Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina

Ovaj članak je dio niza o
povijesti Bosne i Hercegovine

Stari vijek

Bosna i Hercegovina pod Ilirima Bosna i Hercegovina pod Rimljanima Dolazak Slavena u BiH

Srednji vijek

BiH do 12. stoljeća BiH u srednjem vijeku Bosanska Banovina Bosansko Kraljevstvo

Novi vijek

BiH u Osmanskom Carstvu Bosanski sandžak Bosanski pašaluk BiH pod Austro-Ugarskom

BiH (1918.-1992.)

Država SHS BiH u prvoj Jugoslaviji BiH u Drugom svjetskom ratu BiH u drugoj Jugoslaviji

Suvremena BiH

Povijest neovisne BiH Rat u Bosni i Hercegovini Daytonski sporazum BiH nakon 1995.

Dio serije članaka o Povijesti Hrvata Bosne i Hercegovine

Srednjovjekovna Bosna i Osmansko Carstvo
Austro-Ugarska i Kraljevina Jugoslavija
Drugi svjetski rat i Socijalistička Jugoslavija
Rat u Bosni i Hercegovini
Nakon Daytonskog sporazuma

Zastava SR BiH

Grb SR BiH

SR Bosna i Hercegovina (SR Bosna i Hercegovina; SRBiH) preimenovana je u "Socijalističku Republiku", Ustavom iz 1963., kad i ostale jugoslavenske republike, a stekla je neovisnost 1992. kada je promijenjen i naziv u "Republika Bosna i Hercegovina". Pripadala je među srednje razvijene jugoslavenske republika. Bila je treća po veličini poslije SR Srbije i SR Hrvatske. Osamostalila se 1992., te promijenila naziv u "Republika Bosna i Hercegovina"

Odmah po utemeljenju, NR Bosnu i Hercegovinu su jugoslavenske vlasti gradile da bude model "male Jugoslavije", pri čemu su zadaću "čuvanja bratstva i jedinstva" dobili su zaslužni Srbi, ali i Muslimani.^[1] Bh. Hrvati su zbog svoje naklonjenosti radikalnom hrvatstvu za vrijeme drugog svjetskog rata bili malobrojni u partizanima te je to njihovo opredjeljenje bilo jednim od izlika za sustavnu represiju nad njima.^[1] S druge strane, vlasti su postupno i sustavno "zaboravljale" ulogu Muslimana u drugom svjetskom ratu, iako su rat većinom proveli u domobranskim i ustaškim postrojbama te u milicijama osnovanim uz blagoslov vojnih vlastiju NDH.^[1], pa je sva stigma spala na bh. Hrvate^[1].

[uredi] Stanovništvo

Prema popisu iz 1991. godine, BiH je imala 4.377.033 stanovnika sa ovim sastavom: 1.902.956 (43.47%) Muslimani (kasnije pod imenom Bošnjaci), 1.366.104 (31.21%) Srba i 760.852 (17.38%) Hrvata, 242.682 (5.54%) ljudi deklariralo kao Jugoslaveni, a 104.439 (2,38%) ostali i nepoznato. Religijska podjela uglavnom slijedi etničku.

Sarajevo je bilo treći grad po broju stanovnika i po prostornoj veličini u SFRJ. SRBiH je po razvijenosti je bila 4. republika u SFRJ. Sarajevo je imalo preko 520.000 stanovnika, a Banja Luka je bila odmah iza glavnog grada sa 127.855 stanovnika (stanovništvo Banje Luke do danas je udvostručeno). Tuzla je bila glavni proizvođač soli, ugljena i kemijskih proizvoda, a bila je treći grad po broju stanovnika u tadašnjoj SRBiH s oko 71.455 žitelja. Zenica, najveći jugoslavenski metalurški centar imala je 63.144 stanovnika. Prema tadašnjem popisu stanovništva, grad Mostar je imao 45,62% Muslimana i 45,61% Hrvata od oko 47.118 stanovnika i bio je gospodarsko središte Hercegovine.

[uredi] Industrijska razvijenost

Industrijska razvijenost BiH bila je 33%, što je bilo ispod jugoslavenskog prosjeka. Istovremeno, razvijenost Sarajeva iznosila je oko 300% što je preko 9 puta više od državne razine. Grad Banja Luka bila je 98,7% što je 3 puta iznad prosjeka BiH. Tekstilna i metalurška industrija, te industrija oružja i lijekova je donosila najviše prihoda. Neki dijelovi zemlje su imali izuzetno mali prosjek industrijske razvijenosti. Sarajevo je pak važilo za jedan od najrazvijenijih gradova u SFRJ.

[uredi] Upravna podjela

Podjela na kotare nakon 1957.

Nakon završetka II. svjetskog rata uspostavljena je podjela Bosne i Hercegovine na kotare. Broj kotara se mijenjao s vremenom:

1953. godine postojalo je petnaest kotara: Banja Luka, Bihać, Brčko, Derventa, Doboj, Goražde, Jajce, Livno, Mostar, Prijedor, Sarajevo, Trebinje, Tuzla, Zenica i Zvornik.^[2]

Kotar ⁽¹⁹⁵³⁾	Površina, km²	Kotar ⁽¹⁹⁵³⁾	Površina, km²	Kotar ⁽¹⁹⁵³⁾	Površina, km² ^[2]
Banja Luka	3956	Goražde	3462	Sarajevo	4915
Bihać	3992	Jajce	2684	Trebinje	2849
Brčko	2399	Livno	4459	Tuzla	3025
Derventa	1616	Mostar	6492	Zenica	2735
Doboj	2732	Prijedor	3492	Zvornik	2298

1957. godine postojalo je dvanaest kotara: Banja Luka, Bihać, Brčko, Doboj, Goražde, Jajce, Livno, Mostar, Prijedor, Sarajevo, Tuzla i Zenica.

Do 1955. postojali su samo kotari, a nakon toga su uspostavljene općine. Kotari kao oblik upravno-prostornoga uređenja održali su se do 1967., kada su ukinuti.

[uredi] Poznati bosanskohercegovački komunisti

[uredi] Poveznice

Predsjednici Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine

[uredi] Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 Nacionalna sigurnost i budućnost sv.1/2001. Davor Marijan: Rat u Bosni i Hercegovini ili nepodnošljiva lakoća "povjesničarenja"
↑ ^2,0 ^2,1 Mardešić, Petar; Dugački, Zvonimir; Zoričić, Josip. Geografski atlas i statističko–geografski pregled svijeta, V. prošireno izdanje, 'Seljačka sloga', Zagreb, 1956., str. 40. i 41.

Nedovršeni članak Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[Marijan-0] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 Nacionalna sigurnost i budućnost sv.1/2001. Davor Marijan: Rat u Bosni i Hercegovini ili nepodnošljiva lakoća "povjesničarenja"

[Sloga-1] 2,0 ^2,1 Mardešić, Petar; Dugački, Zvonimir; Zoričić, Josip. Geografski atlas i statističko–geografski pregled svijeta, V. prošireno izdanje, 'Seljačka sloga', Zagreb, 1956., str. 40. i 41.

[1]

[2]

Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina

Sadržaj

[uredi] Stanovništvo

[uredi] Industrijska razvijenost

[uredi] Upravna podjela

[uredi] Poznati bosanskohercegovački komunisti

[uredi] Poveznice

[uredi] Izvori

Osobni alati

Imenski prostori

Inačice

Pogledi

Radnje

Traži

Orijentacija

Ispis/izvoz

Alati

Drugi jezici