Bihać: razlika između inačica
m →Uprava |
|||
| Redak 311: | Redak 311: | ||
*[[SBB BIH]] - 2 vijećnika |
*[[SBB BIH]] - 2 vijećnika |
||
*[[SDU BIH]] - 1 vijećnika |
*[[SDU BIH]] - 1 vijećnika |
||
* |
* nezavisni - 4 vijećnika |
||
==Povijest== |
==Povijest== |
||
Inačica od 5. veljače 2016. u 00:22
| Bihać | |||
|---|---|---|---|
 | |||
|
|||
| Država |  Bosna i Hercegovina
| ||
| Entitet | Federacija BiH | ||
| Županija |  Unsko-sanska županija
| ||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Emdžad Galijašević (SDA) | ||
| Površina | |||
| - Općina | 900 km² | ||
| Stanovništvo (1991.) | |||
| - Grad | 45.553 | ||
| - Urbano područje | 70.732 (općina) | ||
| Vremenska zona | Srednjoevropsko vrijeme (UTC) | ||
| Poštanski broj | 77000 | ||
| Pozivni broj | (+387) 037 | ||
| Službena stranica www.bihac.org | |||
| Zemljovid | |||
 Položaj općine Bihać u Bosni i Hercegovini | |||
Bihać je grad i središte istoimene općine u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine te upravni centar Unsko-sanske županije.
Površina općine iznosi 900 km². Do 1995. godine površina općine iznosila je 689 km² da bi, po zaključenju Dejtonskog sporazuma, dio prijeratne općine Drvar bio pripojen općini Bihać.
Prema popisu iz 1991. godine, općina je brojala 70.732 stanovnika, a prema službenim podacima broj stanovnika 2003. godine iznosio je 60.707.
Zemljopis
Bihać je smješten u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i privredno je, administrativno i kulturno središte Unsko-sanske županije. Na zapadu Bihać graniči sa općinama RH Hrvatske Donji Lapac i Plitvička jezera-Korenica, na sjeveru sa općinom Cazin, na istoku sa općinama Bosanska Krupa i Bosanski Petrovac, a na jugu sa općinom Drvar.
Bihać je smješten u Bihaćkom polju, podno planina Plješevice i Grmeč i brda Debeljača. Kroz njega protječu rijeka Una i njene pritoke Klokot i Privilica.
Reljef bihaćke općine većinom se sastoji od polja, brežuljaka i planina srednje visine. Velik dio bihaćke općine bogat je izvorima, potocima, rijekama i podzemnim vodama. Klima je uglavnom umjereno-kontinentalna i umjereno-planinska, uz male promjene zbog zračnih masa. Ljeta su vrlo topla i suha, uz rijetke kratke ili duge pljuskove, a zime hladne s puno padalina, većinom kišnih. Tokom kalendarske godine oko 80 dana ima temperaturu nižu od nule.
Mraz se javlja od listopada do travnja, a snijeg od studenoga do travnja.[1]
Stanovništvo
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: BihaćPo posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bihać imala je 70.732 stanovnika, raspoređenih u 48 naselja.
| Stanovništvo općine Bihać | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 46.737 (66,07%) | 40.041 (61,09%) | 37.325 (64,14%) | |||
| Srbi | 12.689 (17,93%) | 11.093 (16,92%) | 12.096 (20,78%) | |||
| Hrvati | 5.580 (7,88%) | 5.855 (8,93%) | 6.824 (11,72%) | |||
| Jugoslaveni | 4.356 (6,15%) | 7.364 (11,23%) | 1.133 (1,94%) | |||
| ostali i nepoznato | 1.370 (1,93%) | 1.191 (1,81%) | 807 (1,38%) | |||
| ukupno | 70.732 | 65.544 | 58.185 | |||
Bihać (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
| Bihać | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 27.418 (60,18%) | 14.155 (47,38%) | 13.752 (57,15%) | |||
| Srbi | 8.218 (18,04%) | 5.829 (19,51%) | 5.222 (21,70%) | |||
| Hrvati | 4.805 (10,54%) | 2.872 (9,61%) | 3.453 (14,35%) | |||
| Jugoslaveni | 4.020 (8,82%) | 6.616 (22,14%) | 1.014 (4,21%) | |||
| ostali i nepoznato | 1.092 (2,39%) | 403 (1,34%) | 619 (2,57%) | |||
| ukupno | 45.553 | 29.875 | 24.060 | |||
Naseljena mjesta
Bajrići, Baljevac, Bihać, Boboljusci, Bosanski Osredci, Brekovica, Bugar, Ćukovi, Doljani, Donja Gata, Dubovsko, Gorjevac, Gornji Tiškovac, Grabež, Grmuša, Hrgar, Izačić, Jankovac, Jezero, Kalati, Klisa, Klokot, Kula, Kulen Vakuf, Lipa, Lohovo, Lohovska Brda, Mala Peća, Mali Cvjetnić, Mali Skočaj, Malo Očijevo, Martin Brod, Međudražje, Muslići, Očigrije, Orašac, Ostrovica, Palučci, Papari, Praščijak, Pritoka, Prnjavor, Račić, Rajnovci, Ripač, Spahići, Srbljani, Teočak, Trubar, Turija, Velika Gata, Veliki Cvjetnić, Veliki Skočaj, Veliki Stjenjani, Veliko Očijevo, Vikići, Vinica, Vrsta, Zavalje i Zlopoljac.
Mjesne zajednice
Na popisu stanovništva 1991. godine, općina Bihać je imala 48 naseljenih mjesta raspoređenih u 36 mjesnih zajednica:
Gradske mjesne zajednice
|
|
obuhvaćaju naselja: Baljevac, Bihać, Grabež, Jankovac, Lohovska Brda, Muslići i Zlopoljac.
Seoske mjesne zajednice
- MZ Brekovica (2.677 st.) - obuhvaća naselja: Bajrići i Brekovica
- MZ Doljani (154 st.) - obuhvaća naselje Doljani
- MZ Gata Ilidža (2.264 st.) - obuhvaća naselja: Bugar, Donja Gata, Mala Peća i Velika Gata
- MZ Grmuša (304 st.) - obuhvaća naselje Grmuša
- MZ Izačić (3.201 st.) - obuhvaća naselja: Izačić, Kula, Prnjavor i Vikići
- MZ Klokot (1.293 st.) - obuhvaća naselja: Klokot i Papari
- MZ Kulen Vakuf (2.107 st.) - obuhvaća naselja: Kalati, Klisa, Kulen Vakuf, Ostrovica, Rajnovci i Veliki Stjenjani
- MZ Lipa (218 st.) - obuhvaća naselja: Dubovsko, Lipa i Teočak
- MZ Orašac (3.036 st.) - obuhvaća naselja: Ćukovi i Orašac
- MZ Pritoka (839 st.) - obuhvaća naselje Pritoka
- MZ Ripač (3.001 st.) - obuhvaća naselja: Gorjevac, Hrgar, Lohovo, Praščijak, Račić i Ripač
- MZ Skočaj (412 st.) - obuhvaća naselja: Mali Skočaj i Veliki Skočaj
- MZ Srbljani (2.526 st.) - obuhvaća naselja: Jezero, Spahići i Srbljani
- MZ Vrsta (2.118 st.) - obuhvaća naselja: Turija i Vrsta
- MZ Zavalje (302 st.) - obuhvaća naselja: Međudražje i Zavalje
Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, općina Bihać je u cjelini ušla u sastav Federacije BiH, a zatim joj je pripojeno 11 naselja iz prijeratne općine Drvar.
Uprava
Gradonačelnik: Emdžad Galijašević (SDA)
Gradsko vijeće:
- SDA - 12 vijećnika
- SDP - 8 vijećnika
- A-SDA - 2 vijećnika
- SBB BIH - 2 vijećnika
- SDU BIH - 1 vijećnika
- nezavisni - 4 vijećnika
Povijest
Ilirski i rimski period
Jedno od najrazvijenih područja u Bosni i Hercegovini iz ilirskog perioda je dolina Une. To je područje, smješteno između Plješivice na zapadu, Grmeča na istoku i Zrinjske i Petrove gore na sjeveru, dalo veliki broj natpisa i arheoloških nalaza koji govore da se ovdje nalazilo veliko središte ilirskog plemena Japoda. Bosansko Pounje je najistočniji dio prostranog japodskog područja, koji je zauzimao i cijelu Liku, Gorski Kotar i dijelove Istre i Slovenije. Svuda su bili okruženi drugim ilirskim plemenima, osim u Sloveniji gdje su imali dodira sa Keltima. Arheolozi su registrovali veliki broj gradinskih naselja i veliki broj drugih arheoloških nalaza: sojenice, nakit od bronze, željeza i srebra, urne sa detaljima iz svakodnevnog i zagrobnog života, do "Japodskog konjanika". Zbog toga se može s pravom govoriti o posebnoj ilirskoj kulturi na japodskom području.
Značajno arheološko nalazište sojenica u Ripču, o čemu svjedoče ostaci kočeva sačuvanih u sedrastom koritu Une, najviše govori o prošlosti ovog područja. Pronađeno je oko 2.500 komada ovih kočeva. Oni su uglavnom činili pravougaonu formu veličine 12 x 6 metara između kojih su se nalazili uski prolazi, kao neki vodni putevi. Ove sojenice na Uni kod Ripča i na slapu Bukva kod Lohova bile su izgrađene od drveta na hrastovim kočevima koji su bili dosta duboko „zabijeni“ u korito rijeke. Pored toga, uočeno je i postojanje platformi. Zidovi ovih drvenih kuća su sa unutrašnje strane bili oblijepljeni ilovačom, dok je krov bio od slame.
Rimljani su ih pokorili 35, god.p.n.e, i to sa vojskom koju je vodio Oktavijan August. Ovo se područje nakon toga spominje u vezi sa ustankom Ilira 9.god.n.e. Te godine su Rimljani najprije slomili ilirski otpor u dolini Une, zauzimajući uz velike borbe i ilirsku gradinu Raetinum i još dva grada. Konačni slom ustanka desio se u dolini Bosne.[2] Iz epigrafskih natpisa se vidi da su se domaća imena zadržala i nekoliko stoljeća nakon toga, pa se zaključuje da je proces romanizacije išao veoma sporo. Iz rimskog perioda ima manje gradina, pa je predpostavka da su se naselja gradila od drveta. Prema površinskim nalazima građevinskog materijala i kamenim spomenicima arheolozi su locirali postojanje rimskog gradskog centra u okolini Bihaća, municipij Raetinium, na terenu današnjeg sela Golubić, tamo gdje je bilo i ilirsko naselje istog imena.[3]
Etimologija imena grada Bihaća je važan argument u rasvjetljavanju njegove davne prošlosti. Riječ bihać u različitim svojim oblicima: bišće, bijać, bihak, bihag označava kraljevsko dobro. Budući da se na području bihaćkog kraja susreće i isprepliće više starodrevnih hrvatskih župa na različitim razinama društvenog, političkog, vojnog, gospodarskog i crkvenog života (psetska, zagrebačka, unska, unačka, lapačka, nebljuška, humska, brinjska, drežnička) bihaćko područje zauzima središnje mjesto u Kraljevini Hrvatskoj. Kako je Kraljevina Hrvatska imala policentrični sustav stolnih gradova i Bihać je u više navrata bio stolnim gradom, a prije njega svakako Pset ili Psat po kome je i nazvana župa u čiji sastav je najvjerojatnije ulazilo kraljevsko dobro ili bišće iz kojega se razvio grad Bišće.
Bihać u srednjem vijeku
U isto vrijeme je i rijeka Una koja tuda protječe "poglavita rijeka u Hrvatskoj" (principalissimo fiume di Croazia..-Theiner: Monum. Slavorum merid. Knj. II., str. 75.), ni Sava, ni Neretva, ni Dunav, ni Kupa, ni Krka, ni Vrbas, već Una jer prolazi kroz središte Kraljevine Hrvatske. Kako se za župu Pset zna da je bila središnja u svakom smislu župa u Hrvatskoj, onda je vrlo vjerojatno da je ondje stolujući hrvatski kralj imao svoje posjede ili bišća. Bihać je tako proglašen za slobodni kraljevski grad 1262. godine. Tradicija će se nastaviti jer će u Bihaću u srednjem vijeku više puta zasjedati hrvatski Sabor - poslije bitke na Krbavskom polju 1493. Sabor je zasjedao u Bihaću 1494. i poslao papi Aleksandru VI. molbu da utječe na kralja Vladislava.[4] I sam grad Bihać će tridesetak godina biti držan jednim od stolnih gradova. U njemu su se sustjecale čak tri hrvatske biskupije: Zagrebačka, Senjsko-modruška i Kninska te više dijeceza. Za područje oko Bihaća, koje je u srednjem vijeku pripadalo Hrvatskoj, uobičajio se naziv turska Hrvatska. Tek će se od 1878. za sjeverozapad Bosne i Hercegovine početi koristiti naziv Bosanska krajina.[5] Gašpar Vinjalić u knjizi o Slavenima piše: "Hasan-paše, koji stane opsjedati u Hrvatskoj tvrđavu Bihać, na rijeci Uni. (1592.g.)."
Zanimljivost je da se je u Bihaću do dolaska turske vlasti govorilo čakavicom, kakvu danas možemo naći na otocima kao što je primjerice Susak.[6]
Popis bihaćkih načelnika
(ista titula pod raznim nazivima: sudac, vesnik, kadija, kajmakan, gradonačelnik, predsjednik općine, itd.)
Popis bihaćkih kapetana od 16. do 19. stoljeća
|
|
|
Bihać u razdoblju Austro-ugarske okupacije
Bihać u Kraljevini Jugoslaviji
Bihać u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
Bihać u FNRJ (SFRJ)
Suvremeni Bihać
Hrvati u Bihaću su platili visoku cijenu za obranu grada. Čak 72 pripadnika HVO-a položila su život u njegovoj obrani, a 250 ih je lakše i teže ranjeno.[7] Operacijom Oluja Hrvatska vojska je uz pomoć Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane deblokirala Bihać i tako spriječila da doživi tada izglednu sudbinu Srebrenice.[7]
Gospodarstvo
U bivšoj SFRJ Bihać je bio razvijen industrijski grad. Tvornice kao što su Kombiteks, Krajinametal, Polietilenka, Bira, Žitoprerada, Energoinvest - Tvornica rastavljača i kablovskih glava bile su nosioci privrednog razvoja, ali su u postratnoj neuspješnoj privatizaciji nažalost uništene .
Danas je Bihać sjedište jedne od najvećih pivovara u Bosni i Hercegovini koja proizvodi dva pivarska brenda, Preminger i Unski biser. Bihaćka mljekara koja je u vlasništvu njemačke firme Meggle jedna je od vodećih u BiH. Također, u novije vrijeme postignuti su značajni rezultati i u turizmu. Bihaćki rafting na rijeci Uni smatra se jednim od najboljih u regionu. Turističkim rezultatima pogoduje i proglašenje gornjeg toka Une prvim Nacionalnim parkom na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.
Poznati Bišćani
|
|
Spomenici i znamenitosti
Glavni bihaćki spomenici i znamenitosti:
- Kapetanova kula
- Bihaćka kula
- Džamija Fethija
- Bihaćki bedem
- Turbe
- neolitsko groblje u Ripču
Obrazovanje
Od 1997. godine Bihać je sveučilišni grad.
Kultura
Sport
- Judo klub Una Bihać
- NK Jedinstvo Bihać
- Nogometni klub Radnički
- Košarkaški klub Bihać
- Rukometni klub Bihać
- Odbojkaški klub Bihać
- Nogometna škola Kolibri
- Nogometni klub Omladinac 75 Pokoj
- Konjički klub "Bihać"
- Karate klub "Bihać"
- MNK Beton Bihać
- KIK Una Bihać
Unutarnje poveznice
Izvori
- ↑ Klima Bihaća
- ↑ SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA” -Salmedin Mesihović, Historijska traganja, 4, 2009.,str. 9-33 2010
- ↑ Bosna i Hercegovina u antičko doba. -Ivo Bojanovski, Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988
- ↑ Ludwig Steindorff: "Povijest Hrvatske" ISBN:953-222-228-6 str. 63
- ↑ Ludwig Steindorff: "Povijest Hrvatske" ISBN:953-222-228-6 str. 72
- ↑ Dubravka Vidak: Sedmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret (4) - Dr. fra Stanko Petrov, Hrvatsko slovo, str. 15., 28. listopada 2011.
- ↑ a b Večernji list 22. lipnja 2013.
Vanjske poveznice
.png){kind=link}
| |||||