Dubrovnik

Koordinate: 42°40′N 18°04′E / 42.66°N 18.07°E / 42.66; 18.07
Ovo je izdvojeni članak – ožujak 2009. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Dubrovnik
Država Hrvatska
Županija Dubrovačko-neretvanska
GradonačelnikAndro Vlahušić (HNS)
Naselja32 naselja
Površina[1]142,6 km2
Površina središta12,1 km2
Koordinate42°40′N 18°04′E / 42.66°N 18.07°E / 42.66; 18.07
Stanovništvo[2] (2021.)
Ukupno41 562
– gustoća291 st./km2
Urbano26 922
– gustoća3435 st./km2
Svetac zaštitnikSv. Vlaho
Poštanski broj20000
Pozivni broj020
AutooznakaDU
Stranicawww.dubrovnik.hr

Zemljovid

Dubrovnik na zemljovidu Hrvatske
Dubrovnik
Dubrovnik

Dubrovnik na zemljovidu Hrvatske

Dubrovnik (lat. i tal. Ragusa) je grad na jugu Hrvatske, administrativno središte Dubrovačko-neretvanske županije i jedno od najvažnijih povijesno-turističkih središta Hrvatske. Prema popisu iz 2001. godine Dubrovnik je imao 43.770 stanovnika[3], za razliku od 49.728 stanovnika prema popisu iz 1991.[4] U popisu iz 2001., 88.39% stanovnika izjasnilo se kao Hrvati.

1979. godine grad Dubrovnik dodan je na UNESCO-ov popis Svjetske baštine.

Prosperitet grada Dubrovnika oduvijek se temeljio na pomorskoj trgovini. U srednjem vijeku postao je kao Dubrovačka Republika jedini grad-država na istočnoj obali Jadrana koji je konkurirao Veneciji. Uz svoje bogatstvo i diplomaciju, grad je postigao izvanredan stupanj razvoja, posebno tijekom 15. i 16. stoljeća. Dubrovnik je bio jedan od središta razvoja hrvatskoj jezika i književnosti te su u njemu stvarali mnogi značajni pjesnici, dramatičari, slikari, matematičari, fizičari i drugi učenjaci.

Gradska naselja

Grad Dubrovnik sastoji se od 32 naselja.

v • u
Naselja u sastavu Grada Dubrovnika

Povijest

Počeci i širenje

Zidine grada

Postoji nekoliko teorija o osnutku Dubrovnika (lat. Ragusa), a općeprihvaćena je, da je Grad osnovan u 7. st., kada su se Latini iz grada Epidauruma (južnije od Dubrovnika, na istom je položaju današnji Cavtat), sklonili pred navalom Avara i Slavena na hrid Laus, što znači stijena (Laus --> Lausium --> Rausium --> Ragusium --> Ragusa). Kasnije su ti isti Slaveni izgradili naselje na južnim padinama brda Srđ, na kopnu preko puta hridi i nazvali ga Dubrava, što znači šuma duba (hrasta). Tijekom vremena su se naselja sve više povezivala, da bi se potpuno spojila u 11. st., nasuvši uski kanal, što ih je dijelio (današnja ulica Placa tj. Stradun), a u 12. st. i 13. st. zaštitivši se potpuno obrambenim zidinama. Prema nekim drugim teorijama i antičkim natpisima, Dubrovnik je možda osnovan i prije 3. st., kao malo naselje na otočiću Laus.

Danas postoje nove nedoumice u pogledu nastanka Dubrovnika, jer su se obje gore spomenute teorije pokazale pogrešnima. Prilikom renoviranja Katedrale, duboko ispod temelja današnjeg zdanja nađeni su ostaci dvije nekadašnje crkve, jedne za koju se i prije znalo, i druge, još starije, datirane u 5. stoljeće. Kao dodatak promjeni teorije je i otkriće dijela dubrovačkih zidina, također datiran u isto razdoblje. Prilikom sondiranja Straduna, utvrđena je činjenica, da otočić Laus nikada nije postojao, jer sam Stradun nije nasip nego prirodna pješčana plaža, koja se prostirala između brda Srđ i hridinastog područja (rečeni Laus). Nove spoznaje, kao i otkriće grčkih novčića i keramike pod Malim mulom u luci, čini se, potvrđuju teze nekih povjesničara, da počeci sežu davno prije 7. st., tj. u doba starih Grka. Postavka dr. Ničetića, kojom on dokazuje neminovnost postojanja jedne antičke luke između Budve i Korčule dodatno je dala na vjerodostojnosti teze o nastanku naselja još u grčko vrijeme.

Dubrovnik je u početku bio u sastavu Dalmatinskog temata i priznaje vlast Bizanta. Prvi se puta u ispravama spominje 850. g. Oko 992. g. spalio ga je car Samuilo. Krajem 10. st. osniva se dubrovačka nadbiskupija i metropolija. Tada postaje crkveno neovisan od Splita. Od 1205. g. Mletačka Republika, koristeći križarski pohod, vlada Dubrovnikom, što traje do 1358. g. U vrijeme mletačke vlasti, Dubrovčani dižu tri bune, ali se nisu mogli osloboditi mletačkog gospodstva.

Iako je priznavao mletačku vlast, Dubrovnik je uspio sačuvati autonomiju, jer je birao Malo i Veliko vijeće, Senat te ostale organe gradske samouprave. Komuna je 1272. g. dobila statut. U Dubrovniku se vrlo rano razvija trgovina, posebno sa zaleđem i to ponajprije s Bosnom u doba Kulina bana.

Stanovništvo se dijeli na bogatu vlastelu: patricije (Nobiles cives), gradski puk - pučane, obično na poslovima trgovaca i kapetana, kao i pisara, i kmetove, seljake koji rade za vlastelu - obrađuju zemlju. Patriciji se pokušavaju zatvoriti unutar sebe, no posljedica toga je odumiranje vlastelinskih porodica. Morali su popustiti te sklapati brakove s pučanstvom.

Onofrijeva česma

U vrijeme uspona Raške uspješno se branio od njenih napadaja. U 13. st. vlast Dubrovnika raste na šire gradsko područje i susjedne teritorije. Tako se Lastovo dobrovoljno priključuje Dubrovniku, a od 1333. g. u sastavu Dubrovačke Republike je i Stonski rat tj. Pelješac sa Stonom. Srpski Car Dušan prepustio je Dubrovniku kontrolu nad stonskim rtom (Pelješcem) uz naknadu od 500 perpera, plaćanje poreza. Godine 1345. i Mljet ulazi u sastav Republike.

Ston je imao veliko strateško značenje za Dubrovnik, jer je tako mogao kontrolirati plovidbu oko ušća Neretve i u Mljetskom kanalu. Prostor od Stona do Zatona Dubrovnik je osigurao kada je početkom 15. st. od Bosne kupio Konavle (istočni dio s gradom Soko 24. lipnja 1419. te zapadni dio s Cavtatom i Obodom 31. prosinca 1426.). Tada su utvrđene granice Republike koju od kraja 15. st. priznaju svi dubrovački susjedi.

Dubrovnik je potpisao brojne međunarodne ugovore s talijanskim gradovima (posebno s Pisom) i ostalim susjedima u zaleđu (Bosna, Srbija), većinom osiguravajući prevlast i povlašten položaj dubrovačkih trgovaca.

Zadarskim mirom 1358. g., Mletačka Republika se odrekla svih posjeda na istočnoj obali Jadrana u korist Hrvatsko-Ugarske Kraljevine. Dubrovnik je, u uspješnom diplomatskom potezu, prihvatio simboličnu vrhovnu vlast kralja (Ludovika I.), koja nije Hrvatsko-Ugarskoj davala doslovno nikakav utjecaj nad komunom i plaćao danak od 500 dukata, čime se osigurao i od nasrtaja Venecije.

Od tog vremena Dubrovnik sve više izgrađuje svoju samostalnost i neovisnost. Kneza biraju sami Dubrovčani, a nakon smrti Ludovika I. 1380. g. razvija se u samostalnu i priznatu Republiku.

Procvat Dubrovačke Republike

Crkva sv. Vlahe

Dubrovačka Republika je bila patricijska aristokratska republika u kojoj je vlast imala vlastela sakupljena u Velikom vijeću (parlament). Veliko vijeće je biralo gradsko činovništvo - Vijeće umoljenih (Senat) koje se brinulo za vanjske poslove, te Malo vijeće (izvršna vlast). Knez se birao na 1 mjesec kako bi se spriječila ikakva korupcija. Nije bilo stalne vojske, već su bili samo redari i straža, a ako je bilo potrebno, uzimali su se plaćenici. Dubrovnik je donio uredbu o ukidanju ropstva i zabrani prijevoza robova 27. siječnja 1416. godine, što je prva zabrana ropstva u Europi. U 15. st. imao je oko 40.000 stanovnika, što ga je činilo jednim od većih gradova u Europi (London oko 50000, Firenca preko 100000).

Dubrovačka Republika doživljava svoj procvat u 16. st., kada Dubrovčani uspješno uspostavljaju trgovačke veze s Turcima (iako im plaćaju danak, zadržavaju slobodu, neovisnost i povlastice slobodne trgovine na cijelom području Osmanskog Carstva. Dubrovčani su već od ranije imali svoja uporišta na Balkanu i uspješno razvijaju trgovinu s Turskom, ali i Italijom i Španjolskom.

U bugarskom glavnom gradu Sofiji, postojala je crkva sv. Marije i sv. Vlaha, koju je puk nazivao "Dubrovačka crkva", i koja je dugo vremena bila jedino mjesto u Osmanskom Carstvu u kojem je kršćanima bilo dopušteno služenje misa.

Datoteka:Dubrovnik grb.png
Grb Dubrovačke Republike i danas grada

Trguje se rudarskim, poljodjelskim i stočarskim proizvodima, manufakturnom robom, solju i dr. U 16. st. Dubrovnik je imao jaku mornaricu (oko 180 brodova), po jačini i veličini treću u svijetu. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalama Sredozemnog mora i stizali sve do Engleske, a postoji i dokazani slučaj da je dubrovačka karaka došla do obale Sjeverne Amerike, gdje su se pomorci pomiješali s lokalnim stanovništvom (Indijancima). Također je poznata dubrovačka kolonija u mjestu Goa i Gvendolin u Indiji, gdje još postoji Crkva sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovačke Republike i Dubrovčana i poneki potomci dubrovačkih trgovaca.

Temelj gospodarstva Dubrovnika činila je posrednička trgovina i pomorstvo, ali i obrt i veleobrt. U 15. st. organiziraju se prve radionice za proizvodnju sukna, stakla i sapuna. U to vrijeme Dubrovnik je imao i prosvjetne, socijalne, komunalne i gospodarske ustanove. U 16. st. zahvaljujući trgovini i pomorstvu, u Dubrovniku se akumuliraju znatna financijska sredstva. Utemeljuju se jača trgovačka i pomorska poduzeća, ali se i produbljuju socijalne razlike između pučana, pa se bogatiji izjednačuju s vlastelom. Dubrovnik se izgrađuje prihodima od obrta i trgovine.

U Dubrovniku je najviše poštovana bila sloboda. Imao je svoju zastavu (s likom zaštitnika sv. Vlaha i drugu sa slovima "LIBERTAS - lat. Sloboda"), grb i vojsku. Uspostavio je razgranatu mrežu diplomatskih i trgovačkih predstavništava u mnogim europskim zemljama. Njihove interese na dvorovima europskih vladara zastupaju njihovi poklisari, dok konzulati štite interese dubrovačkih pomoraca.

Važan zaštitnik dubrovačke slobode bila je Španjolska, a najveći neprijatelj njegovoj neovisnosti i slobodi Venecija. U drugoj polovici 16. st. opada moć Dubrovnika. Uzroci su u velikim zemljopisnim otkrićima i revoluciji cijena koja obezvrjeđuje novac. Dubrovački bankari manje ulažu u brodarstvo i obrt, jer nedostaje kapitala, a konkurencija francuskih, engleskih i nizozemskih pomoraca je sve veća.

U Dubrovniku se između 1627. i 1701. godine kovao Artiluk, srebreni novac.

Opadanje

Godine 1667. Dubrovnik je gotovo uništio snažan potres u kojem je stradao velik broj Dubrovčana, dok je mnogo zgrada porušeno.

Potres 1667. nije bio jedini događaj koji je uzrokovao opadanje moći Dubrovačke Republike, naime otkrićem Amerike trgovački su se putevi premjestili na Atlantik, izgradnja splitske skele od strane Mlečana te činjenica, da više nisu imali monopol na trgovinu s Turcima jedni su od glavnih uzročnika. Potres, a nedugo zatim i požar, samo su kruna svih nedaća koje su u to doba zadesile Dubrovnik.

Stradun

Nakon višestoljetnog uspješnog balansiranja između dviju velesila u svom okružju - Mletačke Republike i Otomanskog Carstva, opća europska ofenziva na Turke (poraz pod Bečom 1683., kod Mohača 1687.) odrazila se i na Dubrovnik, jer su Mlečani iskoristili slabost Turaka i uzimanjem trebinjskog kotara posve odrezali Dubrovnik od Turskog Carstva i doveli ga u vrlo tešku situaciju. Međutim, mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. morala se Mletačka Republika povući iz Popova polja i vratiti ga Turcima, a tom je prilikom provedeno prvo sustavno razgraničenje Turske i Venecije u Dalmaciji. Dubrovčani su se još jednom, ponajprije vještom diplomacijom, oslobodili opasnosti, da ih Mletačka Republika okruži i odvoji od zaleđa.

Mirom u Požarevcu 1718. Dubrovčani su napravili koridor između Neuma i Kleka, koji je ostao Turcima. Tako su se Dubrovčani i fizički odvojili od mletačkih posjeda u Dalmaciji. Tijekom ratovanja s Turcima (1683.-1699.) Dubrovčani su se odlučili ponovno prihvatiti simboličnu vrhovnu vlast ugarsko-hrvatske krune i obnavljaju ugovor iz 1358. g. U 18. st. ponovno jača dubrovačko gospodarstvo i Dubrovnik izgrađuje jaku mornaricu. Orijentaciju velikih europskih pomorskih sila na Atlantik Dubrovnik koristi za tranzit na Sredozemnom moru, ali su njegovi brodovi plovili i preko Atlantika do Amerike.

U 18. st. Dubrovnik ima više od 85 konzulata. Najjači gospodarski činitelj bilo je građanstvo, jer se vlastela nakon potresa 1667. g. prorijedila.

Nestanak Dubrovačke Republike

Karta Dubrovačke Republike prije ukidanja 1808. godine.

Početkom 19. st. na sceni Europe pojavljuje se Napoleon, što bitno utječe i na povijest Dubrovnika. Dana 26. svibnja 1806. u Dubrovnik ulazi vojska francuskog generala Lauristona, koja okupira Grad, a 31. siječnja 1808. maršal Auguste Frederic Louis Viesse de Marmont ukida Dubrovačku Republiku, unatoč protivljenju vlasti Republike. Nakon propasti Napoleona, na Bečkom kongresu 1815. dubrovački diplomati pokušavaju obnoviti Republiku, no ne uspijevaju zbog austrijskih težnji za širenjem teritorija. Pod vodstvom Điva Natalija Dubrovčani dižu bunu 1813. i oslobađaju se strane vlasti, ali za nekoliko mjeseci austrijska vojska ulazi u Grad i prekida pobunu.

Novija povijest

Karta grada s oštećenjima nastalim u Domovinskom ratu.

Kad je 1815. službeno prestala postojati Dubrovačka Republika, njezin je teritorij pripojen Dalmaciji, kojoj je kulturno i povijesno oduvijek pripadao. Ona je zajedno s Hrvatskom i Slavonijom činila Trojednu kraljevinu Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, koja je do 1918. bila u sastavu Habsburške Monarhije, odnosno Austro-Ugarske.

Nakon Prvog svjetskog rata, raspadom Habsburške Monarhije, Dubrovnik, zajedno sa cijelom Hrvatskom, biva dijelom Države Slovenaca, Hrvata i Srba, koja 1. prosinca 1918. postaje Kraljevina SHS, te 1929., konačno Kraljevina Jugoslavija. Podjelom te zemlje na 33 oblasti, Vidovdanskim ustavom 1921., osniva se 1923. dubrovačka oblast. Ona proglašenjem diktature postaje dijelom Zetske banovine, sa sjedištem u Cetinju. Konačno, 1939., stvara se posebna Banovina Hrvatska, čiji su dijelovi i Dubrovnik i okolica.

Godine 1941., proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske, njezinim dijelom postaje Dubrovnik. On je bio sjedište župe Dubrave. Većina Dubrovčana diže ustanak protiv fašističke NDH, te se pridružuje ilegalnom antifašističkom pokretu kojeg su vodili Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije. U Dubrovniku je bio prisutan fašistički teror. Nakon pada fašista, u listopadu i studenom 1944. godine na otocima Daksi, Korčuli i Jakljanu te poluotoku Pelješcu, kao i na Orsuli u Dubrovniku. komunisti su likvidirali 109 civila i 78 pripadnika vojnih snaga. Većina ubijenih bili su članovi HSS-a uz svećenike, među kojima je bio Petar Perica, autor crkvenih pjesama "Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata" i "Dok nebesa nek se ori" [5].

Završetkom rata i osnivanjem komunističke Demokratske Federativne Jugoslavije, Dubrovnik ulazi u njen sastav, te postaje dijelom Narodne/Socijalističke Republike Hrvatske.

Meteorit težak 1,9 kg pao je u Molunatu, 40 km od Dubrovnika, 20. veljače 1951. godine. Dobio je službeni naziv "Dubrovnik".

U srednjoj i istočnoj Europi počinje slabiti sovjetski politički i društveni sustav. Tada u Hrvatskoj počinje djelovati organizirani pokret kojemu je bio cilj slobodna demokratska Hrvatska, koju više nitko ne će gospodarski izrabljivati ni nacionalno ugnjetavati.

Most dr. Franje Tuđmana

Godine 1990. održani su višestranački izbori, kojom je srušen komunizam u Hrvatskoj. Najviše je glasova dobila Hrvatska demokratska zajednica, pod vodstvom Franje Tuđmana. Iz Dubrovnika su u Hrvatski sabor izabrani jedan nezavisni kandidat i trojica zastupnika s liste HDZ-a. 1991. održan je referendum na kojem se većina Dubrovčana opredijelila za neovisnu Hrvatsku.

Istovremeno je proveden i popis stanovništva, po kojem u dubrovačkoj općini živi 70 602 stanovnika, od toga 58 300 Hrvata, 4 735 Srba, te Muslimani i druge nacionalnosti. Znajući za skori rat, većina Srba seli u Republiku Srpsku i Crnu Goru.

Dana 1. listopada 1991., pripadnici JNA iz Trebinja, te crnogorski dobrovoljci - počinju oružani napad na Dubrovnik, s ciljem stvaranja velike Srbije. Grad je svakodnevno bombardiran, a najžešće je bilo 6. prosinca 1991.

Od granata je nepovratno stradao križ na Srđu. Isto tako, oštećena je Onofrijeva česma, franjevački i dominikanski samostan, crkva sv. Vlaha i druga svetišta, Arhiv, hoteli, električne instalacije i brojne druge zgrade. Međutim, vrlo brzo je došla pomoć UNESCO-a, te je grad savršeno obnovljen.

Američki se zrakoplov USAF CT-43 srušio u blizini Dubrovnika, 3. travnja 1996. godine. Pri tome je poginulo 34 putnika, među kojima je bio američki ministar trgovine Ron Brown i novinar New York Times-a Nathaniel Nash.

Administracija i politika

Upravna tijela Grada Dubrovnika su: Gradsko vijeće, gradonačelnik i Gradsko poglavarstvo. Gradonačelnik Grada Dubrovnika je Andro Vlahušić. Gradsko poglavarstvo broji 9 članova. Gradsko vijeće ima 25 vijećnika, predsjednica vijeća je Olga Muratti, a zamjenici Josip Glavić i Marino Torić. Grad Dubrovnik ima 7 upravnih odjela i 3 službe.

Gradski kotari

v • r • u
Gradski kotari grada Dubrovnika

Zemljopisni položaj

  • Koordinate: 42°38'26" s.z.š., 18°06'35" i.z.d.
  • Površina: 143,35 km2

Dubrovnik se nalazi na južnom Jadranu. Grad se razvio na istočnoj obali Jadranskog mora, gdje prestaje niz jadranskih otoka i počinje otvoreno more. Leži na južnim padinama i u podnožju brda Srđ. Šire dubrovačko područje obuhvaća uski primorski pojas dug oko 250 km, koji se proteže od Kleka na zapadu do Sutorine i rta Prevlaka na istoku.[6]

Klima

  • Srednja godišnja temperatura: 16,4 °C
  • Srednja vrijednost temperature zraka najhladnijeg mjeseca (siječanj): 7,9 °C
  • Srednja vrijednost temperature zraka najtoplijeg mjeseca (kolovoz): 24,2 °C
  • Salinitet mora: 38 ‰

Ima više od 250 sunčanih dana u godini. Srednja godišnja temperatura je 16,4 °C, a ljetna 26 °C. Snijeg i niske temperature prava su rijetkost. Najhladniji mjesec u godini je siječanj, a najtopliji kolovoz. Sezona kupanja traje od travnja do listopada. U godini ima 109 kišnih dana, a ljeti samo 14. Grad od bure štiti brdo Srđ, a od udara juga otočić Lokrum.

Klimatološki srednjaci za Dubrovnik
mjesec sij velj ožu tra svi lip srp kol ruj lis stu pro godina
srednji maksimum, °C 11,2 11,8 14,2 16,8 21,3 25,2 28,4 28,0 25,2 20,8 15,5 12,5 19,1
srednja dnevna temperatura, °C 7,9 7,9 10,4 13,9 17,8 21,3 24,7 24,2 21,6 17,3 12,1 9,5 15,5
srednji minimum, °C 4,6 5,0 7,0 9,5 13,6 17,4 20,1 19,9 17,2 13,1 9,0 6,2 11,8
oborine, mm 95,2 89,2 97,7 90,9 76,1 48,6 24,1 59,0 78,7 109,9 141,9 125,3 1.036,6
Izvor: Worldclimate.com[7], podaci za razdoblje 1973.-1991.

Ekonomija

Dubrovačka luka u Gružu

U Dubrovniku su već u 11. stoljeću postajala udruženja trgovaca i obrtnika razvrstanih po djelatnostima. Glavne gospodarske grane stoljećima su brodogradnja, pomorstvo, trgovina, obrt, a u novije vrijeme i turizam. Trgovalo se rudarskim, poljodjelskim i stočarskim proizvodima, manufakturnom robom, solju i dr. Sol se dobivala u Gružu i Slanom te na otocima Šipanu i Mljetu, a najvažnije središte prizvodnje soli bio je Ston. U 16. stoljeću, Dubrovnik je imao jaku mornaricu (oko 180 brodova), po jačini i veličini treću u svijetu. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalama Sredozemnog mora i stizali sve do Engleske, a postoji i dokazani slučaj da je dubrovačka karaka došla do obale Sjeverne Amerike, gdje su se pomorci pomiješali s lokalnim stanovništvom (Indijancima).

U Dubrovniku je osnovana najstarija trgovačka komora u Hrvatskoj. Osnovali su je Francuzi 1808. godine, nakon propasti Dubrovačke Republike, dok je Hrvatska gospodarska komora u Zagrebu osnovana tek 1852. godine. Danas postoji Županijska komora Dubrovnik, a grad je gospodarsko središte Dubrovačko-neretvanske županije.

Velika poduzeća

  • “Atlantska plovidba” - pomorski prijevoz
  • “Atlas” - putnička agencija
  • “Combis” - informatičko poduzeće
  • “Excelsa” - hotelsko poduzeće
  • “GP Dubrovnik” - građevinsko poduzeće
  • “Libertas-Dubrovnik” - kopneni prijevoz
  • “Dubrovnik-Babin kuk” - turizam
  • “Hotel Dubrovnik Palace” - turizam
  • “Hotel Grand Villa Argentina” - turizam
  • “Hoteli Maestral” - turizam
  • “Hotel Excelsior” - turizam
  • “Hotel Libertas Rixos” - turizam
  • “Hotel Imperial Hilton” - turizam

Demografija

Kretanje broja stanovnika za Grad Dubrovnik

Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[8]
broj stanovnika
6451
6032
8460
8531
10671
11823
10425
14137
15875
18286
22210
30161
41864
47348
30436
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.

Napomena: Od 1857. do 1971. sadrži podatke za bivša naselja Gruž-Luka i Lapad. U 2001. smanjeno je izdvajanjem naselja Bosanka, Brašina općina Župa dubrovačka, Brgat Donji općina Župa dubrovačka, Brgat Gornji općina Župa dubrovačka, Buići općina Župa dubrovačka, Čajkovica, Čajkovići, Čelopeci općina Župa dubrovačka, Čibača općina Župa dubrovačka, Donje Obuljeno, Gornje Obuljeno, Grbavac općina Župa dubrovačka, Knežica, Komolac, Kupari općina Župa dubrovačka, Makoše općina Župa dubrovačka, Martinovići općina Župa dubrovačka, Mlini općina Župa dubrovačka, Mokošica, Nova Mokošica, Petrača općina Župa dubrovačka, Petrovo Selo, Plat općina Župa dubrovačka, Pobrežje, Prijevor, Rožat, Soline općina Župa dubrovačka, Srebreno općina Župa dubrovačka, Sustjepan, Šumet i Zavrelje općina Župa dubrovačka. U 1981. i 1991. sadrži podatke za naselja Bosanka, Brašina općina Župa dubrovačka, Čajkovići, Čelopeci općina Župa dubrovačka, Čibača općina Župa dubrovačka, Donje Obuljeno, Gornje Obuljeno, Komolac, Kupari općina Župa dubrovačka, Mlini općina Župa dubrovačka, Mokošica, Petrača općina Župa dubrovačka, Petrovo Selo, Pobrežje, Prijevor, Rožat, Srebreno općina Župa dubrovačka i Zavrelje općina Župa dubrovačka. Od 1857. do 1991. sadrži podatke za naselje Nova Mokošica.

Popis 2001.

Područje Grada Dubrovnika, prema popisu stanovništva iz 2001.[9] ima 43.770 stanovnika (uključujući i radnike u inozemstvu).

Nacionalni sastav stanovništva prema popisu iz 2001.:

S obzirom na materinski jezik, 42.232 ili 96,49% izjasnilo se, da im je materinski jezik hrvatski. Prema vjeri, 37.015 ili 84,57% izjasnilo se kao rimokatolici, 2.310 ili 5,28% kao muslimani, 1.697 ili 3,88% kao pravoslavci, 1.430 ili 3,27% kao agnostici ili neizjašnjeni, te 935 ili 2,14% kao ateisti.

Popis 1991.

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Dubrovnik

Spomenici i znamenitosti

Gradske zidine i utvrđenja

Tvrđava Lovrijenac

Crkve i samostani

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo

Palače

Knežev dvor
  • Knežev dvor - nekada je bio sjedište vlade i kneza Dubrovačke Republike, danas je Kulturno-povijesni muzej.
  • Palača Divona tj. Sponza - gotičko- renesansna palača izgrađena prema projektu dubrovačkog majstora Paskoja Miličevića.
  • Palača Skočibuha (Restićeva 1) - vrhunska patricijska palača, danas zanemarena.
  • Palača Stay (ul. Između Polača 9-11) - pogođena u ratu 1991., predviđena za obnovu.
  • Palača Isusović-Braichi (Prijeko 24) - jedan je od najljepših primjera renesansne stambene arhitekture u gradu.
  • Palača Ranjina (Ul. braće Andrijića 10) - gotičko-renesansa palača građena je krajem 15. stoljeća i dio je velikog, devastiranog stambenog bloka.
  • Palača Sorkočević (Držićeva poljana 3) - građena krajem 17. i početkom 18. stoljeća.
  • Palača Pucić (Od puča 1) - barokna palača iz 17. stoljeća, danas luksuzni hotel [10] [11].
  • Palača Trifoni-Đorđić (Od puča 17, Široka 5) - predviđena za obnovu.

Ljetnikovci

  • Ljetnikovac Petra Sorkočevića na Lapadu(Pietro de Sorgo) - izgrađen je u vremenu od 1472. do 1535. godine. Kombinacija je gotičko-renesansnog stila. Nalazi se na lapadskoj obali, okrenut prema zaljevu Gruž.
  • Ljetnikovac Bona-Caboga na Batahovini - izgrađen je u 16. stoljeću. Značajan je po glavnom pročelju u prizemlju, koje cijelom dužinom ima trijem sa sedam arkada.
  • Ljetnikovac Stay na Batahovini - obnovljeni ljetnikovac u kojem je sada Konzervatorski odjel.
  • Ljetnikovac Resti u Rožatu, Rijeka Dubrovačka - zapušteni ljetnikovac građen u drugoj polovici 16. stoljeća.
  • Ljetnikovac Klementa Gozze u Obuljenom - građen od 1575. do 1581. godine, danas zapušten [12].
  • Ljetnikovac Vice Skočibuhe na Boninovu - ima odličan pogled na gruški zaljev i otoke. Obnavljan od 1938. do 1941. godine.
  • Ljetnikovac Crijević-Pucić (Pozza-Cerva) na Gradcu - s kraja 16. stoljeća, smješten je na Gradcu iznad Vrata od Pila.
  • Ljetnikovac Pucić na Pilama - među najljepšim građevinama u gradu. Obnovljen je i sada je poslovni prostor.
  • Ljetnikovac Bona-Gradi u Gružu - gotičko-renesansni ljetnikovac.
  • Ljetnikovac Ghetaldi-Gondola/Gundulić u Gružu - gotičko-renesansni ljetnikovac.

Ostale znamenitosti

  • Stradun ili Placa - najveća je i najpoznatija gradska ulica. Pruža se od ulaza u grad kroz vrata od Pila do trga Luža i predstavlja jedinstveni urbani element koji karakterizira grad Dubrovnik.
  • Velika i mala Onofrijeva česma - dvije fontane okruglog oblika i ujedno mogu služiti i kao spremnik za vodu. Na većoj voda teče iz figura 16 maskiranih likova. Graditelj je Onofrio della Cava iz Napulja.
  • Orlandov stup - kameni je prikaz legendardnog viteza Orlanda. Služio je kao mjesto na kojem su glasnici čitali obavijesti. Dugo vremena je bio jedini svjetovni spomenik u gradu.
  • Gradski zvonik - prvotni je izgrađen 1444. godine, a današnji je iz 1929. godine.
  • Sklop gradske vijećnice sa žitnicom i arsenalom - u području gradske luke. U arsenalu su se gradile i održavale galije.
  • Lazareti na Pločama - građevina koja je služila kao karantena, ispred gradskih zidina.
  • Groblje Boninovo - glavno gradsko groblje.
  • Porporela - lukobran i gradsko kupalište.
  • Valobran Kaše - valobran na ulazu u staru gradsku luku.

Kultura

Sveti Vlaho, zaštitnik Dubrovnika

Festivali

Dubrovačke ljetne igre

Dubrovačke ljetne igre su festival utemeljen 1949. godine. U jedinstvenom ambijentu zatvorenih i otvorenih scenskih prostora renesansno-baroknog grada Dubrovnika u vremenu od 10. srpnja do 25. kolovoza održavaju se brojne glazbene, dramske i plesne priredbe. Okosnica festivala su djela Marina Držića, Ivana Gundulića, Ive Vojnovića, Williama Shakespearea, Carla Goldonija, grčkih tragičara i dr. Glazbeni dio programa predstavlja najboljih domaće skladatelje, soliste i orkestre te njihove strane goste. Prikazuju se i opere, naročito komične.

Festa Sv. Vlaha

Podrobniji članak o temi: Sveti Vlaho i Dubrovnik

Štovanje sv. Vlaha najbolje se očitovalo prigodom proslave njegovog blagdana 3. veljače, kada su ljudi masovno dolazili u grad. To je bio blagdan svih stanovnika Republike. Da se omogući svima sudjelovati, uvedena je 'Sloboština Sv. Vlaha', dan kada je svaki prekršitelj, kažnjenik i prognanik mogao 2 dana prije i 2 dana poslije blagdana slobodno doći u grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost (ta se sloboština kasnije proširila na 7 dana prije i 7 dana poslije blagdana). Za blagdan je cijela Republika hrlila u grad - tko nije mogao ići, slavio je kod kuće, sa svojim crkvenim barjacima i u narodnoj nošnji, da se svome svecu pokloni i pomoli, da mu zahvali za zaštitu u prošlosti i preporuči sebe i svoje za ubuduće. Tako je to i danas, pa se ljudi dugo i temeljito pripremaju za ovu svečanost.

Glazbeni festival "Julian Rachlin i prijatelji"

Podrobniji članak o temi: Julian Rachlin i prijatelji

To je festival komorne glazbe koji se od 2000. godine tradicionalno, krajem ljeta odvija na pozornici u atriju Kneževog dvora. Na festivalu uz utemeljitelja festivala, poznatog violinista i violista Juliana Rachlina nastupaju brojni poznati svjetski glazbenici.

Filmski festival Libertas

Libertas Film Festival započeo je 2005. s idejom, da se festivalska kulturna ponuda Dubrovnika proširi i filmskom. Festival se odvija tijekom ljeta, a na reportoaru se prikazuju igrani i dokumentarni filmovi nezavisnih produkcija posvećeni promociji slobode iz zemalja diljem svijeta. U natjecateljskom dijelu izabrani filmovi bore se za nagradu Dubravka koju dodjeljuje stručni žiri u kategorijama najbolji igrani film, najbolji dokumentarni film i najbolji kratki film. Film najbolje ocijenjen od strane publike dobiva posebnu nagradu publike.

Projekcije se održavaju u dubrovačkom kinu Sloboda, gradskom kazalištu Marin Držić, obnovljenom ljetnom kinu Jadran unutar dubrovačkih gradskih zidina i ljetnom kinu na krovu tvrđave Revelin [13].

Dubrovački međunarodni filmski festival

Dubrovnik International Film Festival (DIFF) je međunarodni filmski festival koji se u Dubrovniku održava od 2003. godine. Projekt je započet kao inicijativa međunarodne organizacije Dubrovnik Film Institut. Festival je natjecateljskog karaktera. Stručni žiri dodjeljuje nagrade DIFF-a u kategoriji igranog, dokumentarnog i kratkog filma. Osim tih nagrada dodjeljuju se i nagrada publike za najbolji film festivala, nagrada Libertas za životno djelo i nagrada Argosy za izvanredan pojedinačni doprinos u području filmskog stvaralaštva [14].

Karantena

Festival suvremenih scenskih umjetnosti Karantena iniciran je 1997. od strane Art radionice Lazareti, dubrovačke udruge koja u svojim kontinuiranim programima želi stvoriti kulturni centar u kojem bi se posjetioci mogli upoznati sa suvremenim umjetničkim izričajem. Festival donosi različita oblike suvremenog alternativnog umjetničkog izražavanja od raznovrsnih performansa, multimedijalnih instalacija te suvremenih plesnih, glazbenih i scenskih radova. Festival od svog početka ima međunarodni karakter te pored domaćih umjetnika na njemu sudjeluju i brojni gosti iz inozemstva.

Kazalište Marin Držić

Dubrovnik je u svojoj povijesti imao bogatu kazališnu tradiciju, brojne pisce, glumce i pozornice. Od 1682. godine imao je svoju kazališnu dvoranu "Orsan", adaptirani arsenal pokraj Vijećnice, u kojem su se održavale predstave sve do 1817. kada je za austrijske uprave izgorio.

Gradsko kazalište Marin Držić s vlastitim umjetničkim ansamblom osnovano je krajem 2. svjetskog rata. Na svom repertoaru teži uprizorenju djela starih dubrovačkih i drugih zavičajno, tematsko i jezično bliskih autora, uz povremene odmake u smjeru suvremenijih tema. Kazalište povremeno svoja djela prikazuje u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara te gostovanja u drugim gradovima.

Dubrovačka književnost

Naslovnica knjige Ivana Gundulića "Suze sina razmetnoga" iz 1622. godine.

Književnost grada Dubrovnika u velikoj je mjeri utjecala je na razvoj hrvatskog književnog jezika. Ljudevit Gaj i ilirci izabrali su jezik u djelima Ivana Gundulića i kasnijih dubrovačkih pisaca, za standardni jezik. Dubrovačka književnost bila je vrlo opsežna u odnosu na broj stanovnika. Sačuvan je mali dio, jer je tiskarski stroj bio teško dostupan i jer velik broj djela poput ljubavne poezije nije bio namijenjen širokoj publici. Neke knjige ostale su u rukopisima ili ih znamo samo po imenima. U 16. stoljeću, Dubrovčani su tiskali samo 12 knjiga, od kojih su 7 bile vjerske. Prva dva znamenita dubrovačka pisca su Šiško Menčetić i Džore Držić, koji su pisali pod utjecajem Francesca Petrarce. Njihove pjesme su objavljene u Ranjininom zborniku, u kojem je bilo čak 820 pjesama, ali original nije sačuvan. Istaknut je bio Mavro Vetranović, koji je pisao pjesme, drame i domoljubna djela. Jedan od najistaknutijih i najpopularnijih dubrovačkih književnika je Marin Držić. Napisao je velik broj vrijednih pastoralnih drama i komedija, među kojiam se ističu "Dundo Maroje", "Skup" i "Novela od Stanca". Već u Držićevo vrijeme, postojale su glumačke družine, koje su izvodile njegova djela. U Dubrovniku je postojala i humanističko-latinistička književnost čiji su predstavnici bii Ilija Crijević, Jakov Bunić i dr. U 17. stoljeću pojavio se Ivan Gundulić, koji predstavlja vrhunac dubrovačke književnosti sa svojim epom "Osmanom", pastoralnom dramom "Dubravkom" i religioznom poemom "Suze sina razmetnoga". U "Dubravki" slavi ljubav prema slobodi: “O lijepa, o draga, o slatka slobodo!”. Poslije Gundulića značajan je Ivan Bunić Vučić, koji je pisao pastoralne i religiozne pjesme. Dramski pisac Junije Palmotić temeljio je pisanje na klasičnim uzorima, pokazivao je mentalitet društva u kojem je živio i obogatio je dubrovačko kazalište svoga vremena.

Muzeji

  • Kulturno-povijesni muzej - nalazi se u sklopu Kneževa dvora, ima stalne i povremene izložbe, preparatorsku radionicu, knjižnicu i muzejsku trgovinu.
  • Muzej Dominikanskog samostana - sadrži vrijedne rukopise i inkunabule, slike dubrovačkih slikara iz 15. i 16. stoljeća, veliko oslikano raspelo Paola Veneziana iz 14. stoljeća i oltarnu palu talijanskog slikara Tiziana iz 1550. godine.
  • Muzej Franjevačkog samostana - sadrži slike starih majstora, izvorni inventar ljekarne iz 1317. i zlatarske predmete
  • Dom Marina Držića - memorijalni muzej Marina Držića, ima kazališnu zbirku.
  • Riznica Katedrale - čuva zlatne i srebrne relikvijare, križeve, crkveno posuđe i slike talijanskih (Tizian, Raffael i dr.), flamanskih i hrvatskih slikara.
  • Pomorski muzej - ima stalni postav i knjižnicu, osnivač je HAZU.
  • Akvarij i Institut za more i priobalje - nalazi se u tvrđavi sv. Ivana. U 27 akvarija su ribe, spužve, koralji i ostale morske životinje. Zaštitni znak akvarija je morski konjic.
  • Arheološki muzej - ima prethistorijsku, antičku, ranosrednjovjekovnu zbirku, zbirku od 13. stoljeća do 1667., zbirku vaza, egipatsku zbirku i numizmatičku zbirku.
  • Etnografski muzej - sadrži stalni etnografski postav, preparatorsku radionicu i knjižnicu.
  • Muzej suvremene povijesti - ima povremene izložbe i knjižnicu.
  • Muzej Sinagoge - religijski eksponati, arhivski materijal, zbirka Tori od 13. do 17. stoljeća.
  • Muzej samostan Sigurata - sadrži zbirku sliku od 16. do 19. stoljeća, pokaznice, procesijski križ iz 14. stoljeća, crkveno posuđe, čipke itd.
  • Memorijalna kuća Ronalda Browna - otvorena u spomen na tragičnu smrt američkog ministra trgovine Ronalda Browna i njegovih suradnika. Sadrži stalnu izložbu slike trojice dubrovačkih slikara: Ive Dulčića, Antuna Masle i Đure Pulitike.
  • Visia Dubrovnik 5D Theatrum - muzej u kojem je uz pomoć moderne 5D prezentacijske tehnologije s holografskim projekcijama moguće upoznati bogatu povijest i kulturu Dubrovnika i Hrvatske.

Dubrovački simfonijski orkestar

Podrobniji članak o temi: Dubrovački simfonijski orkestar

To je profesionalni glazbeni orkestar grada Dubrovnika i glavni je nositelj glazbenih zbivanja u Dubrovniku. U svom djelovanju nastavlja glazbenu tradiciju koja se počela razvijati još u vrijeme rane Dubrovačke republike. Orkestar redovito nastupa u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara. Na svom repertoaru veliku pozornost posvećuje dubrovačkim klasicima iz 18. stoljeća, posebno skladateljima Luki Sorkočeviću i Ivanu Mani Jarnoviću. Tijekom koncertne sezone nastupa na koncertima u atriju Kneževog dvora i ljetnikovcu Crijević-Pucić, a ostvaruje i zapažena gostovanja po Hrvatskoj i inozemstvu.

Šport

Dubrovnik je poznat kao vaterpolski grad. Vaterpolski klub Jug 3 puta je bio prvak Europe, osvajač LEN kupa, europskog Superkupa, ima 21 naslov prvaka bivše Jugoslavije, 5 naslova prvaka Hrvatske, 2 kupa bivše Jugoslavije i 9 kupova Hrvatske. Više dubrovačkih vaterpolista osvajali su olimpijske medalje poput Veselina Đuhe, Gorana Sukna i dr. Dubrovačka plivačica Sanja Jovanović osvajala je medalje na svjetskim i europskim plivačkim prvenstvima i ima svjetski rekord na 50 m leđno. Ženski odbojkaški klub "Dubrovačka banka" bio je prvak Europe i proglašen je za najbolju hrvatsku žensku ekipu u 1998. godini u izboru Sportskih novosti.

Vaterpolo:

Divlja liga je prvenstvo dubrovačkih kupališta u vaterpolu.

Nogomet:

Šah:

Boćanje:

Ragbi:

Košarka:

Rukomet:

Odbojka:

Plivanje:

Obrazovanje

Osnovne škole

Koncertna dvorana Umjetničke škole Luke Sorkočevića

Srednje škole

Ulaz u Biskupijsku klasičnu gimnaziju Ruđera Boškovića

Sveučilište u Dubrovniku

Podrobniji članak o temi: Sveučilište u Dubrovniku

Povijest visokog obrazovanja u Dubrovniku je duga i započinje 1624. godine, kada su jezuiti osnovali "Collegium Rhagusinum". Senat Dubrovačke Republike 1654. godine proglasuje ga javnim visokim učilištem na kojemu se izučavala umjetnost i prirodne znanosti. Na tom učilištu obrazovali su se mnogi Dubrovčani toga vremena, među njima i Ruđer Bošković, najpoznatiji dubrovački znanstvenik onoga vremena, koji je obrazovanje poslije nastavio na poznatom "Collegium Romanum" u Rimu.

U moderno doba, visoko obrazovanje u Dubrovniku počinje s Višom pomorskom školom, Fakultetom za vanjsku trgovinu i turizam i Pomorskim fakultetom. Do osnivanja dubrovačkog Veleučilišta i Sveučilišta visokoobrazovne institucije bile su u sklopu Sveučilišta u Splitu.

Godine 1994., Sabor Republike Hrvatske donio je novi Zakon o visokim učilištima u kojem se razdvajaju dva smjera u visokom obrazovanju: znanstveni (sveučilišni) odvaja se od stručnog (veleučilišnog). U Dubrovniku se 1996. osniva stručni veleučilišni studij. Nakon što su stvoreni uvjeti za osnivanje sveučilišta, 16. prosinca 2003. osnovano je Sveučilište u Dubrovniku. Danas sveučilište ima veći broj dodiplomskih i poslijediplomskih studija.

ACMT

American College of Management and Technology (ACMT) je visoko obrazovna institucija osnovana međunarodnom suradnjom američkog sveučilišta Rochester Institute of Technology, Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Veleučilišta u Dubrovniku. Institucija je osnovana 1997. godine i to je jedina obrazovna institucija u Republici hrvatskoj koja nudi završenim studentima diplome, koje su ravnopravno priznate u SAD-u i Hrvatskoj.

Udruge mladih

Poznati Dubrovčani i Dubrovkinje

Ruđer Bošković
Junije Palmotić
Ivan Bunić Vučić

Konzulati u Dubrovniku

Konzulati u Dubrovniku[15]

Gradovi pobratimi/prijatelji/suradnici

Zanimljivosti

  • Dubrovački i engleski ljetopisci bilježe, da je anglo-normanski kralj Rikard I. Lavljeg Srca došao u Dubrovnik u jesen 1192. godine nakon povratka iz križarskog rata. Našao je zaklon pred olujom kod Lokruma.
  • Dubrovačka Republika napravila je 1296. jedan od prvih srednjovjekovnih sustava kanalizacije, koji je i danas u upotrebi.
  • Ljekarna u dubrovačkom franjevačkom samostanu koja kontinuirano djeluje od 1317. godine do danas, treća je po starosti u Europi.
  • Prva karantena u svijetu nastala je u Dubrovniku 1377. godine. Karantena je mjesto, gdje se odvajaju osobe, koje stižu iz krajeva gdje ima zaraznih bolesti, dok se ne pokaže, da su zdrave.
  • Dubrovnik je donio uredbu o ukidanju ropstva i zabrani prijevoza robova 27. siječnja 1416. godine, što je prva zabrana ropstva u Europi.
  • Sirotište koje je osnovano u sklopu samostana sv. Klare, 1432. godine je jedno od prvih takvih ustanova u svijetu.
  • Prilikom gradnje kule Minčete 1464. godine, nedostajalo je kamena, pa je naređeno, da svatko tko dolazi u Dubrovnik iz smjera Gruža ili Ploča mora sa sobom donijeti kamen u skladu sa svojom tjelesnom građom.
  • Arboretum Trsteno u blizini Dubrovnika, osnovan je u 15. stoljeću i najstariji je arboretum na svijetu. Najstarije dvije platane imaju oko 400 godina.
  • Giovanni Angelo Medici iz Milana bio je nadbiskup Dubrovnika od 1545. do 1553. godine. Postao je papa 6. siječnja 1560. pod imenom Pio IV.. Njegov nasljednik Pio V. priznao je Dubrovačku Republiku.
  • Dubrovački pomorski zakon o osiguranju ("Ordo super assecuratoribus", 1568.) najstariji je takav zakon na svijetu.
  • Pomorska flota Dubrovačke Republike u 16. stoljeću imala je oko 40000 pomoraca i više od 180 velikih brodova, bila je među najjačima na Mediteranu.
  • U djelima Williama Shakespearea, "Mletački trgovac" i "Ukroćena goropadnica" javlja se termin "argosy" koji znači "dubrovačka lađa".
  • Dubrovačka Republika prva je država u svijetu, koja je priznala Sjedinjene Američke Države. To je bilo 1783. godine.
  • Ljudevit Gaj i Ivan Mažuranić boravili su u Dubrovniku 25 dana 1841. godine. Gaj ga je nazvao "ilirski Parnas". Kasnije su Gaj i ilirci izabrali jezik u djelima Ivana Gundulića i kasnijih dubrovačkih pisaca, za standardni hrvatski jezik, a Ivan Mažuranić je nadopisao izgubljena pjevanja Gundulićeva epa Osmana.
  • Irski dramatičar George Bernard Shaw izjavio je: “Oni koji traže raj na zemlji morali bi doći i vidjeti Dubrovnik”.
  • Dubrovačka rijeka Ombla sa svojim vodotokom od 30 m dužine jedna je od najkraćih svjetskih rijeka.
  • Papa Ivan Pavao II. posjetio je Dubrovnik 6. lipnja 2003. godine. Papamobilom se provozao Stradunom, a u Gruškoj luci održao je sv. misu pred 60.000 hodočasnika, kojom prilikom je blaženom proglasio Mariju Petković.[16]

Galerija

  • Dubrovnik noću
    Dubrovnik noću
  • Pogled sa Ploča
    Pogled sa Ploča
  • Dubrovačke gradske zidine
    Dubrovačke gradske zidine
  • Portal Franjevačke crkve iz 15. stoljeća
    Portal Franjevačke crkve iz 15. stoljeća
  • Vrata od Pila
    Vrata od Pila
  • Brdo Srđ iznad grada
    Brdo Srđ iznad grada
  • Orlandov stup
    Orlandov stup
  • Arboretum Trsteno
    Arboretum Trsteno
  • Franjevački samostan
    Franjevački samostan
  • Most dr. Franja Tuđmana
    Most dr. Franja Tuđmana
  • Zračna luka Dubrovnik Čilipi
    Zračna luka Dubrovnik Čilipi
  • Crkva sv. Vlaha noću
    Crkva sv. Vlaha noću

Literatura

  • Dubrovački statut iz 1272.g., Državni Arhiv u Dubrovniku, 2002.
  • Vinko Foretić: Povijest Dubrovnika do 1808., NZMH, Zagreb 1980.
  • Vesna Čučić: Posljednja kriza Dubrovačke republike, MH Dubrovnik, Zagreb-Dubrovnik 2003.
  • Josip Bersa: Dubrovačke slike i prilike, MH Dubrovnik, Dubrovnik 2002. (drugo izdanje)
  • Dubrovačka država u međunarodnoj zajednici – Ilija mitić, Matica Hrvatska, Zagreb 1988.
  • Dubrovačka diplomacija u Istambulu – Vesna Mijović, HAZU/Zavod za povjesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik 2003.
  • Robin Harris: Povijest Dubrovnika, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb 2006.
  • Marko Margaritoni: Sveti Vlaho - Povjestice i legende, KS, Dubrovnik-Zagreb 1998.
  • Vinko Foretić: Studije i rasprave iz hrvatske povijesti, KK Split, Split 2001.
  • Nenad Vekarić: Stanovništvo Konavala, I.-II., Zagreb-Dubrovnik 1998.
  • Katarina Horvat Levaj: Barokne palače u Dubrovniku, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb-Dubrovnik, 2001.
  • Nada Grujić, Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja, Institut za povijest umjetnosti i Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1991.
  • Dubrovnik, Male turističke monografije, broj 1, Turistička naklada, Zagreb 2000.
  • Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljeće, katalog, Muzejski prostor i Dubrovački muzej, Zagreb-Dubrovnik 1987.

Bilješke

  1. ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. ↑ City of Dubrovnik. Dubrovnik.hr. Accessed on July 2, 2007
  4. ↑ Dubrovnik. History.com Encyclopedia. Accessed on July 2, 2007
  5. ↑ O Petru Perici http://209.85.129.132/search?q=cache:_iQad3nnUUYJ:www.ffdi.hr/mep/07-srce_isusovo/SRCE-perica.htm+Petar+Perica&hl=hr&ct=clnk&cd=3&gl=hr
  6. ↑ Dubrovnik položaj
  7. ↑ Worldclimate.com
  8. ↑ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
  9. ↑ Državni zavod za statistiku. Popis stanovništva 2001
  10. ↑ Palača Pucić http://www.thepucicpalace.com/
  11. ↑ Vjesnik o obnovi Palače Pucić http://www.vjesnik.com/html/2002/09/08/Clanak.asp?r=kul&c=3
  12. ↑ Slobodna Dalmacija o ljetnikovcima u Rijeci Dubrovačkoj http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020621/feljton01.asp
  13. ↑ Službena web stranica Libertas Film Festivala http://www.libertasfilmfestival.com
  14. ↑ Službena web stranica Dubrovačkog međunarodnog filmskog festivala http://www.libertasfilmfestival.com
  15. ↑ Konzulati
  16. ↑ Ne bojte se!, papa Ivan Pavao II., Večernji list, Zagreb 2005.

Povezani članci

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Dubrovnik
Na Wikitravelu nalazi se vodič za
v • u
Svjetska baština u Hrvatskoj
Kulturna baština (8)
Biskupska zgrada Eufrazijeve bazilike, Poreč (1997.) • Dubrovnik (1979.) • Katedrala sv. Jakova u Šibeniku (2000.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar1) (2017.) • Split s Dioklecijanovom palačom (1979.) • Starogradsko polje na Hvaru (2008.) • Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici2) (2016.) • Trogir (1997.)
Hrvatska zastava
Prirodna baština (2)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2017.) • Plitvička jezera (1979.)
Nematerijalna
svjetska baština (22)
Bećarac, pjevanje i sviranje iz istočne Hrvatske (2011.) • Festa svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika (2009.) • Hrvatsko čipkarstvo (2009.) • Hvarska procesija Za križen (2009.) • Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici (2009.) • Klapsko pjevanje iz Dalmacije (2012.) • Mediteranska prehrana4) (2013.) • Međimurska popevka (2018.) • Nijemo kolo (2011.) • Ojkanje (2010.) • Pljočkanje5) (2022.) • Proizvodnja drvenih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja (2009.) • Proljetni ophod kraljica (ljelja) u Gorjanima (2009.) • Sinjska alka (2010.) • Sokolarstvo6) (2021.) • Suhozid7) (2018.) • Tradicija pravljenja licitara (2010.) • Tradicija uzgoja lipicanaca8) (2022.) • Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna – tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj (2022.) • Zvončari Kastavštine (2009.) • Transhumanca (2023.) 6)
v • u
Gradovi i općine Dubrovačko-neretvanske županije
Gradovi

Dubrovnik • Korčula • Metković • Opuzen • Ploče

Općine

Blato • Dubrovačko primorje • Janjina • Konavle • Kula Norinska • Lastovo • Lumbarda • Mljet • Orebić • Pojezerje • Slivno • Smokvica • Ston • Trpanj • Vela Luka • Zažablje • Župa dubrovačka

Ostale općine i gradovi po županijama u Hrvatskoj
Popis općina u Hrvatskoj • Popis gradova u Hrvatskoj
Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dubrovnik&oldid=2534224"