Olovo (BiH)
| Olovo | |
|---|---|
 |
|
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Županija | Zeničko-dobojska |
| Sjedište | Olovo |
| Načelnik | Đemal Memagić |
| Površina | {{{površina}}} km² |
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
16.956 (1991.) oko 34/km² |
Olovo je grad i općina u Bosni i Hercegovini.
Sadržaj |
Zemljopis [uredi]
Gradić Olovo smješten je 50 km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnoj cesti što vodi od Sarajeva prema Tuzli. U Olovu su još od srednjeg vijeka poznata nalazišta olovne rude, po čemu je grad i dobio ime. Ali Olovo je više od toga. Ono je simbol idiličnog života u pitomoj dolini okruženoj mirisom četinarske šume, plavetnilom neba i hukom bistrih i brzih voda. Dolazeći do Olova, možete proći kroz prekrasni kanjon rijeke Stupčanice, koji plijeni svojom ljepotom i izdvojenošću od ostatka svijeta. Ova rijeka se u centru grada, pored samog banjsko-rekreativnog centra "Aquaterm", spaja s rijekom Biošticom, te zajedno s njom formira Krivaju koja teče dalje prema Zavidovićima. Danas se općina Olovo prostire na 408 km² površine i ima oko 14 000 stanovnika.
Stanovništvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Olovo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Olovo imala je 16.956 stanovnika, raspoređenih u 44 naselja.
| Stanovništvo općine Olovo | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 12.699 (74,89%) | 11.593 (70,94%) | 10.546 (69,36%) | |||
| Srbi | 3.193 (18,83%) | 3.349 (20,49%) | 3.601 (23,68%) | |||
| Hrvati | 642 (3,78%) | 802 (4,90%) | 930 (6,11%) | |||
| Jugoslaveni | 285 (1,68%) | 478 (2,92%) | 46 (0,30%) | |||
| ostali i nepoznato | 137 (0,80%) | 119 (0,72%) | 80 (0,52%) | |||
| ukupno | 16.956 | 16.341 | 15.203 | |||
Olovo (naseljeno mjesto), nacionalni sastav [uredi]
| Olovo | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 2.143 (64,72%) | 1.529 (58,76%) | 1.359 (66,13%) | |||
| Srbi | 820 (24,76%) | 614 (23,59%) | 476 (23,16%) | |||
| Hrvati | 94 (2,83%) | 114 (4,38%) | 161 (7,83%) | |||
| Jugoslaveni | 202 (6,10%) | 306 (11,76%) | 24 (1,16%) | |||
| ostali i nepoznato | 52 (1,57%) | 39 (1,49%) | 35 (1,70%) | |||
| ukupno | 3.311 | 2.602 | 2.055 | |||
Naseljena mjesta [uredi]
Po stanju iz 1991.:
Ajdinovići, Arapovača, Bakići, Berisalići, Boganovići, Brda, Bukov Do, Čude, Čuništa, Dolovi, Drecelj, Dugandžići, Glavično, Gornji Drapnići, Grabovica, Gurdići, Jelaške, Kamensko, Klinčići, Kolakovići, Kovačići, Krajišići, Križevići, Kruševo, Lišci, Magulica, Metilji, Milankovići, Olovo, Olovske Luke, Petrovići, Ponijerka, Ponor, Prgoševo, Pušino Polje, Radačići, Rečica, Rijeka, Slivnje, Solun, Stojčići, Šaševci, Vukotići i Žunova.
Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, veći dio općine Olovo ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Gornji Drapnići i Šaševci, te dijelovi naseljenih mjesta: Gurdići, Kolakovići i Krajišići.
Turski popis stanovništva 1468./1469. [uredi]
| Stanovništvo Olova 1468./1469. | ||||||
| godina | broj sela | broj kuća | odrasli | djeca | broj stanovnika | |
| 1468./1469. | / | 126 | / | / | 660 | |
Uprava [uredi]
Povijest [uredi]
Naselje Olovo nastalo je prije više od šest stoljeća na obalama tri planinske rijeke. U pisanim dokumentima Olovo se prvi put spominje 1382. godine pod imenom Plumbum (lat. olovo) što potvrđuje navode da je ovaj grad dobio ime po rudi Olovo.
U 14. i 15. stoljeću, Olovo je bilo poznati rudarski i trgovački centar s unosnom carinom. Što zbog prestanka eksploatacije olovne rude, još više zbog krupnih povijesnih događaja, nacionalna struktura stanovništva mijenjala se kroz protekla stoljeća. Iz 14. stoljeća datira crkva Uznesenja BDM.[1] Najveći dio stanovništva Olova krajem srednjeg vijeka činili su Sasi kao rudari, te razni trgovci i obrtnici iz Dubrovnika i Dalmacije. Upravo na njihovu inicijativu u drugoj polovini 14. stoljeća, dakle u doba Tvrtka I., u Olovu je sagrađen Svete Gospe, koji danas predstavlja najstarije Gospino svetište na Balkanu. Ovaj vjerski objekt i danas je stjecište velikog broja vjernika katolika iz svih krajeva BiH i Hrvatske.
Dolaskom Osmanlija u Olovu se povećava broj muslimanskog stanovništva koje početkom 16. stoljeća gradi džamiju na lokalitetu današnjag naselja Gornje Olovo, a već u 17. stoljeću muslimani čine tri četvrtine stanovništva u Olovu. Vjerovatno zbog plahovitih planinskih rijeka (Bioštice, što dolazi iz Knežine i Stupčanice iz vrela kod Han Pijeska) koje su u proljeće plavile okolna polja, naselje Donje Olovo nastalo je tek u 20. stoljeću. Razvoju Donjeg Olova, odnosno današnje gradske jezgre, nakon austro-ugarske vladavine, znatno je doprinijela izgradnja pruge Zavidovići-Olovo-Han Pijesak. To ujedno predstavlja početak planske eksploatacije bogatih olovskih šuma, što i danas predstavlja osnovni privredni resurs.
U Olovu se nalazi svetište Gospe Olovske[2][3]
Gospodarstvo [uredi]
Poznate osobe [uredi]
- fra. Matija Divković (rođen u Jelaškama)
- Magdalena Pereš-Vuksanović(rođena u Jelaškama)
Spomenici i znamenitosti [uredi]
- crkva Uznesenja BDM, nacionalni spomenik BiH[4]
- svetište Majke Božje Olovske,
- samostan Uznesenja BDM
- turbe u Martinovićima
- turbe u Solunu kod Olova
Obrazovanje [uredi]
Kultura [uredi]
Sport [uredi]
Izvor [uredi]
- Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf
- ↑ *IKA Kardinal Puljić u Olovu - 300. obljetnica spaljivanja samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije
- ↑ Svjetlo riječi br.242/2003. Marko Ešegović: Oživljava svetište Gospe Olovske, svibanj 2003., pristupljeno 22. travnja 2011.
- ↑ Franjevački novicijat Gorica - Livno Gospa Olovska, pristupljeno 22. travnja 2011.
- ↑ (bošnjački )Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Odluka o proglašenju povijesne građevine - crkve Majke Božje u Olovu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine
Vanjske poveznice [uredi]
|
|||||
