Olovo (BiH)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Olovo
Olovo Municipality Location.png
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Županija Zeničko-dobojska
Sjedište Olovo
Načelnik Đemal Memagić
Površina {{{površina}}} km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

16.956 (1991.)
oko 34/km²

Olovo je grad i općina u Bosni i Hercegovini.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Gradić Olovo smješten je 50 km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnoj cesti što vodi od Sarajeva prema Tuzli. U Olovu su još od srednjeg vijeka poznata nalazišta olovne rude, po čemu je grad i dobio ime. Ali Olovo je više od toga. Ono je simbol idiličnog života u pitomoj dolini okruženoj mirisom četinarske šume, plavetnilom neba i hukom bistrih i brzih voda. Dolazeći do Olova, možete proći kroz prekrasni kanjon rijeke Stupčanice, koji plijeni svojom ljepotom i izdvojenošću od ostatka svijeta. Ova rijeka se u centru grada, pored samog banjsko-rekreativnog centra "Aquaterm", spaja s rijekom Biošticom, te zajedno s njom formira Krivaju koja teče dalje prema Zavidovićima. Danas se općina Olovo prostire na 408 km² površine i ima oko 14 000 stanovnika.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Olovo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Olovo imala je 16.956 stanovnika, raspoređenih u 44 naselja.

Stanovništvo općine Olovo
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 12.699 (74,89%) 11.593 (70,94%) 10.546 (69,36%)
Srbi 3.193 (18,83%) 3.349 (20,49%) 3.601 (23,68%)
Hrvati 642 (3,78%) 802 (4,90%) 930 (6,11%)
Jugoslaveni 285 (1,68%) 478 (2,92%) 46 (0,30%)
ostali i nepoznato 137 (0,80%) 119 (0,72%) 80 (0,52%)
ukupno 16.956 16.341 15.203

Olovo (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Olovo
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 2.143 (64,72%) 1.529 (58,76%) 1.359 (66,13%)
Srbi 820 (24,76%) 614 (23,59%) 476 (23,16%)
Hrvati 94 (2,83%) 114 (4,38%) 161 (7,83%)
Jugoslaveni 202 (6,10%) 306 (11,76%) 24 (1,16%)
ostali i nepoznato 52 (1,57%) 39 (1,49%) 35 (1,70%)
ukupno 3.311 2.602 2.055

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Po stanju iz 1991.:

Ajdinovići, Arapovača, Bakići, Berisalići, Boganovići, Brda, Bukov Do, Čude, Čuništa, Dolovi, Drecelj, Dugandžići, Glavično, Gornji Drapnići, Grabovica, Gurdići, Jelaške, Kamensko, Klinčići, Kolakovići, Kovačići, Krajišići, Križevići, Kruševo, Lišci, Magulica, Metilji, Milankovići, Olovo, Olovske Luke, Petrovići, Ponijerka, Ponor, Prgoševo, Pušino Polje, Radačići, Rečica, Rijeka, Slivnje, Solun, Stojčići, Šaševci, Vukotići i Žunova.

Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, veći dio općine Olovo ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Gornji Drapnići i Šaševci, te dijelovi naseljenih mjesta: Gurdići, Kolakovići i Krajišići.

Turski popis stanovništva 1468./1469.[uredi VE | uredi]

Stanovništvo Olova 1468./1469.
godina broj sela broj kuća odrasli djeca broj stanovnika
1468./1469. / 126 / / 660

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Misa na hodočašću Majci Božjoj u Olovu

Naselje Olovo nastalo je prije više od šest stoljeća na obalama tri planinske rijeke. U pisanim dokumentima Olovo se prvi put spominje 1382. godine pod imenom Plumbum (lat. olovo) što potvrđuje navode da je ovaj grad dobio ime po rudi Olovo.

U 14. i 15. stoljeću, Olovo je bilo poznati rudarski i trgovački centar s unosnom carinom. Što zbog prestanka eksploatacije olovne rude, još više zbog krupnih povijesnih događaja, nacionalna struktura stanovništva mijenjala se kroz protekla stoljeća. Iz 14. stoljeća datira crkva Uznesenja BDM.[1] Najveći dio stanovništva Olova krajem srednjeg vijeka činili su Sasi kao rudari, te razni trgovci i obrtnici iz Dubrovnika i Dalmacije. Upravo na njihovu inicijativu u drugoj polovini 14. stoljeća, dakle u doba Tvrtka I., u Olovu je sagrađen Svete Gospe, koji danas predstavlja najstarije Gospino svetište na Balkanu. Ovaj vjerski objekt i danas je stjecište velikog broja vjernika katolika iz svih krajeva BiH i Hrvatske.

Dolaskom Osmanlija u Olovu se povećava broj muslimanskog stanovništva koje početkom 16. stoljeća gradi džamiju na lokalitetu današnjag naselja Gornje Olovo, a već u 17. stoljeću muslimani čine tri četvrtine stanovništva u Olovu. Vjerovatno zbog plahovitih planinskih rijeka (Bioštice, što dolazi iz Knežine i Stupčanice iz vrela kod Han Pijeska) koje su u proljeće plavile okolna polja, naselje Donje Olovo nastalo je tek u 20. stoljeću. Razvoju Donjeg Olova, odnosno današnje gradske jezgre, nakon austro-ugarske vladavine, znatno je doprinijela izgradnja pruge Zavidovići-Olovo-Han Pijesak. To ujedno predstavlja početak planske eksploatacije bogatih olovskih šuma, što i danas predstavlja osnovni privredni resurs.

U Olovu se nalazi svetište Gospe Olovske[2][3]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Kultura[uredi VE | uredi]

Sport[uredi VE | uredi]

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  1. *IKA Kardinal Puljić u Olovu - 300. obljetnica spaljivanja samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije
  2. Svjetlo riječi br.242/2003. Marko Ešegović: Oživljava svetište Gospe Olovske, svibanj 2003., pristupljeno 22. travnja 2011.
  3. Franjevački novicijat Gorica - Livno Gospa Olovska, pristupljeno 22. travnja 2011.
  4. (bošnjački )Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Odluka o proglašenju povijesne građevine - crkve Majke Božje u Olovu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]