republika Srpska
Sjedište Bijeljina
Načelnik Mićo Mićić
Površina 734 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

150.000
204,36/km²

Bijeljina je grad i općina u Bosni i Hercegovini.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Bijeljina je općinski centar ravne Semberije i blagog podbrđa Majevice. Nalazi se pri samom jugozapadnom završetku Semberije gdje ova ravnica počinje prelaziti u blago valoviti brežuljkasti predjel počevši od brda Obriježa. Prostor općine Bijeljina zahvaća 734 četvornih kilometara. Općina Bijeljina s juga i zapada graniči s općinama Brčko, Lopare, Ugljevik, Zvornik, na sjeveru s rijekom Savom te Drinom na istoku, tako da zauzima krajnji sjeveroistok Bosne i Hercegovine.

Klimatski uvjeti[uredi VE | uredi]

Bijeljinu obilježava umjerena kontinentalna klima s godišnjom osunčanošću 1800-1900 sati i umjerenom oblačnošću koja je najveća u siječnju, veljači i studenom, a najmanja u lipnju, srpnju i rujnu. Srednja vrijednost mraznog zraka iznosi 163 dana i traje od listopada do travnja. Najviše je padalina u svibnju i lipnju, a najmanje u ožujku i rujnu, tako da je prosječni iznos padalina oko 850 mm/m. U prosjeku snijeg se zadržava 40 dana godišnje. Srednja srpanjska temperatura iznosi 22 stupnjeva, siječanjska -1, dok je srednja godišnja temperatura oko 11 stupnjeva. Relativna vlažnost zraka iznosi 70-80%.

Vodni tokovi[uredi VE | uredi]

Bistrik je vodni tok koji teče od sela Dvorovi do ušća u drugi bijeljinski vodni tok Dasnicu, malo prije ušća u Savu kod uzvišenja Visoc. Bistrik, u stvari predstavlja jedan presušeni rukavac Drine. Druga rječica u općini Bijeljina je Dasnica koja skuplja male potočiće iz niskog podbrđa Majevice. Danas su ovi vodni tokovi kroz ravnicu Semberiju skoro presušili zbog meliorizacije i prosijecanja kanala Dasnica, koji s dva račvanja ide od Janje do Gornjeg Crnjelova i približno označava granicu ravne Semberije. Južnom granicom općine Bijeljina teče rječica Tavna, i rijeka Janja koja ima dužinu od 57 km, i površinu sliva od oko 300 kvadratnih km i protječe kroz tri općine Semberije i Majevice.

Čuvene su ljekovite toplice Dvorovi, u selu Dvorovi, 6 km od Bijeljine. U sklopu lječilišta izgrađen je i otvoreni bazen, olimpijskih razmjera koji se puni termalnom i pitkom vodom. Termalna voda toplica Dvorovi, čija je temeperatura viša od 38 stupnjeva C, tretira se kao hipertermalna voda i pomaže u liječenju raznih kožnih bolesti, nekih oblika čireva i postreumatskih stanja. Izvanredne uvjete za kupanje i ribolov pruža desna obala Drine, pred njen utok u Savu.

Geološki postav[uredi VE | uredi]

U geološkom smislu ravna Semberija je nekada bila dio Panonskog mora (Paratetis) koje je trajalo od početka miocena oko 30 milijuna godina, i presušilo je tijekom ledenih doba. Današnji izgled ravnice je rezultat rada erozija tijekom ledenih doba, i naročito riječnih naplavina - fluvijalne erozije. Brežuljci su rezultat marinsko-jezerskih sedimenata, za razliku od Majevice koja je flišni dinarid. U Semberiji koja predstavlja ravnu naplavinu rijeke Drine prevladava plodna crnica i degradirani černozjom, a dijelom i ritske crnice i riječni nanosi.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Bijeljina

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bijeljina imala je 96.988 stanovnika, raspoređenih u 60 naselja.

Stanovništvo općine Bijeljina
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 57.389 (59,17%) 56.029 (60,37%) 60.595 (69,78%)
Muslimani 30.229 (31,16%) 24.282 (26,16%) 23.343 (26,88%)
Hrvati 492 (0,50%) 500 (0,53%) 806 (0,92%)
Jugoslaveni 4.426 (4,56%) 8.200 (8,83%) 747 (0,86%)
ostali i nepoznato 4.452 (4,59%) 3.797 (4,09%) 1.335 (1,53%)
ukupno 96.988 92.808 86.826

Bijeljina (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Bijeljina
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 19.024 (52,24%) 15.015 (48,24%) 14.929 (60,29%)
Srbi 10.450 (28,69%) 7.866 (25,27%) 7.630 (30,81%)
Hrvati 366 (1,00%) 409 (1,31%) 677 (2,73%)
Jugoslaveni 3.452 (9,47%) 6.028 (19,36%) 637 (2,57%)
ostali i nepoznato 3.122 (8,57%) 1.806 (5,80%) 888 (3,58%)
ukupno 36.414 31.124 24.761

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Amajlije, Balatun, Banjica, Batar, Batković, Bijeljina, Bjeloševac, Brijesnica, Brodac Donji, Brodac Gornji, Bukovica Donja, Bukovica Gornja, Crnjelovo Donje, Crnjelovo Gornje, Čađavica Donja, Čađavica Gornja, Čađavica Srednja, Čardačine, Čengić, Ćipirovine, Dazdarevo, Dragaljevac Donji, Dragaljevac Gornji, Dragaljevac Srednji, Dvorovi, Glavičice, Glavičorak, Glogovac, Gojsovac, Golo Brdo, Hase, Janja, Johovac, Kacevac, Kojčinovac, Kovanluk, Kriva Bara, Krušik, Ljeljenča, Ljeskovac, Magnojević Donji, Magnojević Gornji, Magnojević Srednji, Međaši, Modran, Novo Naselje, Novo Selo, Obrijež, Ostojićevo, Patkovača, Piperci, Popovi, Pučile, Ruhotina, Suho Polje, Triješnica, Trnjaci, Velika Obarska, Velino Selo, Vršani, Zagoni i Zovac.

Poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, općina Bijeljina je u cjelini ušla u sastav Republike Srpske.

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Bijeljina je grad u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, a prvi se put spominje 1446. godine. Od Zvornika je kroz Bijeljinu prolazila srednjovjekovnna cesta koja je išla prema Mačvi, Mitrovici i Hoku. Franjevački samostan Svete Marije, u poljima, u okolini Bijeljine spominje se 1514. god. Tom razdoblju pripadaju trinaest stećaka, od kojih su dva dekorirana, a na četiri se nalaze fragmentarno čitljivi napisi. U zaselku Mitrovićima, selo Gornji Dragaljevac, na dva lokaliteta nalaze se tri stećka, od kojih jedan ukrašen motivima biljne stilizacije i prikazom životinje te je prenesen na zgradu dragaljevačke osnovne škole. U tursko doba, župa Bijeljine pripada nahiji Koraj. Kao sjedište kadiluka spominje se 1634 godine. Za razdoblja austrijske okupacije i u ratu 1876. godine, grad je iznimno nastradao.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Prvu pismenost Semberci su ranije stjecali po manastirima. 1838. u Bijeljini je otvorena prva osnovna škola konfesionalnog tipa. Od 1992. Bijeljina ima i visokoškolske ustanove - Višu školu za vanjsku trgovinu i Učiteljski fakultet, koje pohađaju studenti iz cijele Bosne i Hercegovine i Srbije.

Pored gimanzije 'Filip Višnjić' i srednje glazbene škole, u Bijeljini postoji Poljoprivredni srednjoškolski centar, srednja tehnička škola (sa elektrotehničkim i mašinskim smerovima), ekonomska i građevinska škola.

Poslije Drugog svjetskog rata promjenjen je školski sustav, tako da je 1951. otvorena prva osmogodišnja osnovna škola, a 5 godina kasnije i druga. Treća i četvrta osnovna škola otvorene su 1959., odnosno 1966. godine. Od 1953. u gradu postoji i osnovna glazbena škola.

Kultura[uredi VE | uredi]

Bogati fond Narodne biblioteke, osnovane 1932. godine, čini oko 100.000 naslova. Muzej Semberije osnovan je 1970. godine sa posebnim osvrtom na bogata arheološka nalazišta na tlu Semberije.

Šport[uredi VE | uredi]

  • FK Radnik Bijeljina
  • RK Bijeljina
  • KK Budućnost Bijeljina
  • KK Radnik Bijeljina
  • OK Radnik Bijeljina

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  1. (srpski) Bijeljina

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Bijeljina koji govori o bosanskohercegovačkoj općini: Bijeljina treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.