Jablanica
 Ovo je glavno značenje pojma Jablanica. Za druga značenja, pogledajte Jablanica (razdvojba). |
| Jablanica | |
|---|---|
 |
|
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Županija | Hercegovačko-neretvanska |
| Sjedište | Jablanica |
| Načelnik | Salem Dedić |
| Površina | 301 km² |
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
12.691 (1991.) 43.3/km² |
Jablanica je grad i općina u Bosni i Hercegovini.
Sadržaj |
Zemljopis [uredi]
Osnovni podaci o općini Jablanica:
- Površina općine: 301 km²
- Broj naseljenih mjesta: 33
- Nadmorska visina: 202 metra
- Količina padalina: 1473 l/m
- Klima: umjereno mediteranska i mediteranska
Sa svojih 301 km² površine i 12.691 stanovnika općina Jablanica spada u red najmanjih općina u Federaciji Bosne i Hercegovine. Zemljopisno pripada regiji gornje ili visoke Hercegovine, a administrativno jednoj od 8 općina Hercegovačko-neretvanske županija.
Ukliještena između dvaju najviših, ali pitomih planina Čvrsnice i Prenja, ”krovovovima Bosne“, sa svojom prelijepom dolinom otvaraju litičasti kanjon dug više od 30 kilometara. Sam grad je smješten na nekoliko terasa na nadmorskoj visini od 202 metra, kroz koje protiče rijeka Neretva. Klima je submediteranska s prosječnom godišnjom temperaturom od 12°C, s velikom količinom padalina. Zbog svoga prirodnoga položaja Jablanica je od najstarijih vremena bila područje interesantno za stanovanje i boravak.
Stanovništvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Jablanica
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Jablanica imala je 12.691 stanovnika, raspoređenih u 33 naselja.
| Stanovništvo općine Jablanica | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 9.099 (71,69%) | 7.806 (65,58%) | 7.429 (67,91%) | |||
| Hrvati | 2.291 (18,05%) | 2.346 (19,70%) | 2.511 (22,95%) | |||
| Srbi | 504 (3,97%) | 512 (4,30%) | 698 (6,38%) | |||
| Jugoslaveni | 581 (4,57%) | 980 (8,23%) | 124 (1,13%) | |||
| ostali i nepoznato | 216 (1,70%) | 259 (2,17%) | 176 (1,60%) | |||
| ukupno | 12.691 | 11.903 | 10.938 | |||
Jablanica (naseljeno mjesto), nacionalni sastav [uredi]
| Jablanica | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 2.874 (64,48%) | 1.839 (52,78%) | 1.389 (54,74%) | |||
| Hrvati | 746 (16,73%) | 617 (17,70%) | 611 (24,08%) | |||
| Srbi | 204 (4,57%) | 171 (4,90%) | 268 (10,56%) | |||
| Jugoslaveni | 455 (10,20%) | 702 (20,14%) | 112 (4,41%) | |||
| ostali i nepoznato | 178 (3,99%) | 155 (4,44%) | 157 (6,18%) | |||
| ukupno | 4.457 | 3.484 | 2.537 | |||
Naseljena mjesta [uredi]
Baćina, Bijela, Čehari, Čivelj, Dobrigošće, Dobrinja, Doljani, Donja Jablanica, Donje Paprasko, Dragan Selo, Đevor, Glodnica, Glogošnica, Gornje Paprasko, Jablanica, Jelačići, Kosne Luke, Krstac, Lendava, Lug, Mirke, Mrakovo, Ostrožac, Poda, Ravna, Risovac, Rodići, Slatina, Sovići, Šabančići, Šanica, Zlate i Žuglići.
Uprava [uredi]
Povijest [uredi]
Najstarije iskopine govore da je ovo područje naseljeno još u metalnom dobu, premda je pravi procvat doživjelo u doba rimljana i u srednjem vijeku o čemu govori 42 lokaliteta s 683 nekropola sa stećcima i gomilama. Većina ovih spomenika materijalne kulture potječe iz kraja II. i početka I. tisućljeća prije Krista, a stećci uglavnom potiču iz kasnog srednjeg vijeka.
Kroz ovaj kraj su prolazili jedini karavanski putovi od Dubrovnika do srednje Bosne i putovi u dolinu Vrbasa. U odredbi bosanskog kralja Stjepana Tomaša izdatoj 1446. godine u Konjicu, u kojoj se manihejcima-bogumilima zabranjuje gradnja i obnavljanje crkve. Među potpisnicima se spominju Petar Pavlović i Radivoj Jablanović, po kojemu je, možda Jablanica dobila ime.
U prvom popisu (defteru) iz 1477. godine spominju se i tri jablanička sela: Žugle (Žuglići), Ostrožac, Čehari. Zasad najstariji pojam Jablanica nalazimo u (drugom) defteru (popisu) iz 1488./89. godine prema kojem se Jablanica spominje kao kraj u nahiji Neretva i bila je timar (područje) nekog bega i imala je 67 domova, 4 neoženjena i 3 muslimana. Ukupan prihod od desetine koja je davana timarniku iznosila je 5.623 akče. Ostali stanovnici su bili kršćani.
Zna se pouzdano da je Jablanica 1593. godine bila timar Gulam Šah Hudaverdi Bosna Mehmed-bega, poznatog državnika i vakifa (dobrotvora) iz Repovaca kod Konjica. Osmanska vladavina, osim hanova i putova nije ostavila bitnije tragove tako da je početak urbanizacije područja započeo dolaskom austro-ugarske monarhije, koja je izgradnjom vojarne, mostova, tunela, kuća i stanova za namještenike, željezničke postaje i hotela, udarila temelje današnjem izgledu grada i njegove okoline.
[[Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu donosi ukaz 30. svibnja 1893. godine da se ime Jablanice promjeni u ime “Jablanica na Neretvi”. Iako joj je od najranijih početaka, zbog svoga geostrateškog položaja preodređena sudbina kao mjesta za odmor i oporavak, Jablanica je svoj ekonomski razvoj temeljila na razvoju industrije kamena i hidroenergetskih potencijala.
Premda su i ranije postojale vjerske škole (sibjan mektebi), prva narodna osnovna škola u Jablanici počela je s radom 1902./3. godine u Popovića kući (danas Halebića kuća).
Gospodarstvo [uredi]
Mada su dosta davno (1870.) otkrivena prva rudišta vrlo kvalitetnog kamena koji se po mineralnom sastavu podudara sa granitom,tek se odlaskom Austro-ugarske i završetkom Prvog svjetskog rata 1920.godine započelo sa prvom eksploatacijom što je ujedno i početak razvoja industrije u Jablanici i jablaničkom kraju.Klesar Franjo Rothan, 67 prvi je shvatio kakvo neslućeno bogatstvo i kvalitet kriju obale Neretve u području Bukova poda pa je sam započeo sa ispitivanjem tog jedinstvenog kamena sa širokom primjenom u građevinarstvu i spomeničarstvu.Uspio je dobiti državnu koncesiju na eksploataciju, međutim na tom poslu nije dugo ostao sam.Za njim je za kratko vrijeme krenulo još destak “koncesijaša”,koje je privukla mogućnost dobre zarade obzirom na jeftinu radnu snagu i osiguran plasman obzirom na jedinstvenost i kvalitetu u odnosu na dotad poznata nalazišta. Najjači među njima bio je Dušan Mihajlović,navodno junak sa solunskog fronta, koji je 1922.godine formirao komanditno društvo za proizvodnju granita “Neretva”,Sarajevo,za koje se kaže da je imalo kamenolom u Bukovpodu kod Jablanice sa svim postrojenjima za proizvodnju odličnog mramora za ukrasne obloge u građevinarstvu,spomenike i sl.Stručnu snagu i majstore klesare Mihajlović je doveo iz Slovenije,Dalmacije i Makedonije. Kolika je bila proizvodnja kamena ne zna se pouzdano ali se zna da su se kamene ploče počele izvoziti i na inozemno tržište.Pored spomenutog duštva,značajniji poslodavci, barem u početku eksploatacije kamena gabra, bili su braća Dragutin i Anton Ras iz Zagreba,Evgenije Lapčević zvani Rusan,Franjo Miler,Šerif Arnautović,trgovac iz Mostara,Nikola Ćećez i drugi.Od svih “koncesijaša” i poslodavaca izdvojila su se dvojica najsnažnijih koji su formirali svoja preduzeća. Dušan Mihajlović je bio vlasnik poduzeća na desnoj a Dragutin Ras na lijevoj obali Neretve.Svi oni skupa zapošljavali su više stotina radnika,mahom neškolovanih mladića iz okolnih jablaničkih sela koji su za male nadnice obavljali teške fizičke poslove poslove. Bez obzira na sve teškoće u jablaničkim kamenolomima ,činjenica da se može nešto zaraditi “i izvan polja” bio je značajan trenutak u promjeni svijesti mnogih seoskih obitelji koje su se stoljećima izdržavale boreći se sa prirodom i otimajući od škrte hercegovačke zemlje.
 |
Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s bošnjačkog jezika. Slobodno pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika. |
Šport [uredi]
Trenutno u Jablanici od športskih kapaciteta postoje: dvorana osnovne škole "Suljo Čilić", Gradski stadion (kapacitet 2.000 mjesta), teniski teren s tribinom te stadion malih športova.
U Jablanici se svake godine održava tradicionalni malonogometni turnir, u kojem učestvuju ekipe iz svih dijelova BiH, a ponekad i iz susjednih zemalja. U planu je da se u budućnosti obnovi i dogradi Gradski stadion, te eventualno izgradi bazen.
Poznati jablanički sportaši su: Hasan Salihamidžić, Mirza Teletović, Vahid Halilhodžić, Senad Lulić.
Izvor [uredi]
- Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf
Unutarnje poveznice [uredi]
- Bošnjačko-hrvatski sukob: Jablanica
- Pokolj u Doljanima 28. srpnja 1993.
- Pokolj u Grabovici 9. rujna 1993.
- Jablaničko jezero
Vanjske poveznice [uredi]
|
|||||
