Čapljina

Koordinate: 43°6.6′N 17°42.2′E / 43.1100°N 17.7033°E / 43.1100; 17.7033
Izvor: Wikipedija
Čapljina
Panorama Čapljine
Panorama Čapljine
Panorama Čapljine
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Koordinate: 43°6.6′N 17°42.2′E / 43.1100°N 17.7033°E / 43.1100; 17.7033
Država Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Županija Hercegovačko-neretvanska
Vlast
 - Gradonačelnik Smiljan Vidić (HDZ BiH)
Površina
 - Ukupna 256 km²
Stanovništvo (2013.)
 - Grad 26.157
 - Naseljeno mjesto 5774
Poštanski broj 88300
Pozivni broj (+387) 036
Službena stranica www.capljina.ba
Zemljovid
Položaj grada Čapljine u Bosni i Hercegovini
Položaj grada Čapljine u Bosni i Hercegovini

Položaj grada Čapljine u Bosni i Hercegovini

Čapljina je grad u južnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Nalazi se u dolini rijeke Neretve, na važnom raskrižju putova sa sjevera na jug.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Grad Čapljina je smještena svojim većim dijelom uz rijeku Neretvu i njenim pritokama Bregavi, Trebižatu i Krupi, koje se ulijevaju južno od samog grada Čapljine.

Grad graniči s gradom Ljubuškim na zapadu, općinom Čitluk na sjeverozapadu, gradom Mostarom na sjeveru, općinom Stolac na istoku, općinom Neum na jugu te na jugozapadu državnom granicom prema gradu Metkoviću u Republici Hrvatskoj.

Kroz Čapljinu prolazi važni magistralni i željeznički put koji spaja Jadransko more s Hercegovinom i dalje prema srednjoj Europi.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Popisi 1971. – 1991.[uredi | uredi kôd]

Stanovništvo općine Čapljina
godina popisa 1991.[1] 1981. 1971.
Hrvati 14.969 (53,68 %) 13.931 (53,51 %) 12.603 (53,72 %)
Muslimani 7672 (27,51 %) 6830 (26,23 %) 6781 (28,90 %)
Srbi 3753 (13,46 %) 3467 (13,31 %) 3672 (15,65 %)
Jugoslaveni 1047 (3,75%) 1566 (6,01 %) 193 (0,82 %)
ostali i nepoznato 441 (1,58 %) 238 (0,91 %) 210 (0,89 %)
ukupno 27.882 26.032 23.459

Čapljina (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi | uredi kôd]

Čapljina
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Hrvati 3067 (41,11 %) 2542 (41,05 %) 1854 (39,89 %)
Muslimani 2191 (29,37 %) 1661 (26,82 %) 1605 (34,53 %)
Srbi 1267 (16,98 %) 896 (14,47 %) 945 (20,33 %)
Jugoslaveni 707 (9,47 %) 955 (15,42 %) 125 (2,68 %)
ostali i nepoznato 229 (3,07 %) 137 (2,21 %) 118 (2,53 %)
ukupno 7461 6191 4647

Popis 2013.[uredi | uredi kôd]

Stanovništvo grada Čapljine
godina popisa 2013.[2]
Hrvati 20.538 (78,52 %)
Bošnjaci 4541 (17,36 %)
Srbi 714 (2,73 %)
ostali i nepoznato 364 (1,39 %)
ukupno 26.157
Čapljina – naseljeno mjesto
godina popisa 2013.[2]
Hrvati 4724 (81,82 %)
Bošnjaci 687 (11,90 %)
Srbi 176 (3,05 %)
ostali i nepoznato 187 (3,24 %)
ukupno 5774

Naseljena mjesta[uredi | uredi kôd]

Grad Čapljinu sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:[2]

Bajovci, Bivolje Brdo, Crnići, Čapljina, Čeljevo, Doljani, Domanovići, Dračevo, Dretelj, Dubravica, Gabela, Gabela Polje, Gnjilišta, Gorica, Grabovine, Hotanj, Jasenica, Klepci, Lokve, Modrič Opličići, Počitelj, Prćavci, Prebilovci, Sjekose, Stanojevići, Struge, Svitava, Ševaš Njive, Šurmanci, Tasovčići, Trebižat, Višići i Zvirovići.

Uprava[uredi | uredi kôd]

Zgrada gradske uprave na Trgu kralja Tomislava u Čapljini

Gradsku upravu čine: gradonačelnik, Ured načelnika, Gradsko vijeće, Javno pravobraniteljstvo, te gradske službe: Odjel opće uprave, Odjel prostornog uređenja i graditeljstva, Odjel geodetskih i imovinsko-pravnih poslova, Odjel gospodarstva, Odjel za društvene djelatnosti, povratak i obnovu, te Odjel civilne zaštite.

Čapljina ima 27 mjesnih zajednica s pripadajućim naseljenim mjestima i selima, sa sjedištem i brojem članova Povjerenstva kako slijedi:

Povijest[uredi | uredi kôd]

Panorama Čapljine

Položaj, bogatstvo vode, plodne zemlje i blaga klima od davnima su privlačili ljude koji su na ovim područjima živjeli još od brončanog doba.[3] U rimskom dobu ovaj kraj bio na važnoj rimskoj prometnici. Italski kolonisti su se relativno rano doselili u šire područje Narone, gdje su se italski kolonisti organizirali u konvent rimskih građana. U Narezima, Tasovčići nađen je spomenik posvećen Oktavijanu datiran u 36/35. pr. Kr. Svjedoči da su stanovnici područja donje Neretve bili vjerni i pouzdani Rimskom Carstvu. Cesta Salona – Narona – Leusinium – Scodra bila je dionica velike prometnice od Akvileje do Carigrada, a prolazila je kroz Dalmaciju preko Hercegovine. Od Čapljine je vodila preko Stoca – Diluntum do Panika na Trebišnjici – Leusinium, i dalje preko Crne Gore u Skadar. Od vicinalnih cesta (viae vicinales) koji su povezivali manja mjesta, naselja i rudnike, jedan pravac je iz Narone išao je u unutrašnjost Bosne i to Narona – Čapljina – dolina Neretve do Bijelog Polja – Nevesinjsko polje – Boračko jezero – Konjic – Ivan-planina – Sarajevsko polje – Romanija – Drinjača – dolina Drine do Save. Prema istoku je dalje vodila cesta pravcem Narona – Čapljina – Klepci – Stolac – Gradac – Mosko – Panik. U 3.st. djelovala je figlina za proizvodnju opeka i crijepa u Čapljini. U Mogorjelu kod Čapljine bio kasnoantički refugij. Tu je u 4. stoljeću na ruševinama rimske vile izgrađena je rimska utvrda castrum pravilne osnove s kulama na uglovima. Na teritoriji Naronitanskog agera proizvodilo se maslinovo ulje. Ostaci uljare (torkulara) u Mogorjelu jedinstven su nalaz u BiH. I u dolini Bregave je u posljednjim stoljećima starog vijeka vinogradarstvo je bilo značajna privredna grana. U Višićima kod Čapljine je u ruševinama vile suburbane pronađeni su ostatci tijeska s velikim količinama keramike. Na temelju tradicije ranijeg keltskog i rimskog lončarstva počela je i lokalna keramičarska produkcija, a u Višićima se keramika proizvodila u nizu malih odaja koje su se nalazile okolo rimskog bunara.[4]

Prvi se put ime Čapljina spominje 1632. godine kao selo koje je pripadalo mostarskomu kadiluku. Između 1782. i 1880. pripadala je Počitelju, a skupa s njim Stocu. Od 1878. i oslobađanja od Osmanlija u Austro-Ugarskoj. 1885. je izgrađena željeznička pruga koja je prošla kroz Čapljinu, nakon koje se Čapljina gospodarski uzdiže.[5] Godina 1880. ishodište je duhanske industrije u Hercegovini. Car Franjo Josip uveo je Monopolski zakon o duhanu i izdao naredbu o izgradnji tvornica duhana u Mostaru i Sarajevu, te otkupnih ureda u Ljubuškom, Stocu, Mostaru i Trebinju. Duhanske stanice bile su žila kucavica gospodarstva i preživljavanja na kršnom hercegovačkom tlu.[6] Duhanske režije bile su simbol najvažnije gospodarske djelatnosti u Hercegovini. U Čapljini su uz markantnu urbanističku os širenja grada.[7] Preživjele su radničke pobune i ratove, ali ne i tranzicijsku privatizaciju.[6] 8. travnja 1941. u Čapljini su predratni članovi ustaške organizacije svećenici Ilija Tomas i Jure Vrdoljak proglasili NDH, dva dana prije nego što ju je Kvaternik službeno proglasio u Zagrebu. Lipnja 1941. ustaše su počinili strahovite zločine nad Srbima u tom kraju, o čemu je pisao fra Tugomir Soldo.[8]

Godine 1952. osnovana je Tvornica keksa i vafla Lasta, koja proizvodi kekse, čajna peciva, vafle i krekere.[9] 1996. puštena je u pogon Tvornica duhana Čapljina.[10] Godine 2016. dva puta je gorila čapljinska duhanska stanica, kao prethodno ona Čitluku (2010.), Ljubuškom (2013.), Širokom Brijegu (2013.) i dr.[11][6]

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Prehrambena industrija (Tvornica keksa i vafla Lasta), preradba duhana (Tvornica duhana Čapljina, Duhanska stanica u Čapljini)), proizvodnja trikotaže (Tvornica trikotaže Čapljina), gumenih tehničkih proizvoda, armature. Turizam. Jugoistočno je park prirode i lovište Park prirode Hutovo blato.[5]

Promet[uredi | uredi kôd]

Postaja uz prugu Ploče – Sarajevo.[5] Čapljina se, zahvaljujući svom zemljopisno položaju nalazi na važnom raskrižju putova, u Čapljini se križaju dva regionalna puta, dva magistralna puta, željeznička pruga te auto – put koridor Vc.[3]

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]

  • spomenik kralju Tomislavu na Tomislavovu trgu
  • spomenik hrvatskoj slobodi
  • spomenik čaplji
  • spomenik Ivi Dulčiću
  • rimska villa rustica iz 4. stoljeća, castrum Mogorjelo
  • Uz klasične spomenike, urbani dio Čapljine krase široke ulice, trgovi, bulevari, zelenilo, perivoji, drvoredi, parkovi, cvjetne aleje, igrališta…[3]

Obrazovanje[uredi | uredi kôd]

U Čapljini postoji Osnovna škola Vladimira Pavlovića te Osnovna škola Čapljina. Čapljina ima svoj srednjoškolski sklop u kojemu se nalaze gimnazija i strukovne škole.

Kultura[uredi | uredi kôd]

U Čapljini djeluje više kulturno umjetničkih društava koji njeguju običaje Hrvata Hercegovine a i šire.

Mediji[uredi | uredi kôd]

  • Radio Čapljina na hrvatskom jeziku
  • Čapljina info, internetski portal na hrvatskom jeziku
  • Čapljinski portal, internetski portal na hrvatskom jeziku

Šport[uredi | uredi kôd]

U Čapljini postoji dugogodišnja sportska tradicija, pogotovo u nogometu, košarci, rukometu, boćanju i odbojci.

Klubovi:

Klubovi u mjesnim zajednicama:

Unutarnje poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Nacionalni sastav stanovništva – Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  2. a b c 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 21. travnja 2019.
  3. a b c Čapljina Cvijet Hercegovine – Čapljina (pristupljeno 28. travnja 2019.)
  4. (boš.) [ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/arh/zdr_Amina_Veladzic.pdf Filozofski fakultet u Sarajevu] Amina Veladžić: Rimska urbanizacija na tlu današnje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2018.
  5. a b c Hrvatska enciklopedija Čapljina (pristupljeno 28, travnja 2019.)
  6. a b c dodig.infoArhivirana inačica izvorne stranice od 12. ožujka 2021. (Wayback Machine) Ivan Dodig: Zaboravljena baština: Duhanske stanice u Hercegovini (1) , 18. ožujka 2017. (pristupljeno 28, travnja 2019.)
  7. Repozitorij Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije, Sveučilište u Splitu Tihomir Nuić: Prenamjena Duhanske stanice, Čapljina, Split, 2015. (pristupljeno 28, travnja 2019.)
  8. Dražen Stjepandić: U ČAPLJINI SU NDH PROGLASILI DVA DANA PRIJE ZAGREBA Tjedno. 3. lipnja 2019., pristupljeno 24. rujna 2020.
  9. Poslovni dnevnikArhivirana inačica izvorne stranice od 28. travnja 2019. (Wayback Machine) Dionička društva – Zvečevo – Lasta d.d. Čapljina (pristupljeno 28, travnja 2019.)
  10. Tomas-co Tvornica duhana-Čapljina BiH (pristupljeno 28, travnja 2019.)
  11. Čapljinski portalArhivirana inačica izvorne stranice od 28. travnja 2019. (Wayback Machine) Bljesak.info: Čapljina: Duhanska stanica sinoć gorjela dva puta , 18. studenoga 2016. (pristupljeno 28, travnja 2019.)
  12. Radio Čapljina[neaktivna poveznica] Boćanje – Čapljina prvak BiH, 26. lipnja 2017. (pristupljeno 7. srpnja 2017.)
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica grada Čapljina (http://www.capljina.ba). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Capljina.ba.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Čapljina