Kladanj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži


Kladanj
Kladanj Municipality Location.png
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Županija Tuzlanska
Sjedište Kladanj
Načelnik Fuad Imamović 2009.

površina = 325

Površina {{{površina}}} km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

16.070 (1991.)
49.3/km²

Kladanj je grad i općina u Bosni i Hercegovini, u Tuzlanskoj županiji.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Općina Kladanj se prostire dolinom rijeke Drinjače,u podnožju planine Konjuh. Nalazi se u sjeveroistočnoj Bosni. Po teritorijalno-administrativnoj podjeli Bosne i Hercegovine, Općina Kladanj je sastavni dio Federacije BiH, smještena je u Tuzlanskom Kantonu/Županiji , na njegovom jugu tačnije. Naselje Kladanj je smješteno na putu Županja-Tuzla-Sarajevo, na 52 km od Tuzle i 76 km od Sarajeva. Nadmorska visina je 560 metara, površina 325 km2.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Kladanj

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Kladanj imala je 16.070 stanovnika, raspoređenih u 43 naselja.

Stanovništvo općine Kladanj
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 11.621 (72,31%) 10.578 (67,62%) 9.300 (66,35%)
Srbi 3.952 (24,59%) 4.323 (27,63%) 4.487 (32,01%)
Hrvati 36 (0,22%) 40 (0,25%) 66 (0,47%)
Jugoslaveni 277 (1,72%) 538 (3,43%) 63 (0,44%)
ostali i nepoznato 184 (1,14%) 162 (1,03%) 99 (0,70%)
ukupno 16.070 15.641 14.015

Kladanj (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Kladanj
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 3.655 (75,00%) 2.925 (71,49%) 2.719 (80,46%)
Srbi 870 (17,85%) 615 (15,03%) 528 (15,62%)
Hrvati 21 (0,43%) 29 (0,70%) 53 (1,56%)
Jugoslaveni 228 (4,67%) 455 (11,12%) 39 (1,15%)
ostali i nepoznato 99 (2,03%) 67 (1,63%) 40 (1,18%)
ukupno 4.873 4.091 3.379

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Brateljevići, Brdijelji, Brgule, Brlošci, Buševo, Crijevčići, Dole (dio), Gojakovići, Gojsalići, Goletići, Jelačići, Jošje, Kaštijelj (dio), Kladanj, Konjevići, Kovačići, Krivajevići, Lupoglavo, Mala Kula, Matijevići, Mladovo, Noćajevići, Novo Naselje-Stupari, Obrćevac, Olovci, Pauč, Pelemiši (dio), Pepići, Plahovići, Prijanovići, Prijevor, Ravne, Rujići, Starić, Stupari-Centar, Stupari-Selo, Suljići, Tarevo, Trnovo (dio), Tuholj, Turalići (dio), Velika Kula, Vranovići, Vučinići i Zagrađe.

Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Kladanj, gotovo u cjelini, ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušlo je naseljeno mjesto Majdan i dijelovi naseljenih mjesta: Dole i Pelemiši. U sastav općine Kladanj ušli su manji dijelovi naseljenih mjesta: Kaštijelj i Trnovo, koja su se do rata nalazila u sastavu općine Šekovići, kao i veći dio naseljenog mjesta Turalići koje se do rata nalazilo u sastavu općine Vlasenica.

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Grad Kladanj prvi put se spominje u 12. stoljeću, točnije 1138. godine, u spisima mađarskog velikana Krisztofa Emerika, te kroz cijeli srednji vijek postoji kao urbana sredina. Danas to je lijepa varoš s oko 15.000 stanovnika, smještena u živopisnim bosanskim šumama. Kladanj je grad parkova, zimskih skijaških centara, izletišta. Nositelj razvoja je drvna industrija "Sokolina", koja uz živinički "Konjuh" predstavlja najvitalniji privredni kapacitet grada. Kladanj je, poput drugih bosanskih gradova, bio toplo utočište ljudima pobjeglim od Karadžićevih i Mladićevih kama.

Srednjovjekovno naselje Kladanj se pominje u Dubrovačkim spisima 1431. godine (2. avgusta) kao naselje na putu za Usoru, dok ga fra Marinić u svom putopisu iz 1366. godine spominje kao najveće mjesto u tuzlanskom kraju, s oko 950 kuća. Prema turskim izvorima, Kladanj se prvi puta pominje 1469. godine s Trgom "Četvrkovište" na kome se četvrtkom održavao veliki sajam. Osim ostataka rimskog puta u Tuholju i srednjovjekovnog plemićkog grada Gojsalića, poznatijeg kao Gradina, te velikog broja dobro očuvanih stećaka, drugih materijalnih ostataka iz srednjeg vijeka nema. Na 53 lokaliteta nalazi se 436 stećaka, među kojima je 46 u obliku sanduka i sjemenjaka koji su od izuzetne kulturno-historijske vrijednosti.

U okviru Osmanskog carstva Kladanj je spomenut 1557. godine kao kasaba u okviru Sarajevskog kadiluka, da bi nešto kasnije postao samostalan kadiluk, u čiji sastav ulazi i Olovo. U drugoj polovini 16. vijeka, Kladanj se pominje kao čaršija u kojoj ima hamam i lijepa potkupolna Hadži-Balibegova džamija iz 1545. godine, poznatija kao Kuršumlija. Osim Kuršumlije i Đurđi-hanumine česme, koja je nakon rušenja Hadim Ali-pašine džamije, prenesena pred ovu džamiju, drugih značajnih spomenika iz turskog doba nije očuvano, čak ni iz stambenog graditeljstva, a uzroke valja tražiti u velikim požarima koji su uništavali čitave gradske četvrti, jer su bile građene od drveta, a dosta toga je uništeno i u toku proteklih ratova. Pored pomenute dvije, u Kladnju je bilo još pet džamija, zatim dva mekteba, tri turbeta (Tel Dedino i Tel Dedinice, Baba Huse i Hase i Avdibegovo). Zatim Medresa, Musala i 10 hanova za koje se pouzdano zna. Neki izvori pominju da je u Kladnju bilo oko 26 hanova. Posljednji han je nastao šezdesetih godina prošlog stoljeća. Iz osmanskog perioda potiče i sam naziv Kladanj, a izveden je iz riječi "klada"(balvan) o čemu postoji zvanično tumačenje, a u narodu o toponimu grada ima više tumačenja. Tako npr. jedna legenda o nastanku imena Kladanj govori o turskom nadiranju na zapad, preko ovih područja. Da bi prešla rijeku Drinjaču, turska vojska je improvizovala most od klade. Pri prelasku, jedan vojnik se utopio i Kladnju su dali današnje ime. Među dobrima prirodnog naslijeđa najznačajniji su: jezero pod Konjuhom (Gorsko oko), pećina u Brateljevićima (Djevojačka pećina), Bebravska pećina i pećina Kućara u Goletićima i kanjon rijeke Ujče. Brateljevićka pećina je predislamsko kultno mjesto, koje su naši preci pretvorili u najznačajnije dovište na ovim prostorima. Ova pećina ima arheološku vrijednost. Skoro izvedeno istraživanje ove pećine otkrilo je pećinske crteže za koje se pretpostavlja da potiču iz antičkog doba. Dovište u Brateljevićima poznatije je kao dovište kod Djevojačke pećine, nije nikakvo svetište. Naime, Brateljevićka dova spada u red takozvanih aliđunskih kišnih dova na ovim prostorima, a po svome značaju, specifičnostima i masovnosti ubraja se u red velikih dovišta, od koje je posječenija jedino Ajvatovica u Pruscu. Brateljevićko dovište je specifično i po tome što je vezano za pećinu, a islam ne prihvata kult pećine, pa ga s razlogom svrstavamo u predislamski period.

Za vrijeme osmanskog perioda, a naročito nakon Karlovačkog mira (1699. godine), kada je Osmansko Carstvo izgubilo prekosavske posjede, dosta bošnjačkog stanovništva se iz Pešte i drugih mađarskih gradova doselilo u Kladanj. Tako npr. danas u nekim kladanjskim porodicama je očuvana tradicija da su one porijeklom iz Mađarske. Prema nekim mišljenjima Brateljevićka pećina služila je bogumilima kao kultno mjesto, a nakon njihove islamizacije pretvorena je u dovište. Jedna od legendi o Djevojačkoj pećini govori o hrabroj djevojci čije se ime ne spominje, koja je došla iz Kladnja preko šume da bi zahvatila vode s izvora u pećini, koji se nalazi na samom kraju pećine. Razlog te noćne posjete pećini, kako se to u legendi govori, je opklada grupe mladića da će onaj ko donese vode iz pećine dobiti bogatu nagradu. Čuvši za tu opkladu, odvažna djevojka odlazi u Brateljeviće u toku noći, dolazi do vrela i nasipa vodu. Da je posjetila pećinu kao dokaz, trebala je u blizini izvora zabosti vreteno. Kako je bila noć, ona je vreteno zabola u svoju anteriju, pa je prilikom pokušaja da se uspravi osjetila da je nešto vuće prema zemlji. Misleći da je to neka nevidljiva sila, mladoj djevojci je od straha puklo srce. Od tada Brateljevićka pećina dobija ime Djevojačka i zato se za vrijeme posjete dovištu uči posebna dova nepoznatoj i hrabroj djevojci, čiji se mezar nalazi unutar pećine, u obliku sarkofaga. Kao i za sva dovišta u Bosni i Hercegovini, tako je i za Brateljevićko dovište "narodna" vlada zabranila okupljanje Bošnjacima muslimanima kvalifikujući taj vjerski čin kao sujevjerje. Tako je dovište zamrlo od 1947. do 1991. godine, kada je ponovo počelo okupljanje vjernika i to u mnogo većem broju nego ranije. Također treba napomenuti, da se u okolini Kladnja nalazi još nekoliko rijetkih primjeraka nadgrobnih spomenika (nišana, stubova), ali se ne zna njihova namjena, niti u čiju su čast podignuti.

Dolazak Austro-Ugarske na ove prostore (1878.godine) je donio mnogo promjena. U to vrijeme, općina Kladanj postaje kotar u sastavu Tuzlanskog okruga. Novi režim je izmijenio administrativnu i političku sliku koja je bila po uzoru u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Izmijenjen je i sudski/zakonodavni sistem, a promjene su se desile i u sferi ekonomskih odnosa. Svrha tih promjena bila je prodor austro-ugarskog kapitala, a naročito u eksploataciji šuma. Znači i tada su prvi činovnici ipak bili oni najprobraniji iz turskog doba, ali je istovremeno otvoren proces doseljavanja časnika, trgovaca, zanatlija i lica slobodne profesije, a naročito iz Ugarske, Austrije i Italije. Umjesto turskih policajaca došli su žandarmi. Prema tome, organizacija je ostala gotovo ista kao ona u osmanskom periodu s tim što je umjesto džemata, nahija i sandžaka došlo do formiranja općina, kotara i okruga. Kladanj postaje važno saobračajno čvorište, a bogatstvo šumom je opredijelilo privrednu aktivnost na ovim prostorima i zanimanje stanovnika. Podižu se škole, javni objekti i otpočinje eksploatacija šumskog blaga. Iz tog perioda, očuvano je više vrijednih objekata, među kojima je najznačajniji Konak, zatim zgrada Općine, žandarmerijska kasarna, ostaci bolnice i stari dio čaršije. Interesantna je zgrada izgrađena 1910. godine kao školski objekat, a služila i kao prva tekstilna fabrika. Po svojoj arhitekturi interesantna je još i zgrada Radničkog doma, gradske uprave i pošte. Pored Konaka u periodu austro ugarske uprave sagrađena je i Općinska zgrada. Zbog veoma povoljne planinske klime i četinarskih šuma Kladanj je poodavno proglašen za vazdušnu banju, pa je u periodu austro-ugarske vladavine izgrađena bolnica za grudne bolesti. Grad i čitavo općinsko područje nemaju nikakvih aerozagađivača. Pored dva mekteba, Kladanj je dobio prvu osnovnu školu 1880. godine u kojoj su se izučavali : vjeronauka, jezikoslovje, zemljopis, račun, povijest, lijepo pisanje idr. Godine 1910. grad dobija Poštu, telefon i telegraf.

U periodu između dva svjetska rata stanje u kladanjskoj općini bilo je veoma loše. Socijalne prilike bile su veoma teške; harala je glad. Ovakvom situacijom najviše su bili pogođeni šumski radnici, kao i siromašni seljaci. U administrativnom pogledu kladanjski kotar je pripadao vještačkoj tvorevini tzv. drinskoj banovini. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine u kladanjskom kotaru u kojeg je bila uključena i općina Olovo bilo je ukupno 14.620 stanovnika. Uglavnom je to bilo agrarno stanovništvo koje se bavilo ekstenzivnom poljoprivredom. Među stanovništvom bilo je dosta bezemljaša.

U periodu između dva svjetska rata Kladanj je bio političko, administrativno, vjersko i prosvjetno sjedište sreza. U njemu je bilo 17 trgovačkih radnji. U navedenom periodu u kladanjskome srezu djelovalo je 15 političkih stranaka, a među njima su po svojoj aktivnosti bile najzapaženije JMO, JNS, i ZS. Stanovništvo se grupisalo oko navedenih stranaka po nacionalnom i socijalnom osnovu. JMO okupljala je muslimane Bošnjake iz reda zemljoradnika i malobrojne sitne buržoazije. Povijest Kladnja od 1941-1945. godine je malo istražen. Razloge za to možda treba tražiti u specifičnoj i moglo bi se reći "neadekvatnoj" ulozi Kladnja u narodno oslobodilačkom ratu. Činjenica je da su izvori za proučavanje ovog perioda historije Kladnja ili nacionalno pristrasni ili pak stereotipni. U Kladnju je za vrijeme Drugog svjetskog rata postojalo više vojnih formacija. Nakon uspostavljanja NDH (10.04.1941.godine) Bosna i Hercegovina je ušla u sastav ove tvorevine. U Kladnju je ona imala jako uporište. Jedan od ljudi, koji zaslužuje spominjanje, zapažen u to vrijeme je i gospodin Avdaga Hasić koji je obavljao dužnost kotarskog predstojnika. Pored njega u tim formacijama je gotovo iz svakog sela bilo nekoliko hrabrih i odanih dočasnika od kojih su neki preživjeli ovaj rat. Poslije onog, a i u ovom ratu je bilo različitih svjedočenja, ocjena i shvatanja oko mjesta i uloge pomenutih jedinica i pojedinaca u historijskom kontekstu. S obzirom da pisanih i drugih autentičnih izvora o događanjima u ovom periodu je malo bilo bi veoma rizično i neodgovorno upuštati se u bilo kakva teorijska nagađanja.

Grad Kladanj je u socijalizmu bio poznat i po brojnim mineralnim vrelima i vodama kojima su pripisivana ljekovita svojstva. Na jednom kladanjskom vrelu izvire tzv. "muška voda", kojoj se pripisuju afrodizijačke moći i koja je jedno vrijeme bila osnovni izvozni artikl, a samo vrelo posjećivali su brojni znatiželjnici i turisti. Na novinarsko pitanje zašto stranci i namjernici čoporativno hrle u kladanjske šume, jedan je stariji mještanin tad odgovorio: "Ne znam ni sam. Čuo sam da je ova sva gungula zbog nekakva šeksa."

Vremena su se promijenila i kladanjska vedra priča pala je u zaborav pred novim strašnim pričama što ih je ispričalo naše smutno vrijeme. Jedna od njih je i povijest o ubijenima i prognanima, kronika o genocidu, o ljudskom zlu i ljudskoj dobroti.

Područje je bogato šumom, dobre izvorske vode su prisutne na skoro svim područjima Kladnja. Eksploatiranje šuma počelo je još u austrougarskom periodu. Pored drvnoprerađivačke industrije, postoje i pogoni tekstila i proizvodnja magnezita. Područje Kladnja ima povoljne uslove za zimski turizam, za lov na krupnu divljač i za ribolov. Kladanj je čuven i po mineralnoj vodi, a najpoznatiji kladanjski "brand" je nadaleko poznata Muška voda.

Pored Kladanja, na području Općine Kladanj,nalaze se jos naselja: Plahovići, Stupari, Tarevo, Noćajevici, Prijanovići, Crijevčići, Gojakovići, Gojsalići, Pelemiši, Kovačići, Vučinići, Vranovići, Brateljevići, Tuholj, Pauč, Starič, Ravne, Turalići,...

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Nositelj razvoja je drvna industrija "Sokolina", koja uz živinički "Konjuh" predstavlja najvitalniji privredni kapacitet grada. Eksploatacija šuma počelo je još u austrougarskom periodu. Pored drvnoprerađivačke industrije, postoje i pogoni tekstila i proizvodnja magnezita. Područje Kladnja ima povoljne uslove za zimski turizam, za lov na krupnu divljač i za ribolov. Kladanj je čuven i po mineralnoj vodi. Na jednom kladanjskom vrelu izvire tzv. muška voda, kojoj se pripisuju afrodizijačke moći i koja je jedno vrijeme bila osnovni izvozni artikal, a samo vrelo posjećivali su brojni znatiželjnici i turisti.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Osim ostataka rimskog puta u Tuholju i srednjovjekovnog plemićkog grada Gojsalića, poznatijeg kao Gradina, te velikog broja dobro očuvanih stećaka, drugih materijalnih ostataka iz srednjeg vijeka nema. Na 53 lokaliteta nalazi se 436 stećaka, među kojima je 46 u obliku sanduka i sjemenjaka koji su od izuzetne kulturno-historijske vrijednosti.

U drugoj polovini 16. vijeka, Kladanj se pominje kao čaršija u kojoj ima hamam i lijepa potkupolna Hadžibalibegova džamija iz 1545. godine, poznatija kao Kuršumlija. Osim Kuršumlije i Đurđi-hanumine česme, koja je nakon rušenja Hadim Ali-pašine džamije, prenesena pred ovu džamiju, drugih značajnih spomenika iz turskog doba nije očuvano, čak ni iz stambenog graditeljstva, a uzroke valja tražiti u velikim požarima koji su uništavali čitave gradske četvrti, jer su bile građene od drveta, a dosta toga je uništeno i u toku proteklih ratova. Pored pomenute dvije, u Kladnju je bilo još pet džamija, zatim dva mekteba, tri turbeta (Tel Dedino i Tel Dedinice, Baba Huse i Hase i Avdibegovo). Zatim Medresa, Musala i 10 hanova za koje se pouzdano zna. Neki izvori pominju da je u Kladnju bilo oko 26 hanova.

Među dobrima prirodnog naslijeđa najznačajniji su: jezero pod Konjuhom (Gorsko oko), pećina u Brateljevićima (Djevojačka pećina), Bebravska pećina i pećina Kućara u Goletićima i sutjeska rijeke Ujče. Brateljevićka pećina je predislamsko kultno mjesto, koje su naši preci pretvorili u najznačajnije dovište na ovim prostorima. Ova pećina ima arheološku vrijednost. Skoro izvedeno istraživanje ove pećine otkrilo je pećinske crteže za koje se pretpostavlja da potiču iz antičkog doba. Dovište u Brateljevićima poznatije je kao dovište kod Djevojačke pećine, nije nikakvo svetište. Naime, Brateljevićka dova spada u red takozvanih aliđunskih kišnih dova na ovim prostorima, a po svome značaju, specifičnostima i masovnosti ubraja se u red velikih dovišta, od koje je posjećenija jedino Ajvatovica u Pruscu. Brateljevićko dovište je specifično i po tome što je vezano za pećinu, a islam ne prihvata kult pećine, pa ga s razlogom svrstavamo u predislamski razdoblje.

Grad Kladanj je u socijalizmu bio poznat i po brojnim mineralnim vrelima i vodama kojima su pripisivana ljekovita svojstva. Na jednom kladanjskom vrelu izvire tzv. "muška voda", kojoj se pripisuju afrodizijačke moći i koja je jedno vrijeme bila osnovni izvozni artikl, a samo vrelo posjećivali su brojni znatiželjnici i turisti. Na novinarsko pitanje zašto stranci i namjernici čoporativno hrle u kladanjske šume, jedan je stariji mještanin tad odgovorio: "Ne znam ni sam. Čuo sam da je ova sva gungula zbog nekakva šeksa."

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Kultura[uredi VE | uredi]

Šport[uredi VE | uredi]

Od športa za Kladanj najveći značaj ima rukometni klub "Kladanj" čiji je najveći uspjeh bio ulazak u prvu ligu BiH za Žene.[nedostaje izvor]

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]